Bipolarni poremećaj: Kako prepoznati prve znakove i simptome

Važno je znati da se prvi znakovi često pojavljuju mjesecima ili godinama prije prve pune manične ili hipomanične epizode. Rani znakovi bipolarnog poremećaja postoje, ali najčešće nisu dovoljno specifični da bi sami po sebi potvrdili dijagnozu, važniji je obrazac simptoma koji se ponavlja i postupno pojačava.

Kako se bolest približava jasnijem kliničkom izrazu, simptomi manije i depresije obično postaju izraženiji. Studije posebno izdvajaju promjene sna, razdražljivost, promjene raspoloženja, anksiozno-depresivne simptome i razdoblja pojačane energije kao rane znakove na koje treba obratiti pozornost.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Što je bipolarni poremećaj?

Bipolarni poremećaj pripada skupini poremećaja raspoloženja. Njegovo su glavno obilježje epizode manije ili hipomanije, a često i depresivne epizode. Manija uključuje izrazito povišeno ili razdražljivo raspoloženje, pojačanu energiju, smanjenu potrebu za snom, ubrzane misli, impulzivnost i slabije prosuđivanje. Hipomanija je blaži oblik sličnog stanja, ali i ona može narušiti svakodnevno funkcioniranje.

Važno je naglasiti da dijagnoza ne proizlazi iz jednog simptoma. Stručnjaci procjenjuju trajanje i intenzitet tegoba, njihov utjecaj na život osobe te obrazac pojavljivanja simptoma kroz vrijeme. Upravo zato rano prepoznavanje znači prepoznati kada promjene prestaju biti prolazne i počinju dobivati jasniji klinički obrazac.

Kod koga se bipolarni poremećaj najčešće javlja?

Bipolarni poremećaj najčešće se prvi put jasnije razvije u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, iako se simptomi mogu pojaviti i ranije ili kasnije. Veći rizik imaju osobe koje u obitelji imaju bipolarni poremećaj, osobito ako su prisutni i rani emocionalni ili bihevioralni znakovi.

Ipak, obiteljska anamneza sama po sebi ne znači da će se poremećaj razviti. Longitudinalne studije pokazuju da su važniji oni slučajevi u kojima se uz obiteljski rizik pojavljuju i anksiozno-depresivni simptomi, afektivna labilnost i subpragovni manični simptomi, odnosno znakovi koji još nisu dovoljno izraženi za punu dijagnozu, ali upućuju na povećan rizik.

Koji mogu biti prvi znakovi?

Prvi znakovi često nisu dramatični. Kod mnogih osoba pojavljuju se postupno i isprva se mogu činiti bezazlenima. Najčešće se opisuju:

• poremećen san ili smanjena potreba za snom
• razdražljivost
• nagle promjene raspoloženja
• pojačana energija ili unutarnji nemir
• anksioznost
• depresivni ili subdepresivni simptomi
• ubrzane misli i pojačana pričljivost
• impulzivnost ili pojačano rizično ponašanje

Najvažnije je razumjeti da ne postoji jedan “čarobni simptom” koji sigurno najavljuje bipolarni poremećaj. Najkorisniji nalaz iz kvalitetnijih studija jest da sumnju pobuđuje upravo kombinacija obrazaca koji se ponavljaju i pojačavaju kroz vrijeme.

Zašto su promjene sna toliko važne?

Promjene sna spadaju među najuvjerljivije rane znakove manične strane bipolarnog poremećaja. Posebno je važna smanjena potreba za snom, a ne samo obična nesanica. To znači da osoba spava vrlo malo, ali ne osjeća umor, nego djeluje pojačano aktivno, energično ili ubrzano.

To je važna razlika. Kod stresa ili anksioznosti osoba često ne može spavati, ali se osjeća iscrpljeno. Kod ranih maničnih promjena može biti prisutno vrlo malo sna bez osjećaja umora, uz pojačanu pričljivost, više ideja i osjećaj da je sve lakše i brže nego inače. Upravo zato promjene sna liječnicima mogu biti važan rani signal.

Zašto je rane znakove teško prepoznati?

Najveći problem je to što su rani simptomi često nespecifični. Razdražljivost se može pripisati umoru, nesanica stresu, a pojačana energija ponekad čak izgleda kao dobro razdoblje ili veća produktivnost.

Zbog toga se bipolarni poremećaj u ranoj fazi može zamijeniti s depresijom, anksioznim poremećajima, ADHD-om, autizmom, posljedicama stresa ili nedostatka sna, ali i s nekim drugim psihičkim i tjelesnim stanjima. Ključna je razlika u obrascu simptoma: kod bipolarnog poremećaja oni se češće javljaju u epizodama koje mijenjaju san, energiju, raspoloženje i prosudbu. Zato nije važno samo što osoba osjeća, nego i kada se simptomi javljaju, koliko traju i kako utječu na svakodnevni život.

Kada treba potražiti stručnu pomoć?

Pomoć treba potražiti ako se promjene raspoloženja ponavljaju, postaju intenzivnije ili počinju narušavati svakodnevni život. Posebno su važni sljedeći znakovi:

• vrlo malo sna bez osjećaja umora
• nagla pojačana energija ili uznemirenost
• impulzivno trošenje ili rizične odluke
• ubrzane misli i pojačana pričljivost
• izražena depresivnost, bezvoljnost ili povlačenje
• suicidalne misli

Ako osoba djeluje ozbiljno dezorganizirano, psihotično ili ima suicidalne misli, pomoć treba potražiti odmah.

Kako se postavlja dijagnoza i liječi?

Dijagnozu postavlja psihijatar na temelju detaljnog razgovora, tijeka simptoma, obiteljske anamneze i procjene funkcioniranja. Ponekad je korisno voditi dnevnik sna i raspoloženja jer to može pomoći u prepoznavanju obrazaca.

Liječenje obično uključuje lijekove za stabilizaciju raspoloženja, a često i psihoterapiju, psihoedukaciju te praćenje ranih znakova pogoršanja. Rano prepoznavanje simptoma može pomoći da se liječenje uvede na vrijeme i da se osoba bolje nosi s bolešću.

Psiha i emocije

Može li se opsesivno-kompulzivni poremećaj izliječiti? 

Što treba zapamtiti

Bipolarni poremećaj često ne počinje “velikom manijom”, nego nizom suptilnih promjena koje se lako previdi. Rani znakovi postoje, ali sami po sebi nisu dovoljni za dijagnozu. Najvažnije je obratiti pozornost na kombinaciju simptoma, osobito na poremećaj sna, razdražljivost, promjene raspoloženja, anksiozno-depresivne tegobe i razdoblja neuobičajeno pojačane energije.

Rano prepoznavanje ne znači prerano etiketiranje, nego pravodobno usmjeravanje osobe prema stručnoj procjeni. Upravo to može biti prvi važan korak prema boljoj kontroli bolesti i kvalitetnijem životu.

Česta pitanja

Znače li promjene raspoloženja odmah bipolarni poremećaj?

Ne. Promjene raspoloženja mogu imati mnogo uzroka, uključujući stres, anksioznost, depresiju i druge psihičke ili životne teškoće. Kod bipolarnog poremećaja važni su obrazac simptoma, njihovo trajanje, intenzitet i utjecaj na svakodnevno funkcioniranje.

Mogu li promjene sna biti rani znak bipolarnog poremećaja?

Mogu. Osobito je važna smanjena potreba za snom bez osjećaja umora, jer se upravo to u studijama često navodi kao jedan od najuvjerljivijih ranih znakova manične strane bipolarnog poremećaja. Važno je razlikovati takve promjene od uobičajene nesanice povezane sa stresom ili tjeskobom.

Kada treba potražiti stručnu pomoć?

Stručnu pomoć treba potražiti ako se promjene raspoloženja, sna, energije ili ponašanja ponavljaju, pojačavaju ili počinju narušavati svakodnevni život. Posebno je važno reagirati ako se uz to javljaju impulzivnost, vrlo malo sna bez umora, ubrzane misli, izražena depresivnost ili suicidalne misli.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI