Poremećaji hranjenja u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu

Prvi mjesec života izazovan je period prilagodbe mlade obitelji na novog člana. Hranjenje je jedan od izazova s kojima se roditelji susreću. Kako je majčino mlijeko jedinstvena i najbolja hrana za dijete, preporučuje se dojiti na zahtjev.

Praćenje prirasta na tjelesnoj masi

No, koliko god zvučalo jednostavno, roditelji su često zabrinuti. Razloga za brigu nema ako dijete napreduje na tjelesnoj masi i doima se zadovoljno. No ako je nezadovoljno, plačljivo ili stalno spava, potrebno je provjeriti koliki je prirast na tjelesnoj masi.

Ako je prirast uredan, i dalje nema razloga za brigu. Najčešće je samo potrebno „preživjeti“ period prilagodbe nakon kojeg će dijete početi mirnije jesti, a majci će se u ritmu dojenja stvarati mlijeko. No, ako je prirast na tjelesnoj masi nedostatan, potrebno je konzultirati nadležnog liječnika koji će napraviti potrebnu obradu i dati savjete.

Uzroci otežanog hranjenja s posljedičnim nedostatnim prirastom na tjelesnoj masi su razni, npr. nije se uspostavio ritam dojenja i stvaranja mlijeka, ali dijete može biti uspavano od žutice ili bolesno.

U situacijama kada dojenje iz bilo kojeg razloga nije moguće, dijete je potrebno hraniti adaptiranim dojenačkim pripravkom.

Postupno uvođenje namirnica i prve teškoće

Prema preporukama ESPGHAN-a (Europskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva), dojenje ili hranjenje adaptiranim mliječnim pripravkom preporučuje se provoditi do kraja prve godine života, ali uz postupno uvođenje drugih namirnica. Najbolje vrijeme za uvođenje dohrane je između navršenog 4. i 6. mjeseca života, kako za dojenu, tako i za nedojenu djecu budući da nakon šestog mjeseca samo mlijeko više nije dovoljno.

Uvođenje dohrane period je kada je u neke djece potreban dodatni trud kako bi prihvatili nove okuse i teksture. U ovom periodu manji broj djece razvije jedan od ranih poremećaja hranjenja pa postaju jako izbirljiva, ne žele žvakati i gutati, prihvaćaju samo hranu određene boje, oblika i teksture.

S navršenih godinu dana majčino mlijeko je i dalje dobar izbor, uz prehranu raznim namirnicama, no treba voditi računa o tome da tada majčino mlijeko nije dominanta hrana. Naime, potreba za mlijekom u toj dobi nije veća od 300-500 ml pa se preporučuje raznovrsna prehrana.

U današnje vrijeme sve je više djece prekomjerne tjelesne mase zbog čega se stalno naglašava koliko je važno provoditi uravnoteženu prehranu uz poticanje tjelesne aktivnosti već od najranije dobi.

Terapijsko hranjenje

Poteškoća hranjenja javljaju se u 25% do 45% zdrave djece, a u djece s razvojnim poteškoćama i do 80% djece. Srećom, ozbiljniji poremećaji hranjenja znatno se rjeđe razvijaju te ih susrećemo u 1 – 5% djece.

U tom slučaju često je potrebna intervencija stručnjaka koji će provesti „terapijsko hranjenje“ koje obuhvaća:

• edukaciju roditelja o pristupu djetetu s poteškoćama hranjenja prema specifičnom problemu,
• savladavanje problema izbirljivosti u jelovniku,
• navikavanje na nove okuse i teksture hrane i normaliziranje taktilne osjetljivosti,
• povećanje svjesnosti oralnih mehanizama,
• provođenje vježbi stimulacija mišića za žvakanje uz korištenje “Talk tools” pomagala te
• poboljšanje samih vještina hranjenja.

Potražite pomoć na vrijeme

Kod svakog oblika poteškoća u hranjenju potrebno je, prije svega, utvrditi radi li se o organskoj podlozi poremećaja te u tom slučaju započeti odgovarajuće liječenje uz nastavak hranjenja.

Ako se ne radi o organskoj podlozi, potrebno je utvrditi radi li se o pretjerano zabrinutim roditeljima s iskrivljenim očekivanjima ili se doista radi o poremećaju hranjenja. Upravo pojačana zabrinutost te posljedično tome poremećena interakcija između djeteta i roditelja može u konačnici dovesti do razvoja poremećaja hranjenja.

Ako je vaše dijete jako izbirljivo i slabije napreduje na tjelesnoj masi ili imate dijete koje je prekomjerne tjelesne mase potražite pomoć na vrijeme.

Podjela ranih poteškoća i poremećaja u hranjenu

Poteškoće u hranjenju:

• djeca s ograničenim apetitom,
• djeca sa selektivnim unosom hrane,
• djeca sa strahom od hranjenja.

Poremećaji hranjenja:

• odbijanje hrane,
• selektivnost pri uzimanju hrane,
• ruminacija,
• konzumiranje nejestivih tvari (pika).

Poremećaji ponašanja pri hranjenju:

• poremećaj regulacije stanja gladi – sitosti,
• poremećaj hranjenja vezan za privrženost roditelja i djeteta,
• infantilna anoreksija,
• senzoričke averzije,
• posttraumatski poremećaj hranjenja,
• poremećaj hranjenja povezan s medicinskim stanjem (organskim uzrokom).

Ako ste zabrinuti zbog prirasta na tjelesnoj masi vašeg djeteta ili postoje brige vezane uz hranjenje mališana, javite se s povjerenjem stručnjacima Poliklinike za dječje bolesti Helena.