Zašto nam je neugodno govoriti pred drugima? Psihologija socijalne anksioznosti

Zašto se bojimo tuđe procjene?

Čovjek je društveno biće pa smo prirodno osjetljivi na prihvaćanje, odbacivanje i procjenu drugih. Trema prije važnog razgovora ili prezentacije sasvim je normalna, a umjerena napetost ponekad nam čak može pomoći da budemo usredotočeniji.

Kod izraženije socijalne anksioznosti pažnja se sve više usmjerava i prema vlastitom ponašanju i tjelesnim reakcijama. Osoba ne razmišlja samo o tome što želi reći, nego počinje pratiti i kakav dojam ostavlja:

„Što ako kažem nešto glupo?“
„Što ako mi počne drhtati glas?“
„Sigurno će primijetiti da sam nervozna.“

Dio pažnje tako se prebacuje na vlastiti glas, izraz lica, crvenjenje ili druge znakove napetosti. Takvo pojačano samopromatranje može dodatno održavati anksioznost.

Prema kognitivnom modelu Clarka i Wellsa, upravo je pretjerana usmjerenost na vlastite reakcije jedan od važnih mehanizama socijalne anksioznosti. Ako osoba primijeti da joj srce ubrzano kuca, može zaključiti da se njezina nervoza sigurno vidi. Takva misao povećava napetost, a ona može dodatno pojačati tjelesne simptome.

Strah često počinje i prije samog događaja. Osoba unaprijed razmišlja što bi moglo poći po zlu, tijekom razgovora prati sebe i reakcije drugih, a nakon njega analizira što je rekla i kako je djelovala. Pritom se lakše usredotočuje na ono što smatra pogreškama nego na ono što je prošlo sasvim uobičajeno.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kako se strah održava?

Socijalnu anksioznost mogu pratiti ubrzan puls, znojenje, crvenjenje, drhtanje, suha usta, mučnina, napetost mišića, osjećaj praznine u glavi ili teško pronalaženje riječi. Osoba te reakcije može doživjeti kao znak da drugi primjećuju njezinu nesigurnost. Tako se uz strah od same situacije pojavljuje i strah da će drugi primijetiti anksioznost.

Kada nam je neugodno, prirodno pokušavamo smanjiti nelagodu. Netko unaprijed uvježbava svaku rečenicu, netko govori tiše, izbjegava pogled ili skriva ruke kako se ne bi vidjelo drhtanje. Drugi bira mjesto na kojem će biti što manje primijećen.

Takva ponašanja kratkoročno mogu donijeti osjećaj sigurnosti, ali dugoročno mogu održavati strah. Ako prezentacija prođe dobro, osoba može zaključiti: „Dobro je prošlo samo zato što sam sve naučila napamet.“ Tako ostaje uvjerena da joj je tolika priprema nužna, iako možda nije.

Slično vrijedi i za izbjegavanje. Kada izbjegnemo situaciju koje se bojimo, osjetimo olakšanje. To može dodatno učvrstiti izbjegavanje jer osoba ne može provjeriti bi li se sa situacijom mogla nositi i bez njega.

Kada nelagoda postaje problem?

Većina ljudi povremeno osjeća socijalnu nelagodu. To ne znači da imaju socijalni anksiozni poremećaj.

Introvertirana osoba može voljeti mir, manja društva i vrijeme nasamo, a pritom biti sigurna u komunikaciji. Sramežljiva osoba možda želi kontakt, ali joj je zbog nelagode teško napraviti prvi korak.

Kod izražene socijalne anksioznosti u središtu problema nalazi se strah od negativne procjene i posljedice koje taj strah ima na svakodnevno funkcioniranje.

Jedno pitanje može pomoći u razlikovanju:

Ne sudjelujem zato što ne želim ili zato što se bojim?

Ako zbog straha redovito izbjegavamo govoriti, upoznavati ljude, prezentirati, telefonirati, odgovarati na ispitu ili prihvaćati poslovne i privatne prilike koje zapravo želimo, socijalna anksioznost počinje ograničavati svakodnevni život i izbore.

Kako psihoterapija može pomoći?

Kod socijalnog anksioznog poremećaja dobro je istražena kognitivno-bihevioralna terapija. Osoba uči prepoznati kako tumači socijalne situacije, smanjiti pretjerano praćenje sebe, provjeravati pretpostavke o tome kako je drugi vide i postupno ulaziti u situacije koje je prije izbjegavala.

Socijalnu anksioznost možemo promatrati i iz perspektive logoterapije Viktora Frankla. Frankl je opisivao anticipacijsku anksioznost – strah da će se dogoditi upravo ono čega se osoba boji.

Primjerice:

„Samo da ne pocrvenim.“
„Samo da mi glas ne počne drhtati.“
„Samo da se ne zbunim.“

Što se više boji da će se simptom pojaviti i pokušava ga spriječiti, to više prati vlastite reakcije i raste napetost.

Jedna od poznatih logoterapijskih tehnika je paradoksalna intencija. Umjesto pokušaja da se simptom pod svaku cijenu spriječi, osoba pokušava promijeniti odnos prema njemu.

Netko tko se boji da će pocrvenjeti može, primjerice, u terapijskom radu zauzeti stav: „Baš da vidim mogu li danas pocrvenjeti više nego ikada.“

Cilj nije izazivanje neugode, nego smanjivanje straha od simptoma. Frankl je posebno isticao ono što je nazivao strahom od straha. Kada osoba više ne pokušava pod svaku cijenu spriječiti crvenjenje, drhtanje ili nesigurnost u glasu, može se smanjiti strah od njihova pojavljivanja, a time i napetost koja ih prati.

Sličan princip vrijedi i kada odustanemo od zahtjeva da moramo govoriti potpuno mirno, bez zastajkivanja i bez ijedne pogreške.

Drugi važan logoterapijski koncept je dereflekcija – preusmjeravanje pažnje sa stalnog promatranja sebe prema razgovoru, drugoj osobi ili zadatku.

Umjesto:

„Kako izgledam?“
„Kako zvučim?“
„Je li primijetio da sam nervozna?“

pažnja se usmjerava na ono što želimo reći, što nam druga osoba govori i što je u razgovoru važno. Cilj nije zanemariti vlastite osjećaje, nego smanjiti pretjeranu usmjerenost na njih.

Logopedija

Može li anksioznost uzrokovati mucanje ili otežanu komunikaciju?

Kada potražiti pomoć?

Cilj psihoterapije nije potpuno ukloniti tremu. Većina ljudi povremeno zastane, pocrveni, izgubi misao ili ne pronađe odmah pravi odgovor. To je dio normalne komunikacije.

Ako strah od procjene traje, sve češće vodi izbjegavanju ili počinje utjecati na školovanje, posao, odnose i druge važne dijelove života, vrijedi potražiti stručnu pomoć. Razgovor sa psihologom, psihoterapeutom ili liječnikom može pomoći procijeniti radi li se o prolaznoj nelagodi ili izraženijoj socijalnoj anksioznosti te odabrati odgovarajući oblik pomoći.

Ne treba čekati da teškoće postanu izrazite. Dovoljan razlog za razgovor sa stručnjakom jest već to što strah počinje ograničavati ono što osoba želi ili treba raditi.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI