Može li anksioznost uzrokovati mucanje ili otežanu komunikaciju?

Mucanje nije isto što i zastajkivanje u govoru

Svatko ponekad zastane, ponovi riječ ili promijeni započetu rečenicu. Umor, uzbuđenje, žurba i anksioznost mogu otežati organizaciju misli i govora. Tada se mogu pojaviti ubrzano govorenje, poštapalice, traženje riječi ili osjećaj „praznine u glavi”. Riječ je o govornoj nefluentnosti, ali ne nužno i o mucanju.

Razvojno mucanje složen je neurorazvojni poremećaj govorne fluentnosti koji najčešće počinje u ranom djetinjstvu. Njegova temeljna obilježja uključuju:

• ponavljanje glasova ili slogova, primjerice „m-m-mogu”
• produživanje pojedinih glasova
• čujne ili nečujne blokade tijekom kojih osoba ne može započeti ili nastaviti izgovor.

Uz mucanje se mogu razviti napetost mišića, popratni pokreti, zamjenjivanje riječi i izbjegavanje govornih situacija. To nisu znakovi emocionalne slabosti, nego moguće reakcije na teškoće i neugodna iskustva u komunikaciji. Tvrdnja da netko „muca jer je nervozan” zato je netočna i može biti stigmatizirajuća.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Može li trauma biti povezana s mucanjem?

Kada se govori o traumi, važno je razlikovati ozljedu mozga od psihološke traume. Ozljeda mozga može uzrokovati rijedak oblik stečenog mucanja, koji se naziva neurogenim mucanjem. Nakon izrazito teškoga psihološkog događaja također se rijetko može pojaviti funkcionalno mucanje, koje se u starijoj literaturi često naziva psihogenim. Ni jedno ni drugo nije isto što i razvojno mucanje, koje najčešće počinje u djetinjstvu. Psihološka trauma ne smatra se njegovim uobičajenim uzrokom, iako stres može pojačati postojeće govorne teškoće.

Kako su mucanje i anksioznost povezani

Odnos mucanja i anksioznosti može postati dvosmjeran. Ponavljana neugodna iskustva, poput ismijavanja, prekidanja ili nestrpljivih reakcija slušatelja, kod osobe koja muca mogu potaknuti strah od budućih govornih i društvenih situacija. Tada se prije razgovora može javiti anticipacijska anksioznost, tijekom govora pretjerana usmjerenost na vlastiti glas, a nakon razgovora analiziranje svake izgovorene riječi.

Kako bi smanjila nelagodu, osoba može početi izbjegavati određene riječi, telefonske pozive, predstavljanje ili sudjelovanje na sastancima. Izbjegavanje kratkoročno donosi olakšanje, ali dugoročno može održavati strah i sve više ograničavati komunikaciju.

Istraživanje provedeno u svakodnevnim situacijama pokazalo je da su odrasle osobe koje mucaju prijavljivale višu razinu socijalne anksioznosti u trenucima kada su svoje mucanje doživljavale izraženijim nego inače. Izbjegavanje je statistički objašnjavalo dio te povezanosti. Takav nalaz podupire mogućnost povratne sprege između mucanja, anksioznosti i izbjegavanja, ali ne otkriva što se u pojedinom trenutku pojavilo prvo – izraženije mucanje ili porast anksioznosti.

Socijalna anksioznost kod osoba koje mucaju

Istraživanja pokazuju da odrasle osobe koje mucaju u prosjeku prijavljuju višu razinu socijalne anksioznosti od osoba koje ne mucaju. Razlike među pojedincima ipak su velike, a socijalna anksioznost nije sastavni dio mucanja. Kada je socijalna anksioznost prisutna, može se očitovati strahom od negativnih reakcija, pretjeranim nadziranjem vlastitoga govora i izbjegavanjem razgovora ili društvenih situacija. Procjene njezine učestalosti osobito su visoke u istraživanjima osoba koje su potražile liječenje, pa se ti rezultati ne mogu izravno primijeniti na sve ljude koji mucaju.

Kod djece i adolescenata istraživanja su se uglavnom bavila simptomima anksioznosti općenito, a ne samo socijalnom anksioznošću. Metaanaliza 11 studija s ukupno 851 sudionikom pokazala je da mladi koji mucaju u prosjeku imaju umjereno izraženije simptome anksioznosti od vršnjaka koji ne mucaju. Nalaz upućuje na potrebu praćenja emocionalnog funkcioniranja, ali ne znači da mucanje nužno dovodi do razvoja anksioznog poremećaja.

Zašto smanjenje anksioznosti ne uklanja nužno mucanje

U randomiziranom ispitivanju koje je obuhvatilo 32 odrasle osobe uspoređena je govorna terapija s kombinacijom govorne i kognitivno-bihevioralne terapije. KBT je smanjio socijalnu anksioznost i izbjegavanje, ali njegovo dodavanje govornoj terapiji nije donijelo dodatno poboljšanje fluentnosti. Osoba se, dakle, može osjećati sigurnije i više sudjelovati u komunikaciji, a da mucanje pritom ne nestane.

Mucanje i anksioznost povezani su, ali nisu isti problem. Logopedski rad može biti usmjeren na govor i komunikacijske vještine, dok psihološki ili psihoterapijski rad može obuhvatiti strah od negativne procjene, izbjegavanje i sram. Kada su prisutne obje teškoće, opravdano ih je procjenjivati i liječiti istodobno i usklađeno.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Pomoć je opravdana kada teškoće više nisu samo povremena nelagoda, nego počnu ograničavati svakodnevni život. Obratite pozornost ako:

• izbjegavate pozive, sastanke, školu, posao ili upoznavanje ljudi
• danima unaprijed brinete kako ćete nešto izgovoriti
• mijenjate riječi ili odustajete od onoga što želite reći
• mucanje prati snažan sram, povlačenje ili stalno analiziranje razgovora
• dijete postaje uznemireno, izbjegava komunikaciju ili doživljava zadirkivanje.

Novonastala govorna teškoća u odrasloj dobi zahtijeva liječničku procjenu. Ako se pojavila naglo, osobito uz slabost jedne strane tijela, spušten kut usana, zbunjenost ili druge neurološke simptome, potrebna je hitna medicinska pomoć.

Psiha i emocije

Kada sramežljivost postaje problem? Razlike između introvertnosti, sramežljivosti i socijalne anksioznosti

Cilj nije savršen govor, nego slobodnija komunikacija

Može li anksioznost uzrokovati mucanje ili otežanu komunikaciju? Ako govorimo o razvojnom mucanju, odgovor je ne – anksioznost se ne smatra njegovim uzrokom. Može, međutim, otežati komunikaciju. Kod osobe koja muca može pojačati strah od govora i izbjegavanje, dok iskustvo mucanja može pridonijeti razvoju socijalne anksioznosti.

Uspjeh liječenja zato se ne treba procjenjivati samo prema učestalosti mucanja. Jednako je važno govori li osoba kada to želi i sudjeluje li u svakodnevnom životu bez toga da strah odlučuje umjesto nje. Cilj nije nužno potpuno fluentan govor, nego slobodnija komunikacija i pravo na vlastiti glas.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI