Povezanost migrena s anksioznošću i stresom

Glavobolja je među najučestalijim bolnim senzacijama kod čovjeka. Smatra se da dvije trećine pučanstva bar jednom godišnje ima glavobolju. Migrena je česta onesposobljavajuća bolest te se klasifikacijski ubraja u funkcijske vaskularne paroksizmalne glavobolje koje se javljaju periodično.

Obično zahvaća jednu polovicu glave pa govorimo o hemikraniji, a može trajati od dva do 72 sata. Bol je često praćena mučninom, povraćanjem, fotofobijom (osjetljivost na svjetlost) i fonofobijom (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti.

Prije napadaja često se javlja aura. Aura je naziv za takozvani prodromalni znak ili predsignal prije migrenskog napadaja, a može trajati nekoliko minuta do najviše sat vremena.

Migrena nije moderna bolest. Prvi puta se spominje 3000 godina prije Krista u Mezopotamiji, a i otac medicine Hipokrat spominje ju u svojim spisima. Smatra se da od migrene pati 10% ukupne populacije, posebice osobe srednje životne dobi. Žene pate od napadaja migrene češće od muškaraca, u odnosu najmanje 3:2. 

Mogući okidači

Točan biološki mehanizam i uzrok nastanka migrene je uglavnom nepoznat, s time da neka istraživanja idu u korist emocionalnim poteškoćama s naglaskom na anksioznost i psihički stres te njihov intenzitet. Međutim, s druge strane, odnosno u suprotnom smjeru,  i migrene kao takve uzrokuju emocionalne smetnje i poteškoće sa spavanjem što čini jedan začarani krug.

• Napadaji migrene često su u vezi s mjesečnicama, pa i menopauzom, a za vrijeme trudnoće javljaju se vrlo rijetko.
• Napadaji mogu biti uzrokovani i drugim provokativnim čimbenicima kao što su tjelesni napor, meteorološki uvjeti i nagle promjene vremena.
• Konzumiranje određene vrste hrane i namirnica kod osjetljivijih osoba također može isprovocirati napadaj kao što su npr. sir (zbog tiramina), čokolada (zbog feniletilamina), konzervirana hrana (zbog nitrita i drugih konzervansa), alkohol i druge.

Međutim, emocionalni čimbenici ubrajaju se u češće prepoznate provocirajuće čimbenike migrene, a najčešći su:

• stres, bilo u obliku pozitivnog ili negativnog uzbuđenja,
• anksioznost,
• depresija ili
• promjena dnevne rutine (kasniji odlazak na spavanje, promjena duljine sna, putovanje).

Smatra se da je stres, kao učestali okidač napadaja migrene, uključen u 80% napadaja, a okidač može biti i relaksacija nakon stresnog razdoblja. Drugim riječima, migrena se može pojaviti kao reakcija na stres nakon što izloženost stresu prestane (npr. nakon ispita, kraj radnog tjedna, prvi dani godišnjeg odmora i slično) što se popularno naziva „vikend“ migrena.

Što je uzrok, a što posljedica?

Neka istraživanja su potvrdila kako žene koje pate od migrena imaju čak 50% veće šanse da postanu depresivne jer njihova bol uzrokuje loše osjećanje. Znanstvenici su zaključili kako čak 4 od 10 osoba koje imaju jake migrene razviju depresiju te objašnjavaju kako jaka bol može izazivati tugu te da je pod tolikim pritiskom bola teško ostati pozitivan i obavljati svakodnevne zadatke, što dovodi do anksioznosti i depresije.

Smatra se, da migrenu uzrokuju promjene u koncentraciji određenih tvari u mozgu, prije svega tu se misli na serotonin. Niske vrijednosti serotonina mogu dovesti do naglog sužavanja moždanih žila. To pak može uzrokovati simptome aure. Odmah nakon tih simptoma žile se šire, što se smatra uzrokom glavobolje. 

Točni razlozi pada razine serotonina još uvijek nisu poznati. Upravo je serotonin glavni „krivac“ za komorbiditet (često zajedno pojavljivanje) migrene, anksioznosti i depresije. Naime, mnoga istraživanja primijetila su povećanu učestalost depresije i anksioznosti kod pacijenata koji također imaju migrenu, a postoje dokazi koji podupiru da anksioznost i/ili depresija mogu utjecati na povećavanje učestalosti glavobolje. Zato se u liječenju migrene prvenstveno koriste lijekovi koji sprečavaju pražnjenje serotonina i tako prekidaju napade glavobolje te istovremeno suzbijaju pojavu anksioznog i/ili depresivnog stanja.

Metode liječenja

Ono što posebno potiče napadaje migrene jest prethodno spomenuti  stres. Upravo zahvaljujući sposobnosti kontroliranja stresa, može se očekivati smanjena učestalost napadaja migrene izazvane stresom.

Postoje metode koje su se pokazale vrlo učinkovitima u liječenju stresa i anksioznosti, poput vježbi relaksacije, kognitivno-bihevioralne terapije i biofeedbacka.

Vježbe relaksacije, kao što su vježbe disanja ili meditacija, blagotvorno djeluju na fiziološke mehanizme koji aktiviraju pojavu glavobolje. Kognitivno-bihevioralna terapija je metoda kojom se nastoji promijeniti kriva uvjerenja i misli koje su izvor stresa i anksioznosti.

Biofeedback koristi elektroničke uređaje koje obavještavaju pacijenta o fiziološkim procesima udruženima s glavoboljom, poput promjene mišićne napetosti, krvnog tlaka, srčane frekvencije i aktivnosti mozga, s ciljem da pomognu pacijentu da na vrijeme utječe na fiziološke odgovore kako bi smanjio ili prevenirao glavobolju.

Jedna od često spominjanih metoda je i akupunktura koja ima konfliktne dokaze o učinkovitosti, ali nije kontraindicirana.

Za gore navedene metode liječenja, potrebno je vrijeme i ustrajnost.

Mjere samopomoći

Ulaganje vremena u opuštanje tijekom dana može pomoći smanjiti simptome anksioznosti, a time i napadaje migrene, kao i prakticiranje samo-njege, kao npr.:

• Higijena spavanja. Anksioznost može ometati san, što može utjecati na sklonost migreni. Migrene također mogu ometati spavanje, što može dodatno pogoršati anksioznost. Preporučuje se svake noći odvojiti sedam do devet sati za spavanje te odlaziti uvijek u približno isto i prikladno vrijeme na počinak.
• Smanjiti stres. S obzirom na to da stres može izazvati migrene, pokušajte smanjiti stres kroz opuštanje (pomažu i tehnike relaksacije) i metode samopomoći.
• Kontrola bola. Pitajte svog liječnika kako upravljati s boli migrene. Kronična bol može pogoršati tjeskobu i anksioznost.
• Stil života. Uravnotežena i redovita prehrana, izbjegavanje preskakanja obroka, unošenje dovoljno vode (izbjegavanje dehidracije), redovna tjelovježba te izbjegavanje kofeina i alkohola, mogu povoljno djelovati, kao i redovne socijalne interakcije te boravak u prirodi.

Kada metode samopomoći za kontrolu stresa i anksioznosti nisu dovoljne, treba se javiti psihijatru kako bi se ordinirala odgovarajuća psiho i farmakoterapija.