Kronična bolest mijenja i psihu: Kako sačuvati emocionalnu stabilnost nakon dijagnoze
Dijagnoza kronične bolesti otvara mnoga pitanja koja nadilaze samo liječenje. Što će biti s poslom, obitelji, svakodnevnim životom? Hoće li se naši planovi morati promijeniti? Neki osjećaju strah, drugi ljutnju, a neki i olakšanje jer napokon znaju uzrok svojih tegoba.
Ne postoji jedan ispravan način suočavanja s dijagnozom. Emocionalna stabilnost ne znači da nas bolest neće uznemiriti, nego da s vremenom pronalazimo načine kako se nositi s promjenama koje donosi.
Likvidna biopsija: može li se tumor otkriti iz nekoliko kapi krvi?
Život s neizvjesnošću
Ono što smo prije obavljali bez razmišljanja sada traži više vremena, odmora ili pomoć drugih. Bolest se odražava na posao, financije, odnose i svakodnevne navike. Uz postojeće teškoće javlja se zabrinutost zbog onoga što tek dolazi.
Hoću li moći raditi? Hoću li ostati samostalan? Kako će izgledati moj život za godinu dana?
Na neka pitanja odgovore ćemo dobiti od liječnika, a na druga tek s vremenom. Strah se vraća prije kontrolnih pregleda, promjene terapije ili novih simptoma, čak i nakon razdoblja u kojima smo se osjećali sigurnije.
Neizvjesnost posebno iscrpljuje kada pokušavamo predvidjeti sve moguće ishode.
Misli lako odlaze prema najtežim scenarijima. Tada pomaže razlikovati ono na što danas imamo utjecaja od onoga što ostaje nepoznato. Ne možemo uvijek promijeniti tijek bolesti, ali možemo liječniku postaviti pitanja koja nas muče, prilagoditi obveze ili si osigurati odmor. Time ne uklanjamo strah, ali barem nešto u svakodnevici ponovno ovisi o našim odlukama.
Između očekivanja i vlastitih osjećaja
„Samo budi jak“ i „Moraš misliti pozitivno“ često čujemo od ljudi koji nam žele pomoći. No kada ni sami ne znamo što nas čeka, takve riječi znaju postati još jedan teret.
Da ne bismo zabrinjavali bližnje, često prikrivamo strah ili tugu. Katkad se osjećamo krivima jer nismo dovoljno optimistični. Ipak, teške emocije nisu dokaz da se loše nosimo s bolešću. Neki dani prolaze uz uobičajene obveze, a u drugima nam je teško obaviti i ono najosnovnije.
Kada nas osjećaji preplave, nije ih jednostavno smiriti. Nekome odgovara razgovor, drugome tišina ili odmak od onoga što ga uznemirava. S vremenom počinjemo prepoznavati što nas posebno pogađa, ali i što nam pomaže u teškim trenucima.
Bolest mijenja i odnos prema vlastitom tijelu. Bol, umor, smanjena pokretljivost ili promjene izgleda suočavaju nas s ograničenjima koja nismo birali. Posebno je teško kada se tegobe izvana ne vide pa ih drugi ne razumiju. Privikavanje na promijenjene mogućnosti traži vrijeme. Ono što više ne možemo raditi kao prije ne određuje našu vrijednost.
Kad bolest promijeni pogled na život
Uz gubitke, iskustvo bolesti katkad donosi i nešto novo. Jasnije prepoznajemo svoje potrebe, drukčije doživljavamo odnose ili otkrivamo sposobnosti kojih prije nismo bili svjesni. U psihologiji se takve pozitivne promjene nakon teških iskustava nazivaju posttraumatskim rastom. One nisu pravilo niti je bolest potrebna da bismo nešto naučili o sebi.
Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, isticao je da život može imati smisao u svim okolnostima, pa i tijekom bolesti. Smisao ne moramo tražiti u samoj bolesti niti pronaći odgovor na pitanje zašto smo oboljeli. Otkrivamo ga u konkretnim životnim situacijama, prepoznajući što nam određeni trenutak pruža i što od nas traži. To može biti briga o nekome, nešto što stvaramo ili činimo za druge, ali i stav koji zauzimamo prema okolnostima koje ne možemo promijeniti.
Podrška počinje slušanjem
Nije uvijek lako objasniti drugima kako se osjećamo. Jednog dana želimo razgovarati o strahovima, a drugog bismo se radije smijali, družili i pričali o svemu osim o bolesti.
Puno nam znači kada nas netko sasluša bez požurivanja, neželjenih savjeta ili uvjeravanja da će sve biti dobro. Pomoć ne mora značiti preuzimanje svih naših obveza. Nekad želimo sačuvati što više samostalnosti, a nekad nam je veliko olakšanje kada nas netko rastereti.
Nisu svi okruženi ljudima kojima se mogu povjeriti. Kada podrška nedostaje, razgovor sa stručnjakom ili uključivanje u grupu podrške pruža priliku da o vlastitim teškoćama govorimo otvoreno.
Kada potražiti stručnu pomoć
Tuga, strah i zabrinutost česte su reakcije na kroničnu bolest. No kada potraju i počnu ozbiljno narušavati svakodnevni život, zaslužuju stručnu pozornost. Dugotrajan osjećaj beznađa, gubitak interesa za aktivnosti u kojima smo prije uživali, povlačenje iz odnosa ili promjene spavanja razlozi su za razgovor s liječnikom.
Umor i teškoće koncentracije pritom mogu biti povezani i sa samom bolešću ili liječenjem, pa je važna stručna procjena. Prema potrebi uključuju se psiholog, psihoterapeut ili psihijatar. Depresija se može liječiti i uz kroničnu bolest, a psihološku podršku vrijedi potražiti i prije nego što teškoće postanu ozbiljne.
Mjesto za ono što volimo
Pregledi, liječenje i brige lako ispune dane. Za ono što nas je nekada veselilo ostaje sve manje prostora, a ponekad nestane i volje.
Nekome će goditi poznata glazba, nekoliko stranica knjige ili povratak starom interesu. Drugome će trebati više vremena da ponovno osjeti zadovoljstvo. Nema potrebe požurivati taj proces niti očekivati da sve bude kao prije.
Bit će dana kada će bolest tražiti gotovo svu našu pažnju. A kada nam zdravlje i okolnosti to dopuste, možda ćemo ponovno pronaći vremena i snage za ono što volimo, za ljude koji su nam važni ili za nešto što smo dugo željeli učiniti.
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.
