Mislite da je zaboravljivost prvi znak Alzheimerove bolesti? Stručnjaci upozoravaju da bolest često počinje drukčije

Zato je važnije od jednog zaboravljenog imena pratiti obrazac promjena koji se postupno pogoršava i počinje utjecati na svakodnevni život.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Nije svako zaboravljanje znak bolesti

Povremena zaboravljivost sama po sebi nije razlog za paniku. S godinama se može dogoditi da se teže prisjetimo nečijeg imena, zaboravimo koji je datum ili nakratko izgubimo riječ koju tražimo. Takve povremene pogreške mogu biti dio uobičajenog starenja.

Razlika postaje važnija kada problemi postanu učestali, izraženiji i počnu ometati svakodnevno funkcioniranje. Primjerice, nije isto zaboraviti gdje ste ostavili mobitel i redovito ga ostavljati na neobičnim mjestima, a zatim ga ne moći pronaći čak ni nakon što vas netko podsjeti gdje bi mogao biti.

Kod Alzheimerove bolesti posebno je karakteristično otežano usvajanje novih informacija. Osoba može ponavljati ista pitanja, zaboravljati nedavne razgovore ili događaje i sve teže pratiti dogovore.

Kada prvi problem nije pamćenje, nego govor

Jedan od manje poznatih mogućih ranih znakova jest promjena sposobnosti govora. Osoba može sve češće zastajati jer se ne može sjetiti jednostavne riječi, koristiti opise umjesto naziva predmeta ili izgubiti nit razgovora. Poteškoće u pronalaženju odgovarajuće riječi mogu biti među ranim znakovima Alzheimerove bolesti.

Podaci koje je objavio neurolog Mario F. Mendez pokazuju da Alzheimerova bolest s ranim početkom, odnosno ona koja se javlja prije 65. godine, češće može imati netipičan početak. Umjesto problema s pamćenjem, prvi izraženiji simptomi mogu biti poteškoće s jezikom, snalaženjem u prostoru ili izvršnim funkcijama, poput planiranja i rješavanja problema. Prema Mendezu, takvi netipični oblici čine između jedne petine i dvije trećine sporadičnih slučajeva Alzheimerove bolesti s ranim početkom.

Postoje i rjeđi oblici bolesti kod kojih upravo jezik može biti dominantan početni problem. Takve se teškoće mogu razvijati postupno, primjerice kroz sve češće pauze u govoru i probleme s imenovanjem poznatih predmeta ili ljudi.

Promjene u planiranju mogu proći nezapaženo

Drugi mogući rani znak povezan je s takozvanim izvršnim funkcijama. To je stručan naziv za mentalne sposobnosti koje nam omogućuju da planiramo, organiziramo, procjenjujemo situaciju i rješavamo probleme.

Promjena može izgledati sasvim svakodnevno: osoba koja je godinama bez problema vodila kućni budžet odjednom teško plaća račune, ne može pratiti nekoliko koraka nekog zadatka ili donosi neuobičajeno loše odluke. U početku se takvo ponašanje lako pripiše umoru, stresu ili jednostavno „godinama“.

Ipak, ako se takve poteškoće ponavljaju i postaju sve izraženije, vrijedi ih shvatiti ozbiljno. Problemi s prosuđivanjem, složenim zadacima i planiranjem mogu biti dio ranog kognitivnog slabljenja.

Kad se osoba počne drukčije snalaziti u prostoru

Još jedan mogući znak odnosi se na vidno-prostorne sposobnosti, odnosno sposobnost mozga da razumije gdje se predmeti nalaze, kako su međusobno udaljeni i kako se kretati kroz prostor.

U svakodnevici se to može pokazati teškoćama u snalaženju na poznatim mjestima, problemima s procjenom udaljenosti ili neuobičajenim poteškoćama pri korištenju predmeta. Kod nekih atipičnih oblika Alzheimerove bolesti upravo vizualno-prostorne poteškoće mogu biti izraženije od problema s pamćenjem.

To ne znači da će svaka osoba koja se jednom izgubi u poznatom kvartu imati Alzheimerovu bolest. Ključna je riječ postupnost – neurodegenerativne bolesti obično se razvijaju polako, a simptomi s vremenom postaju sve očitiji.

Promjene raspoloženja također mogu biti dio slike

Ponekad prvi znak nije ono što osoba radi, nego ono što više ne radi. Gubitak interesa za aktivnosti koje je nekoć voljela, apatija, povlačenje ili promjene raspoloženja mogu se pojaviti uz kognitivne promjene. Među mogućim ranim promjenama navode se i promjene ponašanja, dok istraživanja opisuju apatiju, odnosno smanjenu motivaciju i interes, kao moguću ranu neuropsihijatrijsku značajku Alzheimerove bolesti.

Upravo zato članovi obitelji ponekad prvi primijete da „nešto nije kao prije“, čak i kada osoba još uvijek relativno dobro pamti.

Zaboravljivost ipak ne znači automatski Alzheimerovu bolest

Važno je izbjeći drugu krajnost: svaka nova rupa u pamćenju ne znači demenciju. Problemi s koncentracijom i pamćenjem mogu biti povezani s brojnim drugim čimbenicima, uključujući depresiju i anksioznost, poremećaje spavanja, nuspojave lijekova, bolesti štitnjače, nedostatak vitamina B12, alkohol, određene bolesti ili posljedice stresa. Neki od tih uzroka mogu se liječiti, pa je njihovo prepoznavanje vrlo važno.

Ni jedna pojedinačna tegoba ne može potvrditi Alzheimerovu bolest. Dijagnoza se postavlja nakon liječničke procjene koja može uključivati razgovor o simptomima, kognitivne testove, neurološki pregled, laboratorijske pretrage te, prema potrebi, snimanje mozga i druge metode.

Treća dob

Alzheimerova bolest, demencija ili samo staračka zaboravljivost?

Naš život prolazi brzo i za čas smo u trećoj životnoj dobi – imamo 70 ili 80 godina, na...

Najvažnije je primijetiti promjenu, a ne samo zaboravljenu riječ

Alzheimerova bolest doista često počinje problemima s pamćenjem, ali ne mora uvijek tako izgledati. Ponavljanje pitanja, teškoće u pronalaženju riječi, problemi s planiranjem, prosuđivanjem ili snalaženjem u prostoru te postupne promjene ponašanja mogu biti jednako važni signali.

Ako se takve promjene ponavljaju, pogoršavaju ili počinju otežavati svakodnevne aktivnosti, nije dobro samo ih pripisati starenju. Razgovor s liječnikom ne znači da osoba ima Alzheimerovu bolest, znači da postoji prilika provjeriti što se događa, pronaći uzrok koji se eventualno može liječiti i, ako je potrebno, što ranije postaviti dijagnozu. Kod kognitivnih promjena vrijeme je vrijedan saveznik.

Izvori: National Institute on Aging, Alzheimer’s Association, PubMed, Continuum

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI