Ljubavne veze: Imate li svoj idealan tip partnera?

Pitanje pronalaska idealnog partnera, srodne duše, staro je koliko i ljudska vrsta. S evolucijskog stajališta to ne čudi. Budući da su se naši pretci u izboru fokusirali na specifične karakteristike koje su im jamčile nastavak vrste i prenošenje gena na potomstvo. Osim evolucijskih teoretičara, u posljednjih nekoliko desetljeća, i mnogi socijalni psiholozi ponudili su različite teorije kojima su pokušali dati odgovor na kompleksno pitanje: kako biramo partnere?

Teorija ideala u romantičnim vezama

Primjerice, psiholog Fletcher je zajedno sa svojim suradnicima 1999. godine nastojao spojiti evolucijsku i socijalnu perspektivu te je ponudio teoriju ideala u romantičnim vezama. U spomenutoj teoriji, idealnog partnera procjenjujemo na tri bazične dimenzije: toplina-povjerenje, zatim vitalnost-atraktivnost, te status-resursi.

Premda spomenute teorije obuhvaćaju dio odgovora na pitanje kako biramo partnere, ipak ne daje sveobuhvatne uvide. Premda bi, prema napisanome, većina ljudi vjerojatno birala partnere koji kotiraju visoko na sve tri spomenute dimenzije, u realnosti mnogi ipak čine određene ustupke, odnosno donose odluke o tome što je to što je njima kao pojedincima od presudne važnosti. Nekome će primjerice, visoko kotiranje na dimenziji topline koju žele od partnera biti mnogo važnije od visokog kotiranja na dimenziji statusa itd.

Što želiš to i dobivaš?

Prilikom izbora partnera, mnogi od nas imaju „svoj tip“. To se odnosi na idealni skup karakteristika koje bismo željeli vidjeti u svojim boljim polovicama. Međutim, mijenjaju li se ti kriteriji ili ostaju beskompromisni? Primjerice, hoće li osoba kojoj „na papiru“ idealan tip partnera predstavlja partner plave kose promijeniti svoje mišljenje kada uđe u vezu s osobom smeđe kose? Odnosno, koliko se naši ideali mijenjaju kako bi se prilagodili partneru s kojim se nalazimo u vezi? Ako smo skloni fotošopirati partnerove „nesavršenosti“ u vlastitim očima, koliko je onda važno imati „svoj tip“?

Odgovor na to pitanje ponudila je psihologinja Tanja Gerlach sa suradnicima. U svom opsežnom istraživanju, Gerlach je ispitala 763 osobe koje se u trenutku ispitivanja nisu nalazile u vezi. Ispitanici su odgovarali na niz pitanja vezanih uz karakteristike svog zamišljenog idealnog partnera. Nakon pet mjeseci, ispitanici su ponovo bili kontaktirani. Dio njih je u međuvremenu ušao u vezu, dok je dio i dalje bio bez partnera. Svi ispitanici zamoljeni su da ponovo navedu spomenute idealne karakteristike partnera.

Idealan tip partnera može se promijeniti?

Gerlach je otkrila kako se navedene idealne karakteristike nisu previše promijenile kroz vrijeme. Gotovo sve osobe, neovisno o tome jesu li u vezi, navodile su iste odgovore koje su davale u prvom krugu istraživanja. Drugim riječima, naš pojam „idealnog tipa“ ipak utječe na naše izbore partnera. Primjerice, ako je osoba kao važnu karakteristiku navela duhovitost partnera, snalažljivost ili fizički izgled, najčešće je nalazila partnera koji je posjedovao tu karakteristiku.

Ipak, veoma se zanimljivom pokazala i činjenica da se „idealan tip“ ponešto i prilagođava i mijenja s vremenom. Naime, osobe koje su u drugom krugu istraživanja bile u vezi, a čiji partner nije zadovoljavao kriterije „idealnog tipa“  bile su sklonije prilagoditi svoje kriterije novoizabranom partneru. Bile su sklone smanjiti očekivanja, progledati kroz prste na neku fizičku nesavršenost ili odustati od duhovitosti koju su u prošlom krugu istraživanja toliko visoko rangirali.

Dakle, odgovor na pitanje o idealnom partneru za Gerlach i suradnike je cirkularan. Biramo partnera na temelju nekih, nama važnih karakteristika. Ali kada pronađemo partnera, motivirani smo te karakteristike donekle prilagoditi kako bi se više uklopile u dimenzije naše postojeće veze. Drugim riječima, modificiramo svoj „idealan tip“ prema partneru – zaljubljujemo se.