Što nam govore skokovi u razvoju mališana?

Tjelesni i psihomotorni razvoj djece tijekom prvih mjeseci i godina života je vrlo dinamičan i buran proces. Načelno se zamjećuje da postoje dvije skupine djece – ona koja svakodnevno pomalo usvajaju po neku vještinu i iskazuju određenu promjenu te ona koja jedan period ne pokazuju znakove napretka, da bi potom uslijedio skokovit napredak, kako u tjelesnom tako u psihomotornom razvoju. Primjerice, dojena djeca češće imaju takav skokoviti razvoj prirasta težine za razliku od djece hranjene adaptiranim mliječnim pripravkom.

U širem kontekstu, kada se govori o skokovima u razvoju, najčešće se misli na promjene u ponašanju, hranjenju, spavanju te usvajanju motoričkih vještina.

Čudesni tjedni našeg razvoja

U literaturi se pokušavaju definirati periodi kada se takve promjene mogu zapaziti. Češći su u prvoj godini života, no ipak se ističe postojanje individualnih razlika u intenzitetu promjena, kao i u dobi u kojoj se zapažaju.

Autori koncepta skokova u razvoju su nizozemski bračni par Frans Plooij i Hetty van de Rijt temeljem istraživanja ponašanja mladunčadi majmuna, da bi kasnije uočili slične obrasce i u čovjeka.

Riječ je o periodima regresivnog ponašanja. Dijete tada:

• postaje nezadovoljno,
• promijenjeno reagira na vanjske podražaje,
• ima poteškoće spavanja,
• nezadovoljno je,
• češće traži bliski kontakt,
• javljaju se promjene u ritmu hranjenja i, općenito,
• traži pojačanu roditeljsku skrb.

Njihova knjiga „Wonder weeks“ (Čudesni tjedni) definira 10 takvih perioda tijekom prvih 20 mjeseci života.

Autori navode da se pojavnost perioda promjena (skokova) u prijevremeno rođene djece treba računati prema datumu termina donošenosti, a ne prema datumu rođenja, da su oni predvidivi, uz manja odstupanja s obzirom na dob u kojoj se javljaju.

Prema navedenom konceptu, opisuju se skokovi koji su karakteristični za slijedeću dob: 1, 2, 3, 4, 6, 8, 13 i 17 mjeseci.

Mišljenje drugih znanstvenika

Veći broj znanstvenika osporava predvidivost i preciznost termina kada se skokovi događaju, no većinom se slažu da skokovit razvoj postoji. Jedan dio autora negira pravilnost pojavnosti (kada se javljaju i u kojoj dobi) te navode da su prevelike individualne razlike i okolišni uvjeti u kojima dijete odrasta.

Navedene promjene su vanjski znaci burnog procesa sazrijevanja mozga. One su neizbježne i često su nepredvidive s obzirom na dob u kojoj se javljaju i njihov intenzitet. Riječ je o normalnim (fiziološkim) procesima.

Načelno, cijeli koncept upućuje roditelja da prati razvoj svog djeteta, njegove signale i potrebe, što je nedvojbena korist u uspostavi skladnih ranih odnosa između djeteta i primarnog skrbnika (najčešće je to majka).