Slanutak: hranjiva zvijezda mediteranske kuhinje
Na Bliskom istoku u slanutku se uživa već tisućama godina, a ova ukusna mahunarka postala je i neizostavan dio mediteranske kuhinje. U kombinaciji sa sezamom i maslinovim uljem pruža pravo bogatstvo okusa
Slanutak, slanić, čičvarda, leblebije, toliko naziva za hranjivu i ukusnu mahunarku koja je poprilično zanemarena u modernoj prehrani, iako posljednjih godina doživljava sramežljivi „comeback“. Latinski naziv za slanutak je Cicer arietinum, a legenda kaže da je glasoviti Ciceron dobio nadimak po slanutku zbog izrasline na nosu koja je oblikom podsjećala na okrugli plod slanutka.
Grmovi slanutka originalno potječu s područja Bliskog istoka, gdje se kultiviraju već 9000 godina. S Bliskog istoka, slanutak se je proširio na područje Mediterana, pa i danas čini neizostavni dio mediteranske kuhinje.
Dijeta po guštu nutricionista: zašto svi vole mediteransku prehranu?
Orašasti okus zdravlja
Dvije su osnovne vrste slanutka – desi i kabuli. Desi nalikuje divljem slanutku, ima mala zrna, tvrđu ljusku i tamnije je boje koja potječe od fenolnih tvari. Ova vrsta obično se uzgaja na području Azije, Etiopije, Meksika i Etiopije. Vrsta kabuli udomaćila se na Mediteranu, a značajno je svjetlija, tanje ljuske i blažeg okusa.
Općenito, okus slanutka je blago orašast i ima čvrstu i hrskavu teksturu. Bogat je proteinima i siromašan masnoćama, a sadrži ugljikohidrate koji se sporo razgrađuju i stoga pruža dulji osjećaj sitosti.
Kako se slanutak kuha?
Oko pripreme slanutka u suhom stanju treba se malo potruditi. Prije kuhanja, potrebno ga je dugotrajno namakati, preko noći ili cijeli dan, jer se tako skraćuje vrijeme kuhanja, povećava se probavljivost te se smanjuje razina antinutrijenata. Antinutrijenti su spojevi koji se prirodno nalaze u mahunarkama, a vežući na sebe određene vitamine i minerale otežavaju njihovu apsorpciju. Stoga se mahunarke namaču u vodi i ispiru prije kuhanja. Takav postupak treba prakticirati i sa slanutkom.
Slanutak je kuhan kada je potpuno mekan pod zubom, a da bi se postigla takva konzistencija neophodno je dugo namakanje i kuhanje. Neki kuhari će posegnuti i za ekspres-loncem kada kuhaju slanutak.
Ako se koristi kuhani slanutak iz staklenke, treba ga ocijediti i isprati prije korištenja.
Neraskidiva veza slanutka i sezama
Slanutak čini okosnicu mediteranske prehrane i neizostavan je dio svjetskih jela poput hummusa, odnosno namaza od slanutka, falafela, odnosno prženih kuglica oblikovanih od usitnjenog slanutka te indijskog curryja.
Sezam i slanutak neraskidivo su vezani u mediteranskoj i azijskoj kuhinji. Naime, i hummus i falafel pripremaju se ili poslužuju s pastom od sezama, poznatom kao tahini.
Tahini se priprema od sjemenki sezama i maslinovog ulja – na jednu šalicu sezamovih sjemenki, dolaze najmanje dvije žlice ulja, a po potrebi se količina može povećati na pola šalice. Ta količina osigurat će oko dvije trećine šalice tahinija, ovisno o tome koliko ste maslinovog ulja upotrijebili. Na početku treba malo popržiti sjemenke sezama na laganoj vatri, desetak minuta, uz često miješanje. Po završetku pustite da se ohlade i potom ih stavite u duboki mikser s dvije žlice ulja. Miksajte dok ne postignete željenu konzistenciju i dodajte još ulja po potrebi. Tahini iz kućne radinosti ima nešto zrnatiju, grublju teksturu od kupovnog te često ima i snažniji okus.
Osim slanutka i tahinija, za pripremu hummusa trebat će vam i vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, limunov sok, sol, češnjak i malo vode.
Slanutak: Smanjuje rizik od pojave dijabetesa i nekih vrsta raka
Slanutak potječe iz područja zapadne Azije gdje se uzgajao još prije 7000 godina. Preko Indije i Sredozemlja proširio se...
SAZNAJTE VIŠEBogatstvo recepata sa slanutkom
Falafel je još jedno jelo na bazi slanutka koje je posljednjih godina postalo omiljeno i u našim krajevima. Priprema se od omekšanog i mljevenog slanutka, kojemu se dodaju peršin, korijandar, češnjak, crveni luk, pecivo, sol, papar i kim. Od dobivene mase mijesi se tijesto, od kojeg se formiraju kuglice i prže u vrućem ulju. Obično se poslužuju u lepinji s tahinijem te prženim ili svježim povrćem.
Slanutak se priprema i kao pire, gusta juha ili dodatak različitim jelima, a može se jesti i kao grickalica koja je popularna u zemljama poput Alžira, Irana i Turske, a naziva se još i leblebi.
Odlično pristaje u salatama, varivima, uz meso i ribu, a dostupan je čak i u obliku brašna. Zbog visokog udjela proteina, izvrstan je nutritivni partner mnogim vegetarijanskim jelima poput indijskog jela chana masala – bogatog variva od slanutka obogaćenog začinima i začinskim biljem.
Članak nastavite čitati na stranici Vitaminoteke.