Povratak u školu: savjeti za prosvjetne djelatnike nakon traumatičnog događaja

Danas se je ponovno oglasilo školsko zvono. U većini škola sigurnost je podignuta na višu razinu – doneseni su strogi protokoli o ulascima i izlascima iz zgrada, a vrata se zaključavaju. Osim što se vodi briga o sigurnosti, posebnu pažnju treba posvetiti mentalnom zdravlju koje je neminovno kod mnogih narušeno tragedijom. Ovom prilikom donosimo savjete UNICEF-a za djelatnike u školama.

Suosjećajni umor

Tragedije u školskom okruženju, posebno kada uključuju smrt i ozljede više osoba, velik su izazov i za djecu i za odrasle te pogađaju cijelu zajednicu. Učitelji i ostali zaposlenici u školama u posebnom su riziku zato što su u situaciji da, uz osobno proživljavanje traume, nastavljaju svakodnevno brinuti o djeci koja su imala iskustvo tragičnog događaja.

Bez obzira na to koliko su vaši učenici bili uključeni u sam događaj – neki su mu svjedočili, neki su bili u neposrednoj blizini, a drugi su „samo“ čuli što se dogodilo – vjerojatno će pokazati neke reakcije na tragični događaj i trebat će vašu podršku i pomoć. Doživljaj emocionalne i fizičke iscrpljenosti ili osjećaj preplavljenosti zbog traumatizacije učenika naziva se sekundarni traumatski stres ili suosjećajni umor. Najbolji način da se nosite s ovom vrstom stresa je rano prepoznavanje.

Učitelji sa sekundarnim traumatskim stresom mogu imati neke od ovih simptoma:

• pojačana razdražljivost ili nestrpljenje s učenicima,
• teškoće u planiranju nastavnih aktivnosti i organizaciji sata,
• smanjena koncentracija,
• negiranje da je tragični događaj utjecao na učenike ili osjećaj „ravnodušnosti“,
• intenzivni osjećaji i misli vezane za traumu koji ne prestaju s protokom vremena,
• sanjanje o traumatskom iskustvu.

Savjeti za učitelje

Imajte razumijevanja za sebe, dozvolite si vrijeme za oporavak i potražite stručnu pomoć ako vam je potrebna da počnete bolje funkcionirati.

Nemojte kroz to prolaziti sami. Svi koji su uključeni u traumu trebaju se zaštititi od izolacije. Poštujući povjerenje učenika, tražite podršku radom u timovima, razgovarajte jedni s drugima u školi i tražite podršku od školskog osoblja zaduženog za krizne situacije.

Prepoznajte da možete doživjeti sekundarni traumatski stres. Kada učitelj u želji da pomogne učeniku iznova sluša o tragičnom događaju, kod učitelja se može javiti sekundarni traumatski stres. To nije znak slabosti i nesposobnosti, nego posljedica toga što smo u stanju brinuti za druge.

Potražite pomoć ako ste i sami ranije imali traumatsko iskustvo. Svaka odrasla osoba koja je ranije u životu imala traumatsko iskustvo i u situaciji je pomoći djetetu s traumom, bit će u povećanom riziku razviti sekundarni traumatski stres.

Oporavak od traumatskog iskustva teče sporije nego što se nadamo, sporije nego što bismo željeli i skokovit je. Postoje razdoblja poboljšanja i pogoršanja, ali s vremenom znakovi stresa su rjeđi i blaži, te se na kraju oporavimo.

Ako imate teškoće u svakodnevnom funkcioniranju (npr. nesanica, manjak apetita, manjak interesa za svakodnevne aktivnosti i dr.)  i ako simptomi traju duže od dva do tri tjedna, potražite pomoć stručnjaka koji ima iskustvo u radu s traumom.

Tri koraka brige o sebi

Briga o sebi ima tri aspekta, odnosno tri koraka: svjesnost, ravnoteža i povezanost.

Prvi korak zahtijeva da usporite i usmjerite se na sebe, na to kako se osjećate, pod kolikom količinom stresa se nalazite, koje misli vam prolaze kroz glavu i je li vaše ponašanje u skladu s predodžbom o tome kakva osoba želite biti.

Drugi korak je traženje ravnoteže u svim područjima života: na poslu, osobnom i obiteljskom životu, slobodnom vremenu i odmoru. Bit ćete produktivniji ako imate priliku odmoriti se i opustiti. Svjesnost o tome da gubite ravnotežu stvara priliku za promjenu.

I treći je povezanost – povežite se sa svojom obitelji, prijateljima, kolegama i učenicima.

Odaberite strategije koje vam mogu pomoći

Postoji više načina koji vam mogu pomoći da pronađete ravnotežu, osvijestite što vam je potrebno i ostanete povezani s drugima. Možete koristiti ovu listu za odabir strategija brige o sebi koje vam odgovaraju:

• Svaki dan odvojite vrijeme za sebe i zapitajte se kako ste.
• Razgovarajte s bliskim osobama o svojim osjećanjima i sjećanjima ili ih izrazite na način koji vam odgovara, ne potiskujte ih.
• Prakticirajte kratke tehnike relaksacije tijekom radnog dana (npr. šetnje i vježbe istezanja, meditacija itd.)
• Više se odmarajte, pronađite način odmora koji vam najviše odgovara (netko voli šetati sam, netko u društvu, netko će slušati glazbu, baviti se sportom, crtati, pisati…)
• Neka vam dan teče što je moguće uobičajenije (obavljajte svakodnevne aktivnosti).
• Kad god možete, idite u prirodu.
• Više pažnje obratite na prehranu i kretanje.
• Držite svoje granice: delegirajte zadatke, recite ne, izbjegavajte pretrpavanje poslom.
• Posebnu pažnju obratite na održavanje i njegovanje odnosa s bliskim osobama.
• Održavajte redovan i zdrav ritam sna.
• Radite stvari u kojima uživate i koje vas mogu nasmijati.
• Prakticirajte aktivnosti ili događaje koji mogu imati filozofski, religiozni ili duhovni značaj za vas.
• Vodite dnevnik o brigama koje imate.
• Svakodnevno razgovarajte s kolegama, dijelite brige, pričajte kako pomoći jedni drugima.
• Budite svjesni ograničenja i potreba.
• Prepoznajte kada ste gladni, ljuti, usamljeni, umorni i poduzmite odgovarajuće korake.
• Povećajte aktivnosti koje vas vesele i ispunjavaju.
• Provodite vrijeme s obitelji i prijateljima.
• Učite tehnike suočavanja sa stresom.
• Ograničite unos kofeina i alkohola. Lijekove za smirenje ne uzimajte bez konzultacija s liječnikom.
• Ne dopustite da posao i ono što je povezano s poslom bude jedino što vas definira.
• Provodite vrijeme s odraslima i djecom koja nisu izravno pogođena traumom.
• Dozvolite si biti tužni i plakati, ne krivite se ako se nasmijete i osjećate ugodno u nekim situacijama koje vam pričinjavaju zadovoljstvo.
• Ovo nije vrijeme za donošenje velikih odluka, budite nježni i strpljivi sa sobom, odgodite odluke za kasnije.

Kada treba potražiti pomoć?

• Ako se ne možete nositi s intenzitetom emocija ili fizičkih simptoma stresa i oni se ne smanjuju s vremenom.
• Ako osjećate kroničnu napetost, zbunjenost, iscrpljenost, „prazninu“.
• Ako ste nakon mjesec dana i dalje „zamrznuti“ i ne osjećate emocije ili ih nastojite spriječiti da izbiju na površinu.

• Ako imate noćne more i probleme sa spavanjem ili vam se i dalje vrte “slike i misli” povezani s traumatskim događajem.
• Ako nemate prijatelja ili člana obitelji s kojim možete podijeliti misli i osjećaje, a osjećate potrebu za tim.
• Ako se vaši odnosi s drugima bitno pogoršaju i lošije funkcionirate na poslu.

Ako unatoč svim preporukama, osjećate da se i dalje ne možete samostalno nositi sa situacijom, obratite se za pomoć stručnjacima, a popis ustanova i kontakata potražite na ovoj poveznici, a letak sa savjetima preuzmite ovdje.