Kako razgovarati s djecom nakon tragedije u Prečkom i gdje potražiti pomoć?

Duboko smo pogođeni tragičnim događajima u školi, s nevjericom i dubokim suosjećanjem tugujemo za preminulim djetetom, svim stradalima u ovom događaju, s njihovim najmilijima, roditeljima i nastavnicima. Kao stručnjaci mentalnog zdravlja znamo da je sada, nakon ovako teškog traumatskog događaja, svaka podrška potrebna ne samo izravnim žrtvama, već i cijeloj zajednici.

U mislima smo, naravno, pa i uz praktičnu i stručnu podršku, i s našim kolegicama i kolegama pomagačima koji tu medicinsku i psihološku pomoć pružaju, od kojih su mnogi izravno i neizravno pogođeni.

Trpe i djeca i roditelji

Traumatski su događaji teški i ugrožavajući svim ljudima te izazivaju niz različitih reakcija što je normalno i očekivano. Svima je teško jer smo ljudi. Odraslima i djeci potrebno je neko vrijeme da se oporave i da mogu ponovo funkcionirati kao i prije događaja. U tom periodu je potrebna podrška bliskih ljudi, obitelji, prijatelja…

Traumatski događaji se događaju i odraslima i djeci, pri čemu je važno naglasiti da se izloženost djeteta traumatskom događaju, zbog specifičnog odnosa roditelja i djece, smatra traumatskim događajem i za njihove roditelje.

Niz teških reakcija

Ovakvi događaji izazivaju mnoge prirodne i očekivane reakcije:

• šok,
• nevjericu,
• tugu,
• bespomoćnost,
• tjeskobu,
• ljutnju,
• poteškoće s razumijevanjem,
• nemir,
• tjelesne reakcije…

I djeca koja za događaj samo čuju od drugih, bore se s različitim mislima i osjećajima jer se tragedija dogodila drugoj djeci koja su poput njih. Mnogi će pomisliti da su to mogli biti oni ili netko njima poznat, zato sad trebaju dodatnu podršku važnih odraslih u koje imaju povjerenje.

Kako djeci pružiti podršku?

Započnite razgovor. Koliko god je ponekad teško razgovarati o teškim događajima i stvarima, izbjegavanje može djelovati dodatno zastrašujuće. Djeca tišinu odraslih mogu razumjeti kao dodatno uznemirujuću ili kao da se odrasli ne mogu nositi s teškim temama. Također, uvijek je bolje da o događajima djeca čuju od svojih bližnjih, nego, primjerice, putem društvenih mreža. Razgovor je uvijek dobro početi s pitanjem o onome što već znaju, što su čuli…. Važno je podsjetiti se da je u razgovoru najvažnije slušanje – što dijete zna ili vjeruje, kakve slike (stvarne ili iskrivljene) ima, a koje će se ispraviti jasnim informacijama. U ispravljanju njihovih viđenja važno je biti nježan i pažljiv.

Ohrabrite dijete da pita. Tako možemo saznati koliko se dijete osjeća sigurnim. Poput odraslih, i djeca i mladi se bolje nose u krizi ako imaju jasne informacije, a razmjena pitanja i odgovora je ujedno i podrška djetetu u suočavanju s posljedicama teških događaja.

Razgovarajte o njihovim iskustvima i razmišljanjima. Ohrabrite dijete da iznosi svoja iskustva o vršnjačkim odnosima i temama na koje ih ovakav događaj može podsjetiti. Škola je mjesto u kojem djeca žive i rastu i kod mnogih ovakav događaj, a koji se je zbio u tom bliskom okruženju za koje smatramo da treba biti mjesto zaštite, dovesti do dodatnih pitanja i razmišljanja. Čujmo ih.

Vodite računa o izloženosti medijima, osobito o društvenim mrežama. Čak i kad vam se čini da djeca ne slušaju i ne gledaju, da su zaokupljeni, primjerice, igrom, slike su tu, pored njih. Važno je da i odrasli jednako brinu o sebi. Uznemirena odrasla osoba je dodatni izvor stresa za dijete, zbunjuje dijete te narušava njegovu sigurnost.

Pratite reakcije svoje djece. Djeca često nakon ovakvih događaja imaju poteškoća s nemirom, usmjeravanjem pažnje, dodatno su pobuđena neugodnim osjećajima. Mogu imati poteškoća u odvajanju od odraslih i postojećim rutinama, osobito ako su imala i druge stresne događaje. Slike koje su vidjeli mogu im se nametati unatoč naporu da se usmjere na druge aktivnosti. Općenito, takve reakcije se smanjuju nakon određenog vremena.

Budite model djeci. Razmjenjujte osjećaje s djecom, ali do razine koju mogu razumjeti. Prirodno je i da odrasli pokažu suosjećanje i tugu za žrtve i njihove najmilije, ali i pokazati kako se nosimo s takvim teškim situacijama. Naglašavajte kako postoje ljudi koji pomažu drugima nakon traumatskih događaja, da uvijek postoje ljudi za ljude.

Budimo strpljivi. Svi trebamo dodatnu pažnju i brigu. Provodite vrijeme zajedno, zadržimo rutinu uz razumijevanje.

Treba li dijete dodatnu pomoć?

Ako djetetove reakcije potraju te ometaju svakodnevne aktivnosti, dobro je posavjetovati se sa stručnjacima mentalnog zdravlja, bilo da je riječ o školskom psihologu, liječniku i slično.

Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu. Novi događaji, pa čak i oni u široj okolini ili događaji o kojima čuju, mogu biti podsjetnik na ranija teška iskustva ili dodatno doprinijeti već postojećoj uznemirenosti.

I na kraju, još jednom se podsjetimo kako smo odgovorni za društvo i svijet u kojem sva djeca odrastaju, u kojem imaju potrebu da budu viđena, utješena, zaštićena i sigurna.

Adresar: gdje potražiti pomoć?

Državne i gradske ustanove koje imaju organizirane službe za pružanje psihološke pomoći i podrške, uspostavile su timove koji stoje na raspolaganju djeci i roditeljima, bilo pružanjem pomoći putem telefona ili osobno, već ovisno o mogućnostima. Bit će uz vas i tijekom blagdana te se nemojte ustručavati tražiti savjet i razgovor.

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, (01) 4696 162.

Radno vrijeme za telefonsko savjetovanje: 8:00 – 20:00 sati, svaki dan.

Centar za mentalno zdravlje u zajednici Doma zdravlja Zagreb – Zapad

Telefon: (01) 3667 546

Radno vrijeme za telefonsko savjetovanje: 10:00 -19:00 sati, svaki dan

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Telefon: (01) 6471 940

Radno vrijeme za telefonsko savjetovanje: 0 – 24 sata, svaki dan

Ako želite svoje dijete naručiti na pregled, isto možete učiniti putem maila: [email protected]

Centar za zdravlje mladih Doma Zdravlja Zagreb – Istok

U Centru za zdravlje mladih angažiran je tim za psihološku pomoć dostupan isključivo za roditelje, skrbnike, djecu, mlade i osoblje OŠ Prečko. Osiguran je izvanredni „Drop in“, odnosno mogućnost dolaska bez uputnice i najave u navedenim terminima. Također, u navedenim terminima stručnjaci su na raspolaganju i telefonski.

Adresa: Vjekoslava Heinzela 62a

Telefon: (01) 6468 333

Radno vrijeme:

• Subota (21.12.): 9:00-13.00
• Nedjelja (22.12.): 9:00-13.00
• Ponedjeljak (23.12.): 13:00-19.00
• Utorak (24.12.): 9:00-14:00
• Srijeda (Božić, 25.12.): 13:00-19:00
• Četvrtak (26.12.): 9:00-14:00
• Petak (27.12.): 9:00-14:00

Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež

Na raspolaganju je za hitna stanja.

Telefon (hitna ambulanta): (01) 4862 503, (01) 4862 511

Radno vrijeme: 0 -24 sata

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Telefon za psihološku pomoć: (01) 4828 888

Radno vrijeme: radnim danom od 10:00 do 22:00 sata

Hrabri telefoni za djecu i roditelje

• Hrabri telefon za djecu: 116 111
• Hrabri telefon za mame i tate: 0800 0800

KBC Zagreb – Centar za krizna stanja i prevenciju suicida

U sklopu KBC Zagreb djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida, gdje se može doći bez najave i uputnice, između 8:00 i 20:00 sati ili nazvati telefonom (01) 2376 470 od 0 do 24 sata.

Županijski zavodi za javno zdravstvo

Usluge zaštite mentalnog zdravlja možete dobiti i u županijskim zavodima za javno zdravstvo uz predočenje zdravstvene iskaznice (uputnica nije potrebna). Njihov popis i kontakte potražite na ovoj poveznici.

Izvori: Portal za mentalno zdravlje Grada Zagreba, HZJZ