Štitnjača - 28. siječnja 2022.
AUTOR ČLANKA - Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić, ADIVA Plus sadržaj

Poremećaji rada štitnjače tijekom i nakon trudnoće

U održavanju uredne trudnoće vrlo je važna i uredna funkcija štitne žlijezde. No aktivnost hormona, posebno onih „trudničkih“, je vrlo visoka te je moguć i poremećaj rada štitnjače koji ponekad zahtijeva liječenje

štitnjače štitnjača poremećaj štitnjače trudnoća

Bolesti štitnjače mogu prethoditi trudnoći ili se razviti tijekom nje. Zbog nerijetko asimptomatskog tijeka ili vrlo nespecifičnih simptoma, najčešći funkcionalni poremećaji štitnjače se otkriju s nekim vremenskim odmakom. Sve izraženija svijest o potrebi kontrole štitnjače prije ili na samom početku trudnoće je u značajnoj mjeri doprinijela pravovremenom otkrivanju različitih poremećaja štitnjače od kojih svaki može imati vrlo nepovoljne utjecaje na uredan tijek trudnoće.

Rad štitnjače u trudnoći

Uredna funkcija štitnjače, odnosno pravilno lučenje njenih hormona (tiroksina i trijodtironina) ima izuzetno važnu ulogu u održavanju trudnoće, razvoju mozga i sveukupno živčanog sustava u djeteta.

Trebamo li se zabrinuti zbog čvorova u štitnjači

U  prvom tromjesečju trudnoće opskrba hormonima je isključivo putem posteljice. Početkom drugog trimestra fetalna štitnjača postupno sazrijeva i počinje s proizvodnjom vlastitih hormona. No, uz potpunu ovisnost o dotoku joda s majčine strane koji je neophodan za stvaranje hormona štitnjače.

S funkcionalnim promjenama štitnjače u trudnoći izravno su povezana dva hormona – estrogen i ßhCG (beta HCG). Estrogen, glavni ženski hormon, povećava u trudnoći količinu bjelančevina koje služe kao proteinski nosači za putovanje hormona kroz krvotok. Ta spoznaja je bitna ako se kod trudnice analizom hormona utvrde povišene vrijednosti tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), kako ne bi došlo do pogrešne procjene mogućeg ubrzanog rada štitnjače. Naime, hipertireoza u tom slučaju ne postoji. Dijagnostička pomoć u rješavanju tih dilema je laboratorijsko određivanje slobodnih frakcija navedenih hormona – FT4 i FT3. Hormon ßhCG, osim svoje uloge u trudnoći, ima umjerenu tireotropnu aktivnost, što znači da potiče dodatnu aktivnost same štitnjače djelujući na receptore koji su inače rezervirani za tireostimulacijski hormon (TSH).

Poremećaji štitnjače u trudnoći

Povećana potreba za jodom prisutna je od samog početka trudnoće, stoga je od ključnog značaja pravovremeno otkriti poremećaje štitnjače, idealno tijekom prvog trimestra, a najkasnije do kraja prve polovice trudnoće.

Ako je riječ o bolesti štitnjače koja je bila dijagnosticirana i prije trudnoće te se odgovarajuće liječi, u ranoj fazi trudnoće potrebno je često i pojačati dozu nadomjesnog liječenja levotiroksinom upravo zbog povećanih potreba za jodom i, općenito, većih potreba za hormonima štitnjače.

Hipotireoza

Najčešći funkcionalni poremećaj štitnjače je kronična autoimuna bolest štitnjače poznata i pod nazivom Hashimotov tireoiditis. Posljedica takvog upalnog zbivanja je razvoj usporenog rada štitnjače u trudnoći – hipotireoze.

Neprepoznata hipotireoza često dovodi do niza poremećaja u razvoju djeteta, pretežno poremećaja u intelektualnom razvoju i, općenito, u razvoju središnjeg živčanog sustava. Nerijetko posljedično izazove i pobačaj. Kod bilo kakve sumnje na poremećaj rada štitnjače, u najkraćem roku bi se trebala učiniti odgovarajuća laboratorijska dijagnostika, u prvom redu TSH, zatim T4/FT4, T3/FT3, a zbog prognostičkog praćenja od koristi su nam i protutijela za štitnjaču (protutijela na tireoidnu peroksidazu – antiTPO i tireoglobulinska protutijela – antiTg).

Unatoč uobičajenim referentnim vrijednostima za TSH koji je najpouzdaniji marker funkcije štitnjače, za trudnice vrijede nešto „stroža” pravila. Svaka utvrđena vrijednost TSH koja je veća od 2,5 mIU/L, predstavlja indikaciju za početak nadomjesnog liječenja levotiroksinom. Vremenski intervali kontrolnog praćenja kreću se od četiri do osam tjedana, svakako češće u ranijoj fazi gestacije. Kontrola štitnjače i titracija terapije mora biti pod liječničkim nadzorom.

Hipertireoza

Ubrzani rad štitnjače ili hipertireoza, za razliku od hipotireoze, može se lakše prepoznati. Klinički je evidentniji poremećaj s jasnije izraženim simptomima poput ubrzanog rada i preskakanja srca, nesanice, ubrzane peristaltike crijeva s posljedičnim proljevastim stolicama, nervoze, anksioznosti, kroničnog umora i slično.

Laboratorijski nalaz koji bi se uklapao u hipertireozu obuhvaća snižen, nerijetko i suprimiran TSH te povišene vrijednosti perifernih hormona (T4/FT4 i T3/FT3). Najčešći uzrok ubrzanog rada štitnjače je, također, autoimuno uvjetovana upalna bolest koju nazivamo Gravesova bolest. Uz laboratorijsku dijagnostiku, od ostale dijagnostičke obrade na raspolaganju je ultrazvuk štitnjače koji će, uz vidljive znakove upalnih promjena, na color dopleru zabilježiti pojačanu difuznu vaskularizaciju. Scintigrafija štitnjače, inače vrlo korisna dijagnostička metoda, u trudnoći je kontraindicirana.

Sukladno učinjenoj obradi potrebno je početi i s odgovarajućom tireostatskom terapijom. Ako se hipertireoza ustanovi u prvom trimestru trudnoće, uobičajena prva linija medikamentoznog liječenja je propiltiouracil, a kasnije se prelazi na metimazol. Ako se pak hipertireoza ustanovi od drugog trimestra trudnoće, tada je metimazol prva terapijska opcija.

Ono što je također važno spomenuti u kontekstu ubrzanog rada štitnjače jest fiziološki otklon funkcije štitnjače kojeg nazivamo gestacijska tireotoksikoza. Klinički ga nije jednostavno prepoznati jer se njegovi simptomi mogu pripisati uobičajenim trudničkim tegobama u relativno ranoj fazi trudnoće. Tu je riječ o neautoimunom poremećaju, a uzročno se povezuje upravo s već spomenutim tireotropnim učinkom ßhCG-a. Osim nedefiniranih simptoma, u hormonalnom statusu se nađe tek blaže snižen TSH, uz uredne ili blago povišene vrijednosti perifernih hormona. Liječenje najčešće nije potrebno, a poremećaj spontano prolazi do 20. tjedna trudnoće.

Kod ubrzanog rada štitnjače bilo kojeg uzroka, potrebne su češće kontrole hormonalnog statusa.

Postpartalni tireoiditis

Svaka deseta rodilja može razviti različit stupanj poremećaja štitnjače koji također nije autoimun, a koji se očituje hipertireozom s početkom od 3. do 8. mjeseca nakon poroda. Ovaj poremećaj traje dva do tri mjeseca, a potom se relativno naglo razvija hipotireoza koja zna potrajati i do 18. mjeseca postpartalno (nakon poroda).

Štitnjača Mala žlijezda koja može uzrokovati velike probleme

Štitnjača: Mala žlijezda koja može uzrokovati velike probleme

Ako ne proizvodi uravnoteženu količinu hormona, nanosi štetu organizmu. Njena je primarna zadaća kontrola tjelesnog metabolizma, odnosno brzine kojom stanice...

SAZNAJTE VIŠE

Kod većine rodilja može se očekivati potpuni oporavak funkcionalnog statusa štitnjače, no kod dijela njih može nastati i trajna hipotireoza ovisna o nadomjesnom liječenju levotiroksinom. Zbog velike učestalosti javljanja postpartalnog tireoiditisa, svakoj se rodilji savjetuju barem tri kontrole hormonalnog statusa unutar prve godine od poroda, po potrebi i češće.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button