Hipertireoza: Uzroci, simptomi i liječenje

Da ne bude terminološke zabune, hipertireoza i tireotoksikoza nisu sinonimi iako imaju dosta zajedničkog. Tireotoksikoza predstavlja povišenu koncentraciju hormona štitnjače među kojima značajan udio čini hipertireoza, koja se primarno odnosi na pojačanu sintezu pa i lučenje. Tireotoksikoza predstavlja prekomjernu koncentraciju hormona štitnjače u krvi, kada osim hipertireoze, do povećane koncentracije hormoma štitnjače dolazi i zbog prekomjerno lučenja hormona štitnjače bez istovremeno pojačane sinteze.

Po izraženosti kliničke slike razlikujemo subkliničku i kliničku hipertireozu.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kako radi zdrava štitnjača?

Fiziološka uloga štitnjače odnosi se na stvaranje i lučenje hormona štitnjače – tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), koji svojim djelovanjem reguliraju bazalni metabolizam, a posredno utječu praktički na sve druge organske sustave. Nadzor funkcije štitnjače ovisi o tireostimulacijskom hormonu (TSH) iz prednjeg režnja hipofize (adenohipofiza), a nadalje nadzor hipofize ovisi o hormonu tireoliberinu (TRH) koji se luči u hipotalamusu. Pod „direktivom“ hipotalamusa i hipofize, štitnjača stvara i luči T4 i T3 u krvotok. Do ulaska u sve ciljne stanice hormoni najvećim dijelom vežu se na bjelančevine u krvotoku, a jako mala frakcija (manje od 1%) cirkulira nevezano za bjelančevine što laboratorijski definiramo kao FT3 i FT4 (engl. free).

Uzroci hipotireoze

Uzrok hipertireoze ni dan danas nije u potpunosti poznat. Najčešće su zastupljene autoimune bolesti poput Gravesove bolesti koja se u literaturi još naziva i Basedowljevom bolešću. Od ostalih uzroka hipertireoze za izdvojiti su toksični adenom, toksična multinodozna struma, subakutna upala štitnjače (deQuervainov tireoiditis) te jatrogena hipertireoza, zbog djelovanja nekih lijekova poput amiodarona (amiodaronom inducirana hipotireoza (AIH) te amiodaronom inducirana tireotoksikoza (AIT)). Iznimno rijetko, hipertireozu može uzrokovati hormonski aktivni tumor hipofize koji prekomjerno luči TSH – tireotropinom.

Iako nije poznato u kojem udjelu, i genetska predispozicija čini dio uzroka obzirom da se hipertireoza, kao i značajno češća hipotireoza, značajno češće javljaju u određenim obiteljima.

Učestalost hipotireoze

Procjenjuje se da hipertireoza pogađa oko 1,2% svjetske populacije, dok je subklinička nešto zastupljenija i pogađa oko 2% svjetskog stanovništva. Češće pogađa žene između 30 i 50 godina. Ovisno o tipu učestalost hipertireoze je češća kod žena između 5 i 8 puta (Gravesova bolest), omjer je nešto manji kod toksičnog adenoma i toksične multinodozne strume koji su zastupljeniji u žena između 2 i 4 puta. Među uzrocima hipertireoze najčešća je Gravesova bolest (60-80%), toksična multinodozna struma i subakutna upala štitnjače su zastupljene oko 5%, dok toksični adenom čini 1-2% svih oblika hipertireoze.

Klinička slika

Zbog pojačane koncentracije hormona štitnjače u krvi javlja se širi spektar simptoma i znakova hipermetabolizma:

• pojačana nervoza,
• ubrzani rad i „nabijanje“ srca,
• razdražljivost,
• nemir,
• kronični umor,
• pojačani apetit uz popratni gubitak tjelesne mase,
• proljevaste stolice,
• intolerancija na toplinu,
• topla i vlažna koža,
• pojačano opadanje kose,
• poremećaj menstrualnih ciklusa kod žena,
• erektilna disfunkcija kod muškaraca

Među upadljivijim kliničkim znakovima je razvoj egzoftalmusa. Očituje se razvojem nelagode na površini oka, preosjetljivošću na svjetlo (fotofobija), pojačanim suzenjem i povlačenjem (retrakcija) gornje vjeđe što dodatno doprinosi izbočenosti jednog ili oba oka. Ovisno o trajanju hipertireoze, egzoftalmus se može komplicirati sušenjem oka, razvojem ulceracija, a rjeđe i ispadima vidnog polja i oštećenjem vidnog živca.

Dijagnostička obrada

Temeljem kliničke sumnje, slijedi laboratorijska i slikovna potvrda dijagnoze. Laboratorijski se najčešće ustanovi:

• snižen do suprimiran TSH
• povišene vrijednosti perifernih hormona (FT4/T4, FT3/T3)
• povišena protutijela na tireoidnu peroksidazu (antiTPO) i na tireoglobulin (antiTg) – odnosi se na autoimune bolesti štitnjače općenito
• povišeno protutijelo na TSH receptor (antiTSH receptor ili TRAb) – Gravesova bolest
• povišeni upalni parametri (KKS, sedimentacija eritrocita, CRP) – subakutna upala štitnjače (deQuervainov tireoiditis)
• anamnestički podatak o uzimanju nekih lijekova poput amiodarona

Laboratorijsku obradu nadopunjuje slikovna obrada

• Ultrazvuk štitnjače
• Scintigrafija štitnjače

Ultrazvuk štitnjače je dijagnostička metoda izbora za analizu izgleda (morfologije) štitnjače.  Neinvazivna je, jednostavna, široko dostupna i jeftina pretraga kojom se prikazuje različiti intenzitet izraženosti upalnih i postupalnih promjena, na temelju dodatne analize vaskularizacije (color dopler) u dijagnostičkom smislu je od značajne pomoći u razlikovanju primjerice Gravesove bolesti (pojačana difuzna vaskularizacija) od deQuervainovog tireoiditisa (bez pojačane vaskularizacije). Važnost ultrazvučne dijagnostike je i u analizi čvorova koji pokazuju znakove pojačane autonomne aktivnosti (toksični adenom, toksična multinodozna struma).

Scintigrafija štitnjače je nuklearno-medicinska slikovna metoda koja koristi radiofarmake poput tehnecija (češće) ili joda za prikaz veličine, položaja i funkcionalne aktivnosti štitnjače. Prvenstvena uloga scintigrafije je u razlikovanju Gravesove bolesti u odnosu na druge oblike hipertireoze poput toksičnog adenoma, toksične multinodozne strume i deQervainovog tireoiditisa. U Gravesovoj bolesti prisutno je pojačano nakupljanje radiofarmaka, kod toksične multinodozne strume i kod toksičnog adenoma nakupljanje je selektivno, ovisno o aktivnosti pojedinih čvorastih promjena dajući scintigrafsku sliku toplog ili vrućeg čvora ili čvorova. Kod subakutne upale štitnjače nakupljanje radiofarmaka izostaje. Izostanak prikaza štitnjače na scintigramu može biti i zbog medikamentoznog bloka (uzimanje levotiroksina, amiodarona i drugih sredstava koja sadrže jod).

Štitnjača

Subklinička hipotireoza: Kada liječiti, a kada samo pratiti?

Liječenje

Liječenje hipertireoze primarno ovisi o uzroku. Kod liječenja Gravesove bolesti, toksičnog adenoma i toksične multinodozne strume primjenjuju se sljedeći modaliteti:

• Medikamentozno liječenje (tireostatici)
• Kirurško liječenje (totalna i subtotalna tireoidektomija)
• Radiojodna terapija

Primjena lijekova tireostatika prvi je korak u liječenju najčešćih uzroka hipertireoze. Tireostatici spadaju u skupinu tionamida s dvije podskupine

• Imidazolini (tiamazol, karbimazol)
• Derivati tiouracila (propiltiouracil)

Svi tireostatici blokiraju stvaranje hormona štitnjače, dok propiltiouracil blokira dejodinaciju T4 u T3 kada je primijenjen u višoj dozi. Ponekad je primjena lijekova dovoljna u postizanju remisije. Od simptomatske terapije s ciljem čim bolje kontrole vodećih simptoma, uz tireostatike se primjenjuju beta blokatori, anksiolitici, rjeđe kortikosteroidi, a iznimno i litij kad liječenje tiamazolom i propiltiouracilom zbog izraženijih alergijskih reakcija i drugih ozbiljnih nuspojava (leukopenija) nije dalje moguće.

Tireostatsko liječenje traje do prosječno dvije godine, iznimno i duže, a stopa recidiva po ukidanju tireostatika iznosi 50%, više kod djece (70-80%).

Ovisno o kliničkoj procjeni, reevaluacija dotadašnjeg medikamentoznog liječenja podložna je procjeni o potrebi definitivnog liječenja – operacija i radiojodna terapija.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI