Upoznajte leukocite: što znači ako je njihov broj ispod normalnih vrijednosti?

Leukociti su bijele krvne stanice, a predstavljaju zajedničko ime za više vrsta stanica u krvi. To su neutrofilni granulociti ili neutrofili, limfociti, monociti, eozinofilni granulociti ili eozinofili i bazofilni granulociti ili bazofili. Broj navedenih podvrsta leukocita izražava se u postotcima i apsolutnim vrijednostima. Nekih od navedenih stanica ima više, nekih sasvim malo, ali taj broj je u zdrave osobe stalan te u granicama referentnih vrijednosti za tu vrstu stanice.

Osnovno o leukocitima 

Leukociti štite organizam od infekcija i stranih čestica. U krvi se nalazi između 3,4 i 9,7 x 10⁹/L leukocita. Broj im se povećava tijekom bakterijskih infekcija, kada može narasti i na 25 x 10⁹/L ili se pak smanji tijekom virusnih infekcija. Kod leukemije, broj leukocita može biti jako povećan (do 300 x 10⁹/L pa i više) ili smanjen, ispod normalnih vrijednosti.

Svaka od podvrsta leukocita ima svoju ulogu u organizmu. Tako neutrofilni granulociti štite od bakterijskih infekcija, za vrijeme kojih im se jako poveća broj.

Podvrste leukocita i njihove uloge

Neutrofili imaju važnu ulogu u obrani od bakterijskih i gljivičnih infekcija te su vrlo učinkoviti u odstranjivanju mrtvih ostataka stanica. Gnoj uglavnom sadrži neutrofile. Nazivaju se još i polimorfonuklearni leukociti.

Eozinofili su važni u obrani od parazita, a također su vrlo aktivni i u alergijskim reakcijama. U skladu s time, njihov udio u ukupnom broj leukocita veći je u alergijskim stanjima i kod infekcija uzrokovanih parazitima.

Bazofili su uglavnom odgovorni za alergijske odgovore tijekom kojih otpuštaju molekulu zvanu histamin, koja kasnije pokreće upalni niz.

Monociti, kao i neutrofili, posjeduju sposobnost fagocitoze, odnosno mogu „počistiti“ okolinu od raspadnutih stanica, no također imaju sposobnost predočenja antigena patogena T stanicama, kako bi one mogle započeti stanični imuni odgovor. Monociti s vremenom napuštaju krvotok, sele u tkivo i postaju makrofazi koji uklanjaju stanični otpad. Monociti žive i aktivni su duže od neutrofila.

Limfociti se dijele u tri podvrste:

• T limfociti,
• B limfociti i
• NK-stanice (eng. natural killer cells).

T limfociti služe u obrani organizma od virusa i bakterija, a mogu djelovati i protiv tumorskih stanica. B limfociti stvaraju protutijela koja služe u obrani organizma od bakterija i virusa, dok NK-stanice imaju sposobnost razaranja stanica koje su inficirane virusom ili izražavaju tumorske antigene (stanice tumora).

T i B limfociti imaju sposobnost pamćenja, odnosno nakon prvog kontakta sa stranom tvari, tj. bakterijom ili virusom, „upamte“ patogen i pri ponovnom kontaktu puno brže reagiraju, stvarajući bolju obranu.

Što su to blasti?

Kod leukemije je u perifernoj krvi, uz uobičajene podvrste leukocita, moguće naći i vrlo nezrele oblike stanica – blaste. Pojam blast označava vrlo nezrelu stanicu koja se još nije diferencirala, odnosno nije sazrela do svog konačnog oblika.

Blaste uobičajeno možemo naći samo u koštanoj srži, gdje stanice prolaze kroz proces diferencijacije, odnosno sazrijevanja. U krvi se nalaze u tako malom broju da ih se standardnim tehnikama određivanja broja leukocita i podvrsta leukocita ne može otkriti.

Kada se blasti uoče u perifernoj krvi, javlja se sumnja na leukemiju.

Kada nastaje leukopenija i koji su uzroci?

Leukopenija ili leukocitopenija je stanje sa smanjenim brojem leukocita. Može biti smanjen broj samo jedne, više ili svih podvrsta leukocita, a nastaje iz više razloga.

Stanice krvi stvaraju se u koštanoj srži procesom nazvanim hematopoeza. U odraslih osoba, koštana srž je spužvasto tkivo koje ispunjava tzv. plosnate kosti. Kod poremećaja funkcije koštane srži stvara se manji broj leukocita, a često istovremeno i manji broj eritrocita i trombocita.

Broj leukocita u krvi može biti smanjen:

• zbog njihovog bržeg uklanjanja iz periferne krvi nego što je to normalno, što se događa kod nekih autoimunih bolesti ili kod stanja s povećanom slezenom,
• kod nekih virusnih bolesti ili teških bakterijskih infekcija,
• uzroci leukopenije mogu biti različite bolesti krvotvornog sustava – limfomi, leukemije, aplastična anemija,
• nakon kemoterapije,
• tijekom ili nakon radioterapije,
• zbog uzimanja nekih lijekova,
• zbog nedostatka nekih vitamina ili minerala,
• zbog kronične bolesti jetre.

Kao što je uobičajeno za druge vrste krvnih stanica, broj leukocita se smanjuje nakon kemoterapije i tada su bolesnici osobito osjetljivi za razvoj infekcija. Ako liječnik procijeni da je to potrebno, njihov se oporavak, odnosno povećanje njihovog broja u perifernoj krvi može ubrzati davanjem potkožnih injekcija koje sadrže faktor rasta granulocita (G-CSF, filgrastim). Također, leukopenija može nastati i tijekom ili nakon radioterapije.

Drugi vanjski uzroci leukopenije su lijekovi (cefalosporini, alopurinol, indometacin) ili pak nedostatak vitamina B12, folata ili minerala u organizmu (bakar, cink).

U općoj populaciji je najčešći uzrok leukopenije kod odraslih osoba kronična bolest jetre.

Otkrivanjem uzroka do oporavka

Najvažnije je otkriti uzrok leukopenije. Dijagnosticiranjem poremećaja ili bolesti koja je uzrokovala leukopeniju te njezinim uklanjanjem, može se normalizirati broj leukocita i time smanjiti rizik mogućih infekcija.

Imate li smanjen broj leukocita ili trebate savjet, javite se s povjerenjem u Centar za hematologiju Specijalne bolnice Sv. Katarina.