Tragovi vremena: kako stari naše srce?

Srce je organ koji s većim ili s manjim intenzitetom radi cijeli ljudski vijek. Može se reći da je za čovjekovo preživljavanje nužno da srce neprestano radi (i kada smo budni i kad spavamo). Zastane li s radom na samo pet minuta, osoba će umrijeti.

„Žarulja“ koja svijetli i stotinu godina

Prisjetimo se da je za rad srca neophodna električna aktivnost u njemu, odnosno nastajanje električne iskre u centru vodiču u desnoj pretklijetki i njeno širenje provodnim sustavom kroz pretklijetke i klijetke – nakon što taj električni impuls dotakne srčani mišić, slijedi mišićna kontrakcija. I tako u mirovanju 60 do 100 puta u minuti, u opterećenju i znatno više.

Koliko je to „otkucaja“ srca u satu, danu, mjesecu, u godini i tako 80 do 100 godina, ponekad i više? Pravo čudo! Koja će nam žarulja u kući svijetliti 100 godina? A ovdje se događa da „svijetli“ i preko 100 godina. Koje savršenstvo!

Međuovisnost svih organa

Kada je čovjek mlad, mlad mu je svaki organ. Njihov je rad usklađen tako da pomažu jedan drugom i jedan drugog podržavaju s ciljem očuvanja života. S vremenom postajemo stariji, a time se događaju određene promjene u svim organima. Pogledamo li svoju fotografiju po završetku srednje škole i fotografiju pedeset godina kasnije, vidjet ćemo značajne promjene, ponekad do neprepoznatljivosti. Čak i ako nismo imali ili nemamo neku težu bolest.

Prisjetimo se, dakle, građe pluća u mladog čovjeka i u drugog koji ima 90 godina. Ni makroskopski, ni mikroskopski ta pluća nisu ista. Dok pluća mladog čovjeka imaju jako puno zračnih mjehurića (alveola) čija je ukupna površina oko 100 kvadratnih metara, desna klijetka s lakoćom izbacuje krv u pluća. Isto tako su arterije tijela mladog čovjeka elastične i s lakoćom primaju krv koju u njih izbacuje lijeva klijetka. Dakle, kod mlade osobe su svi organi zdravi i ništa srcu ne otežava rad, pa i srce ostaje zdravo.

Opterećenja srca koja dolaze s godinama

Kod starije osobe je broj alveola u plućima značajno manji, razvija se takozvani starački emfizem, koji je karakteristika dobi, a ne neke plućne bolesti. Time se i ukupna površina plućnih alveola značajno smanjuje. U pregradama između alveola su kapilare plućnog krvotoka, a to znači da je kod starije osobe i ta vaskularna mreža smanjena. Kako srce mora svu krv pristiglu u svoju desnu stranu „progurati“ kroz pluća, to mu reducirana vaskularna mreža otežava izbacivanje krvi. Dakle, srce dobiva dodatno opterećenje.

U osoba starije životne dobi i arterije postaju kruće, manje rastezljive i često se javlja povišen krvni tlak. Slabiji elasticitet arterija i bez povećanog krvnog tlaka, dodatni je napor zdravom srcu da izbaci krv iz lijeve klijetke. To opterećenje često dovodi do hipertrofije (zadebljanja) srčanog mišića.

Hipertrofiju srčanog mišića ne prati odgovarajuća vaskularna mreža i takav srčani mišić postaje slabije hranjen. Zbog toga se javljaju mikroskopski vidljive promjene u smislu propadanja pojedinih mišićnih stanica, a umnožava se vezivno tkivo koje nema kontraktilnih sposobnosti. Takav srčani mišić ima slabije kontraktilne mogućnosti (mogućnosti stezanja). I koronarne arterije, koje srčanom mišiću dovode arterijsku krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima, s vremenom postaju kruće i često aterosklerotski promijenjene, što dodatno slabi dotok krvi srčanom mišiću.

Kako cijeli organizam stari, tako direktno ili indirektno (kao posljedica promjene na drugim organima o čijoj promjeni ovisi i opterećenje srca), kao i zbog promjena u samom srcu, bilo u provodnom sustavu ili srčanom mišiću, i srce zahvaća proces starenja.

Fibrilacija atrija i popuštanje srca kao pumpe

Proces starenja je individualan. Neke osobe i u relativno starijoj životnoj dobi fizički jako dobro izgledaju, imaju očuvanu muskulaturu, u dobroj su fizičkoj kondiciji, a srčana aktivnost im je potpuno očuvana. Drugi pak u istoj životnoj dobi imaju značajne poremećaje srčanog ritma, kao što je fibrilacija atrija (treperenje atrija), što je ozbiljan poremećaj srčanog ritma koji zahtijeva trajnu antikoagulantnu terapiju (terapiju protiv zgrušavanja krvi, kako bi se spriječio moždani udar).

Nažalost, ova druga varijanta je češća od prve. Samom fibrilacijom atrija kontraktilna je sposobnost srca smanjena za 30%. Degenerativne promjene na provodnom sustavu srca starijih osoba najčešći su razlog ugradnje pace makera (elektrostimulatora srca), koji u tim slučajevima, po potrebi ili u kontinuitetu, preuzima ulogu centra vodiča srca.

I konačno, najteži oblik starosti srca je popuštanje srca kao pumpe (dekompenzacija srca), kada lijeva klijetka ne može izbaciti dovoljno krvi da zadovolji potrebe tijela za dotokom svježe krvi bogate kisikom i hranjivim tvarima. Isto se događa kod nemogućnosti desne klijetke da u pluća izbaci vensku krv pristiglu iz svih vena tijela, da je „pošalje“ na oksigenaciju (obogaćivanje kisikom). Dekompenzacija srca se može pojaviti i u mlađoj životnoj dobi kao posljedica bolesti, no ovdje je riječ o inače „zdravom“, ali starijem srcu.

Što možemo učiniti za zdravlje srca?

Znanstvenici ulažu puno truda da zaustave proces starenja i time produže ljudski vijek, no za sada to ostaje samo na pokušajima. Do sada još nije nađen „eliksir mladosti“, a u pogledu njegovog pronalaska sam skeptičan (iako sam po prirodi optimist).

Cijepljenjem protiv mnogih zaraznih bolesti (od kojih su mnoge u dosta zemalja iskorijenjene), otkrićem tuberkulostatika (lijekova protiv tuberkuloze), otkrićem antibiotika, pa poboljšanjem životnih uvjeta, produžio se životni vijek. No na to su se nadovezali pretilost i smanjena fizička aktivnost, što donosi druge bolesti (aterosklerozu, šećernu bolest, povišen krvni tlak); to na jednoj dužoj životnoj stazi opet ograničava životni vijek.

Starenje je neminovno i zahvaća sve organe, cijeli organizam, pa, naravno, i srce. No, umjerenost u jelu i piću, nepušenje, tjelesna aktivnost i mentalna (intelektualna) aktivnost, kao i vedar duh, održavaju čovjeka fizički i psihički aktivnim te usporavaju proces starenja, svih organa, pa i srca.