Smiju li i kako vježbati pacijenti s bolestima srca?

Zdravim osobama ne smeta umjerena fizička aktivnost; dapače, ona je i poželjna. Zdrave, mlade osobe mogu se baviti sportovima koji zahtijevaju značajan fizički napor. Pritom treba naglasiti da ekstremne fizičke aktivnosti nisu zdrave i moraju biti rezervirane za mlade i zdrave osobe koje nemaju nikakve dileme u pogledu zdravlja organizma.

Srce izloženo ekstremnim naporima

Pri natjecateljskim sportovima, tijelo sportaša je izloženo ekstremnom fizičkom i psihičkom opterećenju. Tu je niz izazova i samo oni potpuno zdravi to mogu izdržati. Prisjetimo se da srce odrasla čovjeka, u mirovanju, u jednoj minuti u krvne žile izbaci pet litara krvi, a za vrijeme velike fizičke aktivnosti 25 litara pa i više.

Ekstremni fizički napor je praćen jakim stresom, s visokom dozom adrenalina, a zbog obilnog znojenja i dehidracije dolazi do poremećaja ravnoteže elektrolita. Adrenalin povećava frekvenciju srčanih otkucaja i snagu srčanog mišića, ali i srčanu podražljivost koja može biti okidač za nastanak po život opasnih poremećaja srčanog ritma. U takvim okolnostima i najmanja sklonost po život opasnim aritmijama, može dovesti do iznenadne smrti. To je slika mladog, uspješnog te naoko zdravog sportaša, vrlo skupo procijenjenog u prijelaznom roku, a koji se za vrijeme natjecanja (utakmice) iznenada sruši i umre ako se vrlo brzo ne intervenira. To je razlog zašto sportaši koji se bave natjecateljskim sportovima prolaze tako opsežne liječničke preglede, a sadašnja tendencija je da se ti pregledi još i pooštre, u slučaju potrebe sve do ispitivanja genetske sklonosti opasnim srčanim aritmijama.

O srčanoj bolesti ovisi mogućnost vježbanja i sporta

I sportaši rekreativci često dolaze kardiolozima na pregled da bi saznali smiju li započeti s rekreacijom i do koje razine opterećenja smiju ići.

Mogućnost fizičkog i psihičkog opterećenja srčanih bolesnika ovisi o prirodi srčane bolesti.

Infarkt srčanog mišića

Tako bolesnik s akutnim infarktom srčanog mišića mora ležati u koronarnoj jedinici, priključen na monitor elektrokardiograma. Mirovanje omogućuje brži oporavak preostalog dijela srčanog mišića i smanjuje mogućnost nastanka po život opasnih aritmija. Ako se takva aritmija i pojavi, monitor alarmom na to upozori dežurno medicinsko osoblje, koje poduzima odgovarajuće korake ka privođenju bolesnika u normalan srčani ritam. Ako se bolesnik dobro oporavlja od akutnog infarkta, sljedećih dana se započinje s vježbama disanja te pasivnim, pa nakon toga i aktivnim pokretima ruku i nogu. Zatim slijedi kratkotrajno lagano hodanje po sobi. Iz dana u dan hodna pruga se malo po malo povećava.

Nakon otpusta iz bolnice su dozvoljene lagane kratke šetnje po ravnom terenu, ne izazivajući pritom bolove u prsima. Nakon toga slijedi rehabilitacija u specijalnim toplicama gdje će se na završetku oporavka učiniti ergometrija (test opterećenjem) iz čega će se vidjeti na koju razinu opterećenja u budućnosti bolesnik može ići.

Angina pektoris

Bolesnici s anginom pektoris pri fizičkom naporu ili pri uzrujavanju imaju bolove u prsima. Bolovi nastaju zbog aterosklerotskim plakovima suženih promjera koronarnih arterija ili zbog njihovog spazma (grča), pa srčani mišić nema dobru opskrbu krvlju. Zato takvi bolesnici trebaju živjeti ispod praga tegoba u prsima; fizičku aktivnost (hodanje po ravnom terenu) trebaju prilagoditi tako da se bolovi ne pojavljuju. Moguće je i plivanje, poštujući principe o kojima će kasnije biti riječi.

Trebaju izbjegavati nagli izlazak na hladan zrak, a prije izlaska iz toplog kućnog prostora, dobro je malo zastati u nešto manje grijanom predsoblju ili preko usta i nosa staviti šal ili masku kako bi udahnuti zrak bio topliji od vanjskog zraka. Naime, udisanje jako hladnog zraka može izazvati spazam koronarnih arterija s pojavom bolova u prsima.

Ako je moguće sužene arterije proširiti s pomoću balon katetera i ugradnjom stenta (potpornja), razina tjelovježbe se može povećati. Ista je situacija i nakon ugradnje premosnica na suženim koronarnim arterijama.

Upala srčanog mišića ili akutni perikarditis

Bolesnici s upalom srčanog mišića ili s akutnim perikarditisom (pojavom tekućine između srca i njegove vanjske ovojnice), ovisno o intenzitetu bolesti moraju biti hospitalizirani i mirovati. Kasnije mogu imati umjerene tjelovježbe.

Dekompenzacija srca

Kada je u pitanju dekompenzacija srca (popuštanje srca kao pumpe), bolesnici u početku moraju mirovati, odmarati se. Odmaranjem, uz higijensko dijetetske mjere među kojima su i redukcija soli u hrani na dva do tri grama dnevno (što je upola osoljena hrana), bolesnici se brže oporavljaju.

Redukcijom soli u hrani će se smanjiti zadržavanje tekućine u tijelu koja je karakteristična za ovu bolest, a manifestira se otokom nogu i tijela ili nakupljanjem tekućine u plućima, oko srca ili u trbušnoj šupljini. Treba uzimati češće i manje obroke lako probavljive hrane.

Uz te mjere i medikamentoznu terapiju, bolesnici se obično nakon prve dekompenzacije srca dobro oporave i godinama se mogu dobro osjećati, biti radno aktivni i rekreirati se hodanjem i plivanjem.

Dvije aktivnosti za srčane bolesnike u oporavku

Dva su oblika tjelovježbe primjerena za bolesnike koji su uspješno prošli akutnu fazu bolesti:

• Hodanje – u početku se ne inzistira na brzini hoda i dužni hodne pruge; njih treba prilagoditi mogućnostima i postupno povećavati, u granicama zadovoljstva.
• Plivanje – preporučuje se i plivanje uz izbjegavanje naglog ulaska u hladnu vodu. Plivanje ne treba biti natjecateljskog tipa. Preporučuje se plivati paralelno s obalom, nedaleko od nje. Tako je, u slučaju potrebe, kopno blizu. Iskustvo je pokazalo da nije dobro plivati daleko i okomito na obalu. Dok takav bolesnik pliva od obale, pliva dok može, a kada bi se trebao vraćati prema obali, vidi da više ne može i obično se počne utapati. Nikako se ne preporučuje plivanje na osamljenim mjestima. Dakle, moguće je rekreiranje i uživanje uz odgovorno ponašanje.