Sretan mu svjetski dan: zanimljivosti o ljudskom srcu

Ljudsko srce je smješteno u prsnom košu, dobro zaštićeno s prednje strane prsnom kosti, sa stražnje kralježnicom i, konačno, s lijeve i s desne strane okruženo rebrima. Takva dobra pozicija i zaštita, rezultat su važnosti srca za život.

Savršena pumpa

To je mišićna pumpa koja arterijskom krvlju (bogatom kisikom i hranjivim tvarima) snabdijeva svaki dio ljudskog tijela. S druge strane, krv koja se iz svih dijelova ljudskog tijela venama (venska krv) vraća u srce, donosi ugljični dioksid koji je krajnji nusprodukt metaboličkih aktivnosti neophodnih za život svake ljudske stanice.

Krv pristiglu u desnu pretklijetku srce proslijedi u desnu klijetku koja ju izbaci u plućnu arteriju, pa u plućne kapilare. Ondje se izdisanjem izbacuje ugljični dioksid, a udisanjem se krv obogaćuje kisikom. Krv puna kisika vraća se u lijevu pretklijetku koja tu krv proslijedi u lijevu klijetku i potom bude izbačena u aortu koja svojim ograncima krv rasporedi po cijelom tijelu.

Složeni električni sustav

Kontrakcije srčanog mišića potakne električna struja koja se stvara u jednoj skupini stanica u desnoj pretklijetki, poznatoj kao sinusatrijski čvor. Stanične membrane te skupine stanica imaju sposobnost da u stanice ubacuju pozitivne ione natrija, kalija, kalcija, čime poremete odnos pozitivnih i negativnih iona u stanici, pa stanica taj višak pozitivnih iona u jednom trenutku izbaci.

To je električna iskra koja bude provedena provodnim sustavom, poput kablova, po desnoj pretklijetki i po lijevoj pretklijetki. Kada električna iskra dotakne srčani mišić pretklijetki, on se trzne, kontrahira i krv izbaci u klijetke.

Zanimljivo je da ista električna iskra stigne na različite udaljenosti od mjesta svoga nastanka, istovremeno. A to je neophodno da se cjelokupni srčani mišić desne i lijeve pretklijetke kontrahira istovremeno. Kada bi se kontrahirao „na rate“, od izgona krvi ne bi bilo ništa. Zanimljivo je da taj isti električni impuls nastao u desnoj pretklijetki, vrlo sporo putuje prema klijetkama, kao da čeka da pretklijetke odrade svoj dio posla. Kada bi se i pretklijetke i klijetke kontrahirale istovremeno, pretklijetke ne bi mogle ubaciti krv u klijetke jer je srčani mišić klijetki puno deblji i jači.

Kada pretklijetke ubace krv u klijetke, onaj ranije spomenuti električni impuls koji je „čekao da pretklijetke odrade svoj dio posla“, odjednom istovremeno jurne kroz provodni sustav desne i lijeve klijetke. Kada električni impuls dotakne srčani mišić klijetki, on se kontrahira i izbaci krv. Lijeva klijetka u aortu, desna u plućnu arteriju. Zanimljivo i svrsishodno je da i u svaki dio obiju klijetki električni impuls istovremeno dotakne srčani mišić, premda je put svakog pojedinog impulsa različite dužine. To omogućuje istovremenu, sinkroniziranu kontrakciju obiju klijetki.

Programiran broj srčanih otkucaja

Zanimljivo je i to da svako toplokrvno stvorenje ima za svog života predviđen broj srčanih otkucaja. Primjerice, kornjača i zec za života imaju jednak broj otkucaja. Zec živi znatno kraće od kornjače jer zbog znatno bržeg pulsa svoje predviđene otkucaje potroši prije nego kornjača čiji je puls spor, a život dugovječan.

Neprekidan i racionalan rad kroz desetljeća

Konačno, koji to aparat koji je napravio čovjek radi neprestano, i danju i noću, ponekad i dulje od sto godina? Mi danas govorimo o programiranom kvarenju električnih uređaja odmah nakon isteka garantnog roka. A koji je naš garantni rok? Previđen je i za više od sto godina. Svojim ponašanjem tijekom života možemo ga i produžiti i skratiti.

Ipak, ljudsko srce radi racionalno. Po danu će se frekvencija srca kretati od 60 do 100 otkucaja u minuti, kod fizički dobro treniranih ljudi i ispod 50/min, a kada to zatreba (za vrijeme teže fizičke aktivnosti ili tjelesne ugroze) i znatno preko 100/min. Na takvo ubrzanje ga potakne autonomni živčani sustav (simpatikus, preko adrenalina) koji djeluje na mjesto nastanka električnog impulsa i ubrzava ga. S druge strane, noću, za vrijeme mirovanja i sna, frekvencija srca zna pasti i ispod 40/min. To je racionalno korištenje tako važnog organa, da se rano ne potroši.

Evo zanimljivosti o radu srca iz životinjskog svijeta. Medvjedu za vrijeme hibernacije (zimskog sna) frekvencija srca pada i na 10 otkucaja u minuti. Kakva racionalnost! Zadivljujuća!

Najveće blago se čuva u srcu…

I u narodu su zbog važnosti srca uvriježene neke izreke. Kada nam je netko drag, kažemo mu da je srce. Kada nekoga volimo, kažemo mu da ga nosimo u srcu. A da nema ljubavi, ne bi svijeta bilo, tako kaže jedna naša opereta.