Može li loše oralno zdravlje doista ugroziti naše srce?

Koliko dugo kirurg prije operacije pere ruke, pa opet na njih navuče sterilne rukavice kako ne bi inficirao operativno polje. Poput kože, ni sluznica usne šupljine nije sterilna i u najmanju ruku ima svoju fiziološku floru. Koliko god mi držali higijenu usne šupljine, redovito prali zube, usna šupljina nije sterilna. Disanjem, govorom, preko bliskih kontakata i kapljičnim putem, u usta mogu dospjeti i patogene bakterije.

Čest je slučaj da se bakterije preko ždrijela spuste i u pluća, gdje mogu izazvati bronhitis ili upalu pluća, pa i gnojne procese u plućima. Bakterije, bilo da su iz usne šupljine, bilo one koje su dospjele u ždrijelo ili u pluća, mogu oštetiti sluznicu i preko nje dospjeti u krvotok. Isto tako i gnojni procesi na vršku korijena karioznih zuba mogu prodrijeti dublje u tkivo oko zuba, izazvati upalu i lokalnu oteklinu. Naravno da bakterije odatle mogu doći i u krvotok.

Sepsa i infekcijski endokarditis

Ako patogene bakterije iz sluznice usta, s korijena zuba, iz sluznice ždrijela ili iz pluća prodru u krvotok, imamo sepsu. Za vrijeme sepse, koja je praćena općom malaksalošću i vrlo visokom temperaturom, krvlju kolaju patogene bakterije. Ako se negdje u tkivu zaustave i tamo se nastave množiti, razvije se gnojni proces poznat kao apsces. On može biti vrlo opasan u osjetljivim vitalnim organima kakav je primjerice mozak.

Isto tako, infektivni materijal može naći sijelo na srčanim strukturama (na unutrašnjoj površini srca uključujući i srčane zaliske). Tada govorimo o infekcijskom endokarditisu. Ako se to dogodi, nastaju sitni fibrinski ugrušci (vegetacije) s infektivnim sadržajem koji se njišu kako se srce kontrahira i opušta, kako se zalisci zatvaraju i otvaraju. Potrebno je spomenuti da je takav infektivni materijal krajnje opasan i po život koji tada doslovce – „visi o koncu“.

Dijagnoza se postavlja na osnovu nejasne visoke temperature, ubrzane SE (sedimentacije eritrocita), povišenog broja leukocita u krvi i povišenog CRP (C reaktivni protein, koji je pokazatelj intenziteta upale), a potvrđuje se pozitivnom hemokulturom (nalazom bakterija u uzetom uzorku krvi kada je povišenje temperature na vrhuncu), te ultrazvukom srca (nalaz vegetacija na srčanim zaliscima). Na svom sijelu ti infektivni ugrušci mogu oštetiti, razoriti srčani zalistak i učiniti ga trajno nekompetentnim da potpuno zatvara odgovarajuće srčano ušće. S vremenom se na oštećenom zalisku mogu stvoriti priraslice, pa se u tom slučaju zalistak niti potpuno zatvara, a niti se potpuno otvara. Takva infekcija može zadesiti osobe bilo koje životne dobi, pa i one mlade u punom zdravlju.

Sjećam se jedne mlade djevojke koja je zbog druge bolesti dolazila k meni dok sam radio na Klinici. Uvijek bi samo mene tražila i vjerovala mi kao ocu. Na vrhuncu infekcijskog endokarditisa ona se je u vrlo teškom stanju liječila na Kardiološkoj klinici (ja sam tada radio u svojoj privatnoj ordinaciji) i po majci je poručila da me želi vidjeti. Odmah sam je posjetio, no više se, nažalost, nismo vidjeli.

Infekcijski endokarditis se liječi kombinacijom više antibiotika, pa i onim kojeg nazivamo „ultimum refugium“ – posljednje utočište. U slučaju neuspjeha takve terapije poseže se i za kirurškom zamjenom zahvaćenog zaliska umjetnim, što je u takvom stanju bolesnika „hod po oštrici noža“, ali ako nemamo drugoga izbora, mora se i to učiniti. 

Reumatska vrućica

Infekcija ždrijela i tonzila beta hemolitičkim streptokokom  grupe A, koji daje sliku gnojne angine, prije ere antibiotika često je završavala sa reumatskom vrućicom. Obično tri tjedna nakon te infekcije manifestira se kao akutna upala zglobova, srca, središnjeg živčanog sustava, kože i potkožnog tkiva. Najčešće obolijevaju djeca između 6 i 15 godina koja i su u toj dobi najviše podložna ovakvim infekcijama grla. Asimptomatska infekcija ždrijela streptokokom ima jednaku važnost kao i simptomatska.

Smatra se da antitijela na streptokoke koje organizam stvara u namjeri da savlada infekciju, reagiraju i s ljudskim tkivima (srce, zglobovi, mozak). Kada je zahvaćen središnji živčani sustav, dolazi do prolaznih neuroloških ispada koji mogu trajati i mjesecima. Što se tiče upale zglobova, zahvaćeni su veliku zglobovi (koljena, laktovi, ramena), a crvenilo, otok i bol sele se s jednog na drugi zglob. Dok na jednom zglobu nestaju, tek se pojavljuju na drugom.

Za reumatsku vrućicu se kaže da „lizne“ zglobove (na njima ne ostavlja nikakve posljedice), a „ugrize“ za srce (jer na njemu često ostavlja posljedice). Riječ je o upali svih struktura srca: srčanog mišića te vanjskog i unutrašnjeg sloja srca. Gotovo redovito dolazi do smetnji provođenja električnog impulsa u provodnom sustavu srca, tako da je i to jedan od dijagnostičkih kriterija u postavljanju dijagnoze reumatske vrućice. U akutnoj fazi reumatske vrućice česta je i dekompenzacija srca, odnosno popuštanje cijelog srca kao pumpe. Tada, uz otežano disanje, može doći i do bolova u trbuhu zbog naticanja jetre te do otoka nogu.

Akutna faza se liječi antibiotikom (penicilinom) i, po potrebi, lijekovima za dekompenzaciju srca. Simptomi tada nestanu, a smetnje provođenja električnog impulsa mogu se dugo zadržati ili ostati trajno prisutne. Da ne bi došlo do trajnog oštećenja srčanih zalistaka daje se svaka tri tjedna Depo Penicilin u obliku injekcija, sve do odrasle dobi (do punoljetnosti ili čak i duže).

Promjene na srčanim zaliscima

No ono što je slijedilo nakon akutne faze, prije antibiotske ere, bilo je veliki problem. Naime, desetljećima nakon preboljele akutne infekcije, javljale su se promjene na srčanim zaliscima. Srčani zalisci srastaju međusobno i ne mogu se u potpunosti otvarati pri prolasku krvi preko njih – govorimo o stenozi toga ušća. To jako opterećuje srčani mišić jer kroz uski otvor mora „progurati“ dosta krvi u kratkom vremenu. Zato srčani mišić s vremenom hipertrofira (zadeblja), a zadebljan srčani mišić ne prati odgovarajuća vaskularna mreža te je hipertrofičan mišić ujedno slabije hranjen (slabiji mu je dotok krvi), osobito u opterećenju. Najprije pri fizičkom naporu, a kasnije i u mirovanju javlja se bol u prsima, što je ustvari angina pektoris, a može doći i do infarkta srčanog mišića.

Često su zalisci zadebljani i skvrčeni te ne zatvaraju u potpunosti ušće, pa propuštaju da se izbačena krv iz srčane šupljine ponovno vraća – tada je riječ o insuficijenciji toga ušća. I to jako opterećuje srce jer mora izbaciti krv pristiglu normalnim dotokom, kao i onu koju je već bilo izbacilo, pa se je vratila. S vremenom i u tom slučaju dolazi do hipertrofije srčanog mišića.

Uz ranije spomenute smetnje provođenja električnog impulsa kroz provodni sustav srca (koji djeluje poput kablova koji vode električnu struju), česti su i poremećaji srčanog ritma, što bolesnik osjeća kao nepravilan rad srca.

Najčešće su zahvaćeni zalisci između lijeve pretklijetke i lijeve klijetke (mitralna valvula koja se tako zove jer ima dva listića poput biskupske kape – mitre) i ona na izlasku iz lijeve klijetke preko koje krv ulazi u aortu (aortna valvula). Stečeno oštećenje srčanog zaliska s vremenom dovodi do popuštanje lijeve ili desne polovice srca. Koja strana će popustiti, ovisi o tome koji srčani zalisci su promijenjeni.

Promjene na zaliscima na lijevoj strani srca

Promjene na zaliscima u lijevoj strani srca – na mitralnom zalisku, kao i promjene na aortnom zalisku – rezultiraju hipertrofijom mišića lijeve pretklijetke ili lijeve klijetke ili obje srčane šupljine. Zbog slabijeg otjecanja krvi iz pluća u lijevu pretklijetku, pa zatim u lijevu klijetku i odatle u aortu, zbog vraćanja krvi iz srca prema plućima (umjesto da prirodnim putem ide u aortu), javlja se otežano disanje.

U najtežim slučajevima (zbog viška vode u plućima) dolazi i do pojave pjene u ustima koja bolesniku otežava disanje i ako se brzo ne intervenira lijekovima, do gušenja i smrti.

Promjene na zaliscima na desnoj strani srca

U slučaju promjena na zaliscima desne polovice srca vide se nabrekle vene na vratu, javlja se bol pod desnim rebrenim lukom zbog zastoja krvi u jetri, a uz to se i jetra poveća. Noge znaju biti jako natečene do pucanja kože i cijeđenja tekućine iz njih. Može se pojaviti i otok trupa (trbuha i prsnog koša), kao i tekućina u trbuhu zbog cijeđenja tekućine iz natečene i nabrekle jetre te voda u prsnom košu (pleuralni izljev) ili voda oko srca (perikardijalni izljev).

Uz davanje lijekova za poboljšanje funkcije srca, za smanjenje otoka i lakše disanje, privremeno se stanje donekle može popraviti. Prvo rješenje je u operativnom zahvatu, zamjeni oštećenih srčanih zalistaka umjetnim zaliscima koji će zahtijevati doživotnu antikoagulantnu terapiju (sredstva protiv zgrušavanja krvi). Ako se pak ugradi biološka valvula koja, nažalost, ima kraći vijek trajanja od mehaničke, prednost je što ne zahtijeva antikoagulantnu terapiju. Uz nedostatak kraćeg vijeka i možebitnu potrebu da se nakon desetak godine ponovo operativno i ta valvula zamjeni, ipak se ona ugrađuje mlađim ženama za koje postoji mogućnost trudnoće.

Što sve može učiniti upala ždrijela, tonzila ili zuba, od kojih je možda neka od njih bila i bez simptoma…