Iz povijesti medicine: kako se je razvila transfuzija krvi?
Danas je nacionalni dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Pomognite ljudima kojima je transfuzija krvi ili njenih komponenti jedini način da prežive, a ovom prilikom pročitajte kako je taj spasonosni postupak razvijen
Krv se oduvijek smatrala nečim vrlo posebnim. Još u starom Egiptu ljudi su vjerovali u čudesnu ljekovitu moć krvi. Egipatski kraljevi oboljeli od gube kupali su se u krvi ljudi, nadajući se da će se tako izliječiti od ove zarazne bolesti. Pojam „krvoproliće“ vjerojatno dolazi iz ove prakse.
U davna vremena krv je bila povezana sa snagom, zdravljem i misaonom moći. Navodno je Pitagora rekao: „Duša se hrani krvlju.” Hipokrat je vjerovao da krv daje ljudima svijest i da pijenje životinjske krvi može liječiti epilepsiju.
Prvi neuspješni pokušaji transfuzije
Stoljećima su znanstvenici pokušavali otkriti što je zapravo krv, kako funkcionira i koja je njena uloga. Tek je otkriće cirkulacije krvi, koje je William Harvey objavio 1628. godine, postavilo temelje za infuzije i transfuzije. Godine 1667., Jan Swammerdam promatra i opisuje crvena krvna zrnca, a 1666. g, Britanac Richard Lower prvi je u pokusu na životinjama uspio intravenski prenijeti krv s psa na psa.
Godinu dana kasnije, Francuzi Jean-Baptiste Denis i Pièrre Emmerez prenijeli su životinjsku krv na ljude. Međutim, zbog brojnih smrtnih slučajeva, takve su transfuzije bile vrlo kontroverzne. Pokusi s transfuzijom životinjske krvi nastavili su se i u 19. stoljeću, najčešće sa smrtnim ishodom. I tada je započela nedovršena priča o transfuziji krvi.
Značajne prekretnice u razvoju transfuziologije
Transfuziologija, kao grana medicine, od tih je početaka napredovala „čizmama od sedam milja“, te danas omogućuje liječenje i operacije i najzahtjevnijih pacijenata.
Prva uspješna transfuzija. Godine 1818., dr. James Blundell izumio je instrument za transfuziju krvi i uspješno izveo transfuziju kod umirućeg pacijenta. On je identificirao da se samo ljudska krv može uspješno transfuzirati drugom ljudskom biću.
Otkriće prvih krvnih grupa. Godine 1901., austrijski liječnik Karl Landsteiner otkriva prve tri ljudske krvne grupe, što je objasnilo zašto neke transfuzije nisu bile uspješne. Naime, ako se krv ne poklapa po krvnoj grupi i Rh faktoru (a kod nekih pacijenata potrebna je i detaljnija obrada tipa krvi), može doći do po život opasnih reakcija, najčešće raspada crvenih krvnih zrnaca, što može oštetiti niz organa, pri čemu je najopasnije zatajenje bubrega i smrt.
Unakrsno uspoređivanje krvi. Godine 1907., Ludvig Hektoen predlaže da bi sigurnost transfuzije mogla biti poboljšana unakrsnim uspoređivanjem krvi između darivatelja i pacijenata kako bi se isključile nekompatibilne mješavine. Reuben Ottenberg izvodi prvu transfuziju krvi koristeći određivanje krvnih grupa i unakrsno povezivanje.
Omogućeno dulje čuvanje krvi. Godine 1914. razvijaju se dugodjelujući antikoagulansi (sredstva protiv zgrušavanja krvi), uključujući natrijev citrat, koji omogućuje duže čuvanje krvi.
Otkriven Rh sustav krvnih grupa. Godine 1939. do 1940., Rh sustav krvnih grupa otkrili su Karl Landsteiner, Alexander Wiener, Philip Levine i R.E. Stetson.
Prva uspješna transfuzija u Zagrebu. Prema osobnom izvještaju dr. Franje Brolicha, prvu transfuziju u Zagrebu obavio je 1920. godine u Kraljevskome zemaljskom rodilištu prof. dr. Franjo Durst. Prva transfuzija u Zagrebu za koju postoji pisana dokumentacija izvedena je na Ginekološkoj klinici Medicinskog fakulteta 26. veljače 1923. godine.
Testiranja krvi na bolesti. Kako je medicina napredovala, postalo je jasno da, koliko god transfuzija krvi može spasiti život, može također dovesti do pojave zaraza koje se prenose krvlju. Prva testiranja krvi na sifilis započinju 1947., na hepatitis 1971., a na HIV 1992. godine.
Davanje pojedinih komponenti krvi
Razvoj transfuziologije doveo je do saznanja da je daleko sigurnije i učinkovitije davati pojedine komponente krvi. Naime, krv ima nekoliko sastojaka, uključujući:
- crvena krvna zrnca koja prenose kisik i pomažu u uklanjanju otpadnih tvari,
- bijela krvna zrnca koja pomažu tijelu u borbi protiv infekcija,
- plazmu, tekući dio krvi,
- trombocite koji pomažu u pravilnom zgrušavanju krvi.
Transfuzijom se dobiva samo dio ili dijelovi krvi koji su potrebni, a najčešće se transfuziraju crvene krvne stanice. Također je moguće primiti punu krv, koja sadrži sve dijelove, ali transfuzije pune krvi nisu uobičajene.
Uvjeti za darivanje krvi
Već desetljećima istraživači rade na razvoju umjetne krvi. Do sada ne postoji dobra zamjena za ljudsku krv, stoga, ako ste zdravi, nemojte se ustručavati postati dobrovoljni darivatelj krvi.
Znate li da ne postoji prava zamjena za krv?
Ljeti su često smanjene zalihe krvi, pa darivanje postaje iznimno važno, tim više što za našu krv ne postoji...
SAZNAJTE VIŠEPrema Hrvatskom crvenom križu, dobrovoljni darivatelj krvi može postati svaka zdrava osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
- starost od 18 do 65 godina (u slučajevima dobrog zdravstvenog stanja do 70),
- tjelesna težina iznad 55 kilograma, proporcionalna visini,
- tjelesna temperatura do 37 stupnjeva,
- uz odobrenje liječnika.
Muškarci mogu klasično dati krv četiri puta godišnje s razmakom od tri mjeseca između darivanja, dok žene to mogu učiniti tri puta godišnje s razmakom od četiri mjeseca.
Nadamo se da su čitatelji shvatili koliko je truda nebrojenih znanstvenika uloženo u razvoj transfuziologije, sve s ciljem da pacijenti dobiju najsigurnije komponente krvi koje će im najviše pomoći. Pozivamo vas da darivanjem svoje krvi pomognete ljudima kojima je transfuzija krvi ili njenih komponenti jedini način da prežive.