Anemija kod djece – uzroci, simptomi, liječenje i prevencija

Anemija ili slabokrvnost je smanjenje sposobnosti krvi da prenosi kisik, a najčešće nastaje zbog smanjenja količine crvenih krvnih tjelešaca – eritrocita i hemoglobina u njima. Hemoglobin, koji čini 90% suhe tvari eritrocita, gradi spoj bjelančevine i željeza koje veže kisik. U anemiji stoga dolazi i do nedostatka željeza u krvi.

Uzroci slabokrvnosti

Uzroci anemije mogu biti nedovoljna proizvodnja ili prekomjerna razgradnja eritrocita te gubitak krvi.

• U novorođenčeta i malog dojenčeta anemija je fiziološka (prirodna) pojava zbog pojačane razgradnje „viška“ eritrocita s kojim se dijete rađa.
• Anemija je najčešća u drugom ili trećem mjesecu života jer eritrociti koji su nastali u fetalno doba žive svega 60 do 70 dana, volumen krvi se brzo povećava jer dijete brzo raste, a novi eritrociti se nedovoljno brzo proizvode.
• U prijevremeno rođene djece (nedonoščadi) ukupni broj eritrocita i koncentracija hemoglobina brže se smanjuju nego u donošene novorođenčadi.
• U prvoj godini života utrošak željeza za stvaranje hemoglobina je najveći jer je i povećanje ukupnog volumena krvi najveće u to doba.

Slabokrvnost iznad prve godine života djeteta nastaje najčešće uslijed nedovoljnog unosa željeza hranom, njegove nedovoljne apsorpcije ili slabog iskorištavanje te prekomjernih nefizioloških gubitaka.

Jedan od uzroka mogu biti akutne i kronične bolesti u djeteta. Kod akutnih bolesnih stanja koncentracija željeza dolazi u granice normale nakon ozdravljenja, ali kod kroničnih bolesnika (kronične bubrežne, srčane, plućne i druge bolesti) ovisi o fazi bolesti.

Najčešće se anemija javlja u kasnu zimu ili rano proljeće nakon dugog perioda kada u prehrani manjka svježeg voća i povrća bogatog željezom.

Kako prepoznati slabokrvnost?

Slabokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju, a može se javiti i otežano disanje. Kod veće djece mogu se uočiti i teži znaci poremećaja opskrbe kisikom, osobito od strane mozga i srca jer su ova dva organa najosjetljivija na to (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, lupanje srca ili neodređeni bolovi u prsištu oko srca).

Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove slabokrvnosti kod svojeg dojenčeta i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (osobitu pažnju treba obratiti na slab crvenkasti refleks uški pri prosvjetljavanju). Bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože ovisi o njenoj debljini, prokrvljenosti i pigmentaciji.

Nezainteresiranost za igru, slabiji apetit (što još više smanjuje koncentraciju željeza u krvi) te pojačano znojenje, također navode roditelja da zatraži pregled liječnika. Kod neke djece s jačom anemijom javljaju se i šum na srcu, lomljivost noktiju i kose. Pomanjkanje apetita (anoreksija) koji se rijetko povezuje sa slabokrvnošću može biti jedan od prvih znakova bolesti; dijete često odbija čvrstu hranu, naročito povrće (preferira sokove). Kod neke djece može se uočiti „perverzni“ apetit, tzv. „pica“ kada u usta trpaju stvari koje nisu za jelo (zemlja, pijesak, žbuka sa zida, papir i drugo). Iako se ova pojava može pripisati manjku željeza u organizmu, ona može biti i posljedica nedostatka kalcija.

Kod školske djece i adolescenata često dolazi do nevoljkosti, do prave apatije, nezainteresiranosti za učenje, poremećaja pažnje, nemogućnosti koncentracije. Kod adolescenata prekomjerna dijeta također dovodi do anemije, pa češće djevojke nego mladići dolaze u fazu ekstremne mršavosti (anorexia nervosa).

Liječenje i prevencija slabokrvnosti

Dojenče hranjeno isključivo mlijekom u prvim mjesecima života oskudijeva u željezu bez obzira hrani li se majčinim mlijekom, kravljim mlijekom ili adaptiranim mlijekom. Međutim, iz majčinog mlijeka željezo se bolje apsorbira (do 50%) nego iz kravljeg (oko 10%).

U slučajevima tzv. „fiziološke anemije“ u donošene djece terapiju željezom započinjemo poslije trećeg mjeseca, a u nedonoščadi se preporučuje terapija i prije trećeg mjeseca života.

Kod dojenčadi se preporučuje krvnu sliku napraviti između drugog i šestog mjeseca života; ako je razina hemoglobina, odnosno željeza u krvi niska, treba početi s terapijom (preparat željeza u kapima ili sirupu, uz C vitamin koji pospješuje apsorpciju željeza iz crijeva). Trajanje liječenja je šest tjedana i više, ovisno o nalazu kontrolne krvne slike. Željezo se daje još par tjedana i nakon normaliziranja vrijednosti hemoglobina, odnosno koncentracije željeza s ciljem da se napune spremišta željeza u organizmu.

Za sprečavanje nastajanja slabokrvnosti u nedonoščadi, nedostaščadi (novorođenče s manjom tjelesnom težinom od očekivane za dob) i dojenčadi koja su na prehrani kravljim mlijekom, od početka drugog mjeseca života daje se preparat željeza profilaktički (preventivno, bez obzira na vrijednosti crvene krvne slike), sve dok se dijete ne počine hraniti prehranom koja sadrži dovoljne količine željeza.

Prehrana bogata željezom

Od šestog mjeseca života slabokrvnost ćemo najbolje spriječiti uvođenjem u prehranu namirnica bogatih željezom. To su prije svega namirnice životinjskog porijekla (meso, iznutrice – jetrica) te biljnog porijekla (zeleno lisnato povrće – špinat, blitva, kelj, cikla te voće). Mnogi su liječnici u SAD-u, Japanu, skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji davali čvrstu, ali usitnjenu hranu (soju, mahune, krumpir, grašak, brašno, usitnjeno meso, ribu iz konzervi ili u prahu) dojenčadi već od prvog mjeseca života i rezultati su bili vrlo dobri: djeca su brže rasla, brži je bio porast koncentracije željeza u krvi, a bila su i otpornija na infekcije.

Kod veće djece možemo uočiti učestaliju sezonsku pojavu slabokrvnosti u rano proljeće. To je posljedica čestih infekcija tijekom zimskih mjeseci, kao i manjeg unosa željeza putem svježeg povrća i voća nego u ostalim mjesecima. Stoga se preporučuje profilaktičko uzimanje multivitaminskih preparata obogaćenim željezom tijekom cijele zime.

Mnoštvo korisnih savjeta o zdravlju djece potražite na stranicama Poliklinike za dječje bolesti Sabol.