Što možemo očekivati: moderni pristupi liječenju debljine

Debljina se danas definira kao kronična metabolička bolest i u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB) označena je s E66. Prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, debljina se smatra jednim od najvećih globalnih, kroničnih zdravstvenih problema u odraslih osoba.

To je i bolest životnog stila zbog pretežno sjedilačkog načina života te široke dostupnosti rafinirane prehrane s visokim udjelom masti i jednostavnih ugljikohidrata. Također je i jedan od vodećih rizičnih čimbenika za razvoj invaliditeta i prerane smrti, a izravno je povezana s većom pojavnosti kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, malignih bolesti, bolesti sustava za kretanje, kao i mnogih drugih.   

Uzroci i klasifikacija debljine

Uzroci debljine su višestruki i povezani su s genetskom predispozicijom, okolišnim čimbenicima, životnim stilom, endokrinološkim obilježjima, kao i obilježjima ponašanja i emocija.

Debljinu klasificiramo koristeći se indeksom tjelesne mase (ITM):

• osobe s prekomjernom tjelesnom masom (ITM Između 25 i 29.9),
• pretilost (iznad 30 ITM-a).

Nadalje, pretilost klasificiramo prema stupnjevima, opet sukladno izmjerenom ITM-u pa govorimo i o pretilosti:

• I. stupnja – ako je ITM između 30 i 34.9,
• II. stupnja – ako je ITM između 35.0 i 39.9 te
• III. stupnja – ITM je preko 40, što još dodatno označavamo i kao morbidna pretilost.

• III. stupnja – ITM je preko 40, što još dodatno označavamo i kao morbidna pretilost.

Teško je dati točnu procjenu prevalencije debljine, ali ugrubo govoreći, svaka treća do četvrta odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretila. Dodatno zabrinjava sve veća zastupljenost debljine među djecom i adolescentima.

Dijagnostički pristup

Kroz endokrinološku evaluaciju debljine svakako je nužno utvrditi ili isključiti i druge potencijalne uzročne čimbenike debljine.

Nužno je procijeniti funkcionalni status hipofize, štitnjače i nadbubrežnih žlijezda. Najčešći funkcionalni poremećaj štitnjače povezan s debljinom je hipotireoza, usporeni rad štitnjače. Neki benigni, ali hormonski aktivni tumori hipofize i nadbubrežnih žlijezda, osobito kod prekomjernog lučenja kortizola, prolaktina i hormona rasta, također mogu dovesti do porasta tjelesne mase. Sukladno kliničkoj procjeni ciljano se određuju nalazi hormona, a nerijetko je dijagnostičku obradu potrebno nadopuniti i slikovnom obradom (CT, MR).

Kako liječiti debljinu?

Uzevši u obzir multifaktorijalnost uzročnih čimbenika debljine, pristup liječenju je također kompleksan i jako zahtjevan. U proces liječenja moraju biti uključeni endokrinolog, nutricionist, psiholog/psihijatar, a kod morbidne pretilosti nerijetko je nužno i kirurški liječiti debljinu. Osim stručne pomoći, od ne manje važnosti je i podrška u krugu obitelji.

Najprije je nužno postupno uvoditi promjene u prehrani s glavnim ciljem provođenja zdrave i uravnotežene prehrane sa značajno reduciranim unosom ugljikohidrata; pritom se gotovo u potpunosti izbacuju iz prehrane rafinirani ugljikohidrati te se drastično smanjuje unos namirnica s visokim glikemijskim indeksom.

Kalorijski dnevni unos mora biti dostatan. Tjelesna aktivnost je još jedna esencija u procesu aktivnog liječenja debljine. Mogućnosti su brojne, jedino je važno izbjegavati upuštanje u aktivnost visokog intenziteta nakon mjeseci ili godina vrlo niske razine aktivnosti. Inicijalno se preporučuje da je u počecima dominantna aerobna aktivnost, a s vremenom se na nju može nadovezati i anaerobna komponenta s ciljem jačanja mišićne mase.

Pomoć lijekova i barijatrijska kirurgija

Osim temeljnih pristupa liječenju, danas nam je na raspolaganju i niz lijekova odobrenih za liječenje debljine. Godinama je na hrvatskom tržištu dostupan lijek orlistat, specifičan inhibitor gastrointestinalne lipaze dugog djelovanja. Djeluje u lumenu želuca i u tankom crijevu onemogućujući apsorpciju masti.

Danas mnogo zastupljeniji pristup liječenju obuhvaća lijekove iz skupine GLP-1 agonista (analozi glukagonu sličnog peptida-1). U Republici Hrvatskoj registrirani lijek za liječenje debljine je liraglutid, čiji je mehanizam djelovanja vezanje za GLP-1 receptor koji dovodi do njegove aktivacije. Snižava tjelesnu težinu u ljudi uglavnom kroz gubitak masnog tkiva, dominantno visceralnog. Regulira apetit pojačavanjem osjećaja punoće i sitosti te ublažavanjem osjećaja gladi posljedičnog smanjenog unosa hrane. Stimulira lučenje inzulina i snižava lučenje glukagona u ovisnosti o glukozi, što utječe na koncentraciju glikemije natašte i nakon obroka. Također poboljšava i održava funkciju beta stanica gušterače.

Danas sve zastupljeniji modalitet liječenja, osobito u slučaju morbidne pretilosti, je kirurško liječenje metodama barijatrijske kirurgije. Kod pacijenata s nezadovoljavajućim ishodom dosadašnjeg tijeka liječenja, nužan je probir kandidata za liječenje barijatrijskom kirurgijom. Oni se potom upućuju na pregled kirurgu s ciljem kvalitetne procjene optimalnog pristupa kirurškom liječenju („sleeve” resekcija, mini želučana premosnica, želučana premosnica)

Zaključno

S obzirom na to da je debljina jedna od najraširenijih kroničnih metaboličkih bolesti današnjice, nužno je čim prije započeti s liječenjem. Terapijski pristup je dugotrajan, kompleksan i interdisciplinaran.

Temeljni pristup podrazumijeva promjenu prehrane i provođenje redovite tjelesne aktivnosti. Postoje mogućnosti i medikamentoznog liječenja (orlistat, liraglutid), a sve više se kao relevantna terapijska opcija u liječenju debljine nameće i barijatrijska kirurgija.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.