Plućna embolija: uzroci, simptomi, liječenje i prevencija

Plućna embolija je hitno stanje koje može biti po život opasno, a koje se u izvanbolničkim uvjetima vrlo teško dijagnosticira. Može se pojaviti u vrlo blagom obliku, ali može biti toliko „masivna“ da izaziva trenutnu smrt, unatoč svim pokušajima oživljavanja i suvremenim terapijskim postupcima.

Uzroci plućne embolije

Do plućne embolije dolazi kada krvni ugrušak, koji je nastao u drugom dijelu tijela, krvotokom dospije u pluća i „zaglavi“ se u krvnim žilama pluća. Tada dolazi do ograničenog dotoka krvi u pluća, snižavanja razine kisika u plućima i povećanja krvnog tlaka u plućnim arterijama.

Ugrušak koji se razvije u veni i tamo ostane, zove se tromb, a kada se otkine od stijenke krvne žile, naziva se embolus.

Postoje i embolije pluća koje nisu izazvane krvnim ugruškom:

• embolija zrakom – pri ulasku zraka u krvnu žilu kod intravenske terapije,
• masnim tkivom – na primjer, kod liposukcije,
• septična embolija – prodor infektivnog materijala u krvotok.

Simptomi plućne embolije

Simptomi plućne embolije ovise o tome koliko je i koje su krvne žile u plućima zahvaćene. Simptomi plućne embolije mogu uvelike varirati, ovisno o tome koliko je pluća zahvaćeno, veličini ugrušaka te imate li plućnu ili srčanu bolest.

Uobičajeni simptomi uključuju:

• Kratkoća daha – ovaj se simptom obično pojavljuje iznenada. Problemi s hvatanjem daha javljaju se čak i kada se osoba odmara te se pogoršavaju s tjelesnom aktivnošću.

• Bol u prsima – bol može biti takva da se posumnja na srčani udar, što je u stvari „najbolji“  simptom. Naime, i kod infarkta i kod plućne embolije EKG može biti normalan, tako da osoba sa simptomom bola u prsima ide na hitni prijem na dodatnu obradu gdje se onda može s velikom sigurnošću i brzo dijagnosticirati plućna embolija. Bol je često oštra i osjeća se kada duboko udahnete ili je tako jaka da ne možete duboko udahnuti.  Bol možete osjetiti i kada kašljete, saginjete se ili se naginjete.
• Nesvjestica – u najgorem slučaju može doći do nesvjestice zbog naglog pada tlaka. Tada dolazi vrlo često i do srčanog zastoja jer je krvotok toliko kompromitiran da je srce u nemogućnosti pumpati krv u tijelo.

Rizične skupine

Osobe na koje trebamo obratiti posebnu pažnju su one koje su u riziku nastanka venske tromboze u tijelu:

• osobe koje su neaktivne ili nepokretne kroz dulje vrijeme zbog mirovanja u krevetu ili operacije,
• Imaju osobnu ili obiteljski povijest poremećaja zgrušavanja krvi, poput duboke venske tromboze ili plućne embolije,
• osobe koje imaju karcinom ili primaju kemoterapiju,
• osobe koje su dugotrajno sjedile (na primjer, za vrijeme prekooceanskih letova).

Ovo je bitno jer sve te osobe, ako imaju mogućnost nastanka venske tromboze, moraju primati lijekove – antikoagulantnu terapiju koja sprečava nastanak tromba ili čak djeluje na njegovo smanjivanje i „otapanje“.

Pacijenti koji imaju trebaju uzimati antikoagulantnu terapiju, dogovorit će se sa svojim liječnikom žele li uzimati „stari lijek“ martefarin ili novi antikoagulantni lijek. Kod uzimanja martefarina je potrebno kontrolirati protrombinsko vrijeme (iz venske krvi se uzima uzorak). Martefrin je lijek koji zahtijeva individualno doziranje. U posljednjih nekoliko godina koriste se novi antikoagulantni lijekovi (NOAK), za koje nije potrebna kontrola krvi. Mana tih lijekova je da je još uvijek visoka nadoplata (preko 200 kn) i još uvijek nisu u potpunosti istražene nuspojave.

Stanja koja mogu dovesti do plućne embolije

• dugotrajna neaktivnost tijekom putovanja avionom, vlakom ili motornim vozilom,
• postojanje povijesti zatajenja srca ili moždanog udara,
• osobe koje su prekomjerne tjelesne težine,
• nedavna trauma, ozljeda vene, velika operacija, prijelom kosti,
• korištenje kontracepcijskih pilula,
• genetska predispozicija,
• starija životna dob,
• postojanje zloćudne bolesti,
• pušenje,
• proširene vene nogu.

Dijagnosticiranje i liječenje

Definitivna i sigurna dijagnoza plućne embolije može se postaviti samo u bolničkim uvjetima na osnovu kliničke slike, nalaza EKG (elektrokardiograma), laboratorijskih pretraga (određivanje D dimera)  te dodatnih pretraga. U ustanovama koje imaju nuklearnu medicinu, može se napraviti ventilacijsko-perfuzijska scintigrafija pluća,  a u ostalima CT angiografija i ultrazvuk srca.

Nakon što se postavi dijagnoza plućne embolije, potrebno je liječenje. Uglavnom se u početku provodi u jedinici intenzivne skrbi davanjem fibrinolitičke i antikoagulante terapije, a vrlo rijetko kirurškim odstranjivanjem tromba te, nešto češće, odstranjivanjem tromba uvođenjem katetera u krvnu žilu.

Prevencija plućne embolije

Više je načina na koje možemo utjecati na sprječavanje nastanka plućne embolije.

Spomenimo najprije lijekove za razrjeđivanje krvi (antikoagulanse). Ti se lijekovi često daju osobama kod kojih postoji rizik od stvaranja ugrušaka prije i nakon operacije. Također, često se daju ljudima koji su primljeni u bolnicu s određenim medicinskim stanjima, poput srčanog udara, moždanog udara ili komplikacija raka.

Kompresijske čarape također su na listi preventivnih mjera. Ravnomjerno stišću noge, pomažući venama i mišićima nogu učinkovitije pokretati krv. One nude siguran, jednostavan i jeftin način za sprječavanje nakupljanja krvi u nogama tijekom i nakon operacije.

Podizanje nogu, kad je to moguće i tijekom noći, može biti vrlo učinkovito. Podignite dno svog kreveta 10 do 15 cm kockama ili knjigama koje ćete staviti ispod madraca.

Kretanje se uvijek preporučuje. Treba se početi kretati što je prije moguće nakon operacije jer se tako može spriječiti plućnu emboliju i ubrzati cjelokupni oporavak.

Ako često i dugo putujete ovo su mjere kojih se morate pridržavati:

• Pijte puno tekućine – voda je najbolja tekućina za sprječavanje dehidracije uslijed koje se povećava rizik razvoja krvnih ugrušaka.
• Izbjegavajte alkohol jer doprinosi gubitku tekućine.
• Odmorite se od sjedenja. Krećite se po kabini aviona jednom u sat vremena. Ako vozite, stanite svako toliko i napravite nekoliko krugova oko auta. Napravite nekoliko dubokih čučnjeva. Radite kružne pokrete gležnjevima i podižite nožne prste gore i dolje svakih 15 do 30 minuta.
• Nosite čarape za vene.

Jednom kada ste imali plućnu emboliju potrebno je dugotrajno praćenje vašeg obiteljskog liječnika i kardiologa, uz uzimanje propisane terapije.