Ne zatvarajte oči, zlostavljanje djece se mora prijaviti!

Kao i svake godine, Međunarodni dan prevencije zlostavljanja (19. studenoga) prilika je za isticanje važnosti zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Podsjećamo kako je ovaj dan ustanovljen 2000. godine na inicijativu Fundacije svjetskog samita žena (WWSF, engl. Women’s World Summit Foundation) s ciljem podizanja javne svijesti i stvaranja globalne kulture prevencije, poticanjem vlada i društvenih organizacija na aktivno uključivanje u zaštitu djece. Ovaj datum blisko je povezan s Međunarodnim danom Konvencije o pravima djeteta, obilježavanim 20. studenoga, kada je 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta.

U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanovi koja pruža stručnu pomoć djeci koja su doživjela traumu zlostavljanja, promoviramo ideju da zlostavljanje i zanemarivanje djece nisu samo problem pojedinca ili njegove obitelji, već i šire lokalne zajednice te društva u cjelini.

Smatramo da nas 19. studenoga podsjeća kako je prevencija zadaća svih nas, svakodnevna i kontinuirana, te da je potrebno uložiti napor kako bismo djeci osigurali sigurno i podržavajuće okruženje za odrastanje. Svaki čin ili propust odraslih – roditelja ili skrbnika – koji ugrožava dobrobit djeteta ili rezultira ozbiljnom tjelesnom ili emocionalnom povredom, seksualnim zlostavljanjem ili iskorištavanjem, definira se kao zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta.

Što je preventivno djelovanje?

Preventivno djelovanje najčešće se odvija na tri razine:

• Primarna (opća) prevencija – usmjerena je na sve obitelji s djecom, bez obzira na rizik za zlostavljanje. 
• Sekundarna (usmjerena) prevencija – obuhvaća roditelje s visokim rizikom prema određenim obilježjima. 
• Tercijarna (indicirana) prevencija – primjenjuje se kada se nasilje već dogodilo i počelo ponavljati. Ona uključuje tretman djeteta i obitelji te mjere kontrole nasilnog ponašanja u obitelji.

Prevencija nasilja nad djecom zahtijeva suradnju različitih institucija u društvu i interdisciplinarni pristup. Zlostavljanje i zanemarivanje djece može se dogoditi u obiteljima svih društvenih slojeva i pripadnosti, a uzroci su često kompleksni, proizašli iz kombinacije čimbenika vezanih za roditelje, obiteljsku dinamiku, širu okolinu i društvene okolnosti, kao i obilježja djeteta.

Možemo li zaustaviti zlostavljanje?

Pitanje koje si svi trebamo postaviti jest: možemo li zajedno osigurati da svako dijete bude viđeno, sigurno povezano s odraslima i zaštićeno od nasilja? Zaštita djece uključuje pravne mjere, ali i pomoć odraslima koji su povrijedili djecu kako bi spriječili daljnje povrede.

Što možemo učiniti već danas? Svjetske organizacije, kliničari i stručnjaci ističu kako već danas možemo napraviti korake prema prevenciji zlostavljanja djece. Evo nekoliko smjernica: 

• Kao odrasli, preispitajmo svoje ponašanje – koje riječi koristimo i mogu li one nanijeti emocionalne rane? Pokazujemo li djeci i drugima da se sukobi mogu rješavati nenasilno? 
• Ako ste roditelj ili skrbnik, potražite pomoć u suočavanju sa stresovima svakodnevnog života i izazovima roditeljstva. Postupci se mogu naučiti, a promjena u odnosu s djecom ključan je korak prema prevenciji. Podrška može biti emocionalna (od obitelji i prijatelja) ili stručna, koja je danas lako dostupna. 
• Brinite o sebi kako biste bolje usmjeravali svoje dijete. Smirenost odraslih često vodi smanjenju tenzija u odnosu s djetetom i olakšava promjene u ponašanju djeteta. 
• Učite djecu njihovim pravima. Djeca koja znaju da imaju pravo na sigurnost i posebnost manje će kriviti sebe za zlostavljanje i lakše će se povjeriti odraslima. 

Fizičko i seksualno zlostavljanje lakše je prepoznati, no treba obratiti pažnju i na znakove zanemarivanja te emocionalnog zlostavljanja, poput zastrašivanja, manipulacije, izoliranja ili verbalnih uvreda. 

Šutnja nije opcija

Ako znate da se zlostavljanje dogodilo, obavijestite nadležne. Nemojte pretpostavljati da će to učiniti netko drugi. Kada razgovarate s djetetom koje je doživjelo zlostavljanje, pažljivo ga slušajte, uvjerite ga da nije krivo i pohvalite ga za hrabrost da se povjerilo.

Veća ulaganja u preventivne programe, poput obiteljskog savjetovanja i podrške roditeljima, ključ su zaustavljanja zlostavljanja. Stručnjaci imaju znanje, a društvo ima odgovornost ulagati u dobrobit djece – ne samo zbog sadašnjosti, već i budućnosti.

Za kraj, prisjetimo se izreke: „Potrebno je selo da bi se odgojilo dijete.“ No, ako „selo šuti, ono također zlostavlja.“ Podignite svoj glas – jer svako dijete zaslužuje sigurnost, podršku i ljubav.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba