Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiMononukleoza: Trajanje, liječenje i povratak aktivnostima
Ovih dana svjedočimo pravoj „oluji svih oluja“ - ne samo vremenskoj, nego i epidemiološkoj. Ambulante obiteljske medicine i hitni bolnički prijemi svakodnevno su ispunjeni pacijentima s vrlo sličnim tegobama: povišenom tjelesnom temperaturom, grloboljom, glavoboljom, općom slabošću i izraženim umorom.
Uz gripu i obične prehlade, i dalje su prisutne streptokokne infekcije grla, dok se COVID-19 bilježi nešto rjeđe nego prethodnih sezona. Kao dodatni izazov u dijagnostici sve se češće pojavljuje i infektivna mononukleoza. Budući da se simptomi ovih bolesti uvelike preklapaju, osobito u ranoj fazi, postavljanje točne dijagnoze često nije jednostavno, posebno ako se pacijent liječniku javi odmah po pojavi prvih simptoma.
Što je infektivna mononukleoza
Infektivna mononukleoza često se naziva i „bolešću poljupca“. Riječ je o virusnoj bolesti koju uzrokuje Epstein–Barr virus (EBV), a prenosi se prvenstveno slinom. Zaraza se može dogoditi poljupcem, ali i dijeljenjem čaša, pribora za jelo ili drugih predmeta koji dolaze u kontakt sa slinom zaražene osobe.
Za razliku od mnogih drugih respiratornih virusnih bolesti, mononukleoza nije izrazito zarazna. Epstein–Barr virus pripada skupini herpes virusa, a procjenjuje se da je do 95 % odraslih osoba tijekom života bilo izloženo EBV-u, što znači da su seropozitivne, iako često nisu imale izražene simptome bolesti.
Naziv „infektivna mononukleoza“ prvi je put upotrijebljen 1920-ih godina kako bi se opisala skupina mladih osoba sa sličnom kliničkom slikom – bolovima u ždrijelu, povišenim limfocitima i monocitima u krvi. Limfociti i monociti vrste su bijelih krvnih stanica koje imaju ključnu ulogu u obrani organizma, pri čemu se monociti često opisuju kao „čistači“ imunološkog sustava.
Infekcija Epstein-Barr virusom: što očekivati i kako se liječi
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Simptomi i klinička slika
Najčešći simptomi mononukleoze su povišena tjelesna temperatura, izražena grlobolja, umor te osjetljivi limfni čvorovi, osobito na vratu. Inkubacija je relativno duga i traje u prosjeku od tri do šest tjedana, zbog čega se većina oboljelih ne sjeća trenutka izlaganja virusu.
Klinička slika može značajno varirati. Kod nekih osoba bolest se očituje blagim simptomima, poput umjerene grlobolje i umora, dok u težim oblicima može doći do produljene vrućice, jake grlobolje nalik gnojnoj angini, prolaznog oštećenja jetre te povećanja slezene.
Dijagnozu najčešće postavlja pedijatar ili obiteljski liječnik na temelju kliničkog pregleda i laboratorijskih nalaza. Pregledom se mogu uočiti zažareno ždrijelo, povećani limfni čvorovi, a u težim slučajevima i povećana jetra. Od laboratorijskih pretraga obično su dovoljne kompletna krvna slika i biokemijski nalazi koji upućuju na zahvaćenost jetre. Mikrobiološka potvrda dijagnoze rijetko je potrebna. U težim oblicima bolesti može doći i do povećanja slezene, što zahtijeva poseban oprez i produljeni oporavak.
Liječenje mononukleoze
Liječenje infektivne mononukleoze je simptomatsko, jer ne postoji specifičan antivirusni lijek koji bi uklonio Epstein–Barr virus. Unatoč izraženoj grlobolji, antibiotici nisu potrebni, jer je riječ o virusnoj infekciji.
Primjena određenih antibiotika, osobito amoksicilina, kod osoba s mononukleozom može dovesti do pojave generaliziranog makulopapuloznog osipa, što često dodatno zbunjuje kliničku sliku.
Osnova liječenja je mirovanje, osobito ako postoji zahvaćenost jetre. U rijetkim slučajevima potrebna je nadoknada tekućine, primjerice kod osoba koje zbog jake grlobolje ne mogu dovoljno piti.
Povratak sportu i svakodnevnim aktivnostima
Posebnu pozornost treba posvetiti tjelesnoj aktivnosti. Sportaši i osobe koje se bave intenzivnim vježbanjem trebaju izbjegavati sportske aktivnosti tijekom ranog tijeka bolesti, otprilike prva tri tjedna.
Razlog tome je povećanje slezene, koje se javlja kod otprilike polovice oboljelih, a nosi rizik od njezina puknuća. U nekim slučajevima potreban je i dulji period oporavka prije povratka punim fizičkim naporima.
Prevencija
Prevencija se temelji na općim mjerama zaštite od respiratornih infekcija, poput izbjegavanja dijeljenja osobnih predmeta, održavanja higijene ruku i smanjenja bliskog kontakta s osobama koje imaju izražene simptome bolesti.
Važnost strpljenja u oporavku
Infektivna mononukleoza zahtijeva strpljenje i postupni oporavak. Poznat je primjer bivšeg profesionalnog tenisača Marija Ančića, koji je zbog dugotrajnog i nepotpunog oporavka nakon mononukleoze bio prisiljen prekinuti sportsku karijeru. Ovaj primjer jasno pokazuje koliko je važno dati tijelu dovoljno vremena za oporavak prije povratka punim životnim i sportskim aktivnostima.