Rani znakovi Parkinsonove bolesti mogu biti suptilni: Evo na što treba paziti

Što je Parkinsonova bolest i zašto nastaje?

Parkinsonova bolest kronična je, progresivna bolest živčanog sustava uzrokovana postupnim propadanjem živčanih stanica u dijelu mozga zvanom substantia nigra (crna tvar), koje proizvode dopamin važan za kontrolu pokreta. Njegovo smanjenje uzrokuje drhtanje, usporenost i ukočenost. Točan uzrok bolesti nije poznat, a povezuje se s genetskim i okolišnim čimbenicima. Najčešće se dijagnosticira nakon 60. godine, nešto češće kod muškaraca.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Koliko ljudi boluje od Parkinsonove bolesti?

Parkinsonova bolest sve je važniji javnozdravstveni izazov povezan sa starenjem stanovništva. U svijetu s njom živi više od deset milijuna ljudi, a u Hrvatskoj se, prema procjenama objavljenima u travnju 2026., bilježi oko 17.500 oboljelih. Riječ je o procjeni, a ne o konačnom broju potvrđenih slučajeva.

Promjene koje se mogu pojaviti godinama prije dijagnoze

Simptomi Parkinsonove bolesti razvijaju se postupno, pa prve promjene često djeluju bezazleno i pripisuju se umoru, stresu, starenju ili drugim zdravstvenim poteškoćama.

Prema Parkinson’s Foundationu, postoji deset ranih znakova koji mogu upućivati na razvoj bolesti:

• Drhtanje u mirovanju: lagano podrhtavanje prstiju, šake, brade ili usana koje se pojavljuje dok je dio tijela opušten. Često počinje na jednoj strani tijela.
• Promjene rukopisa: slova postaju sve sitnija, a pisanje zahtijeva više napora. Ova se pojava naziva mikrografija.
• Slabiji osjet mirisa: osoba teže prepoznaje mirise poput cimeta, kave ili banane. Smanjenje osjeta mirisa može se pojaviti godinama prije motoričkih simptoma.
• Poteškoće sa spavanjem: učestalo prevrtanje, nagli pokreti, udaranje ili pričanje tijekom sna mogu upućivati na poremećaj ponašanja u REM fazi spavanja.
• Ukočenost tijela: osjećaj zategnutosti u rukama, nogama ili ramenima koji otežava kretanje i ne popušta nakon odmora.
• Usporeno kretanje: svakodnevne aktivnosti poput ustajanja sa stolca, odijevanja ili hodanja traju dulje nego prije.
• Promjene izraza lica: lice djeluje manje izražajno, a treptanje je rjeđe. Okolina može steći dojam da osoba izgleda ozbiljno ili zabrinuto čak i kada se tako ne osjeća.
• Zatvor: rjeđe pražnjenje crijeva i otežana stolica mogu biti jedan od ranijih znakova bolesti.
• Tiši ili promijenjen glas: govor postaje tiši, monotoniji ili manje razgovijetan, a osoba možda i ne primjećuje promjenu.
• Promjene u držanju i hodu: tijelo se postupno naginje prema naprijed, koraci postaju kraći, a jedna ruka tijekom hodanja manje se njiše.

Pojedinačni simptom sam po sebi ne znači da osoba ima Parkinsonovu bolest. Veću pozornost zaslužuje kombinacija simptoma, osobito ako se postupno pojačavaju ili se uz njih pojavljuju promjene u kretanju.

Sekundarni simptomi: Bolest utječe na cijeli organizam

Uz motoričke promjene, Parkinsonova bolest može izazvati i niz nemotoričkih simptoma koji zahvaćaju različite tjelesne funkcije.

Među češćima su:

• poremećaji probave, osobito zatvor i mučnina
• učestalo mokrenje, osobito tijekom noći, ili poteškoće s kontrolom mokraćnog mjehura
• snižavanje krvnog tlaka pri ustajanju, uz vrtoglavicu ili osjećaj slabosti
• pojačano znojenje i promjene u regulaciji tjelesne temperature
• bolovi u mišićima i zglobovima te neugodni osjeti poput trnaca i peckanja
• poteškoće s gutanjem i pojačano lučenje sline
• umor i izražena pospanost tijekom dana
• promjene vida i smanjena kvaliteta sna.

Neki od tih simptoma mogu se pojaviti mnogo prije nego što liječnik postavi dijagnozu.

Psihološke promjene i utjecaj na mentalno zdravlje

Parkinsonova bolest može utjecati na raspoloženje, pamćenje i koncentraciju, a depresija i anksioznost mogu prethoditi motoričkim simptomima. Mogu se javiti i apatija, gubitak motivacije te, u uznapredovalim stadijima, demencija ili halucinacije. Psihološka podrška i odgovarajuće liječenje mogu olakšati svakodnevno funkcioniranje.

Ne postoji jedan test kojim se može potvrditi Parkinsonova bolest. Dijagnoza se temelji na razgovoru s pacijentom, medicinskoj povijesti i neurološkom pregledu, tijekom kojeg liječnik procjenjuje pokretljivost, hod, mišićnu napetost i ravnotežu. Dodatne pretrage, poput magnetske rezonancije, mogu pomoći u isključivanju drugih bolesti sa sličnim simptomima.

Budući da se prvi simptomi razvijaju postupno, važni su praćenje promjena i pravodobni neurološki pregled.

Život s Parkinsonovom bolešću: Što može pomoći?

Parkinsonova bolest zasad nema lijeka koji bi je izliječio ili zaustavio njezino napredovanje. Ipak, suvremeni pristupi liječenju omogućuju ublažavanje simptoma, očuvanje pokretljivosti i što dulje zadržavanje samostalnosti.

Liječenje se prilagođava svakom pacijentu, ovisno o simptomima, dobi, općem zdravstvenom stanju i stadiju bolesti. Najčešće uključuje lijekove koji nadoknađuju ili oponašaju djelovanje dopamina, a kod nekih pacijenata primjenjuje se i duboka mozgovna stimulacija.

Uz lijekove, važnu ulogu imaju i druge terapijske metode:

• Fizioterapija i redovita tjelesna aktivnost pomažu očuvati pokretljivost, snagu, ravnotežu i koordinaciju. Hodanje, plivanje, vježbe istezanja, ples i prilagođeni programi vježbanja mogu biti korisni.
• Radna terapija pomaže prilagoditi svakodnevne aktivnosti mogućnostima osobe, od odijevanja i pripreme obroka do sigurnijeg kretanja u vlastitom domu.
• Logopedska terapija može pomoći kod promjena govora, smanjene glasnoće i poteškoća s gutanjem.
• Psihološka podrška važna je za suočavanje s dijagnozom, promjenama u svakodnevici, anksioznošću i depresijom.
• Uravnotežena prehrana i dovoljan unos tekućine mogu pridonijeti općem zdravlju i olakšati neke tegobe, osobito zatvor.

Neurologija

Parkinsonova bolest: uzroci, simptomi i liječenje

Parkinsonova bolest je složen neurodegenerativni poremećaj koji značajno narušava kvalitetu života pacijenata.

Podrška obitelji i zajednice važna je u svakoj fazi bolesti

Život s Parkinsonovom bolešću donosi promjene i oboljeloj osobi i njezinim bližnjima, zbog čega podrška obitelji, prijatelja i stručnjaka ima važnu ulogu. Prilagodba svakodnevnih aktivnosti i životnog prostora, uz poticanje samostalnosti, može olakšati svakodnevno funkcioniranje. Uz individualno prilagođeno liječenje, redovitu tjelesnu aktivnost i podršku okoline moguće je očuvati kvalitetu života i aktivno sudjelovati u svakodnevici.

Izvori: Parkinson’s Foundation, NHS, Mayo Clinic, Harvard Health, Healthline

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI