Lijekovi za osteoporozu: ključne informacije o terapiji i mjerama opreza 

Osteoporoza je metabolička bolest kostiju kod koje dolazi do smanjenja njihove gustoće zbog gubitka mineralnog i organskog sastava. Na smanjenje koštane mase utječe više čimbenika: nasljeđe, tjelesna neaktivnost ili dulja imobilizacija, krhka građa tijela te smanjena razina androgenih hormona u organizmu, kao i određeni poremećaji u izgradnji kostiju. 

Osteoporotske promjene uzrokuju krhkost kostiju, zbog čega pacijent ima povećan rizik od prijeloma i pri najmanjem udarcu – pa čak i bez ikakve ozljede. Osteoporoza značajno smanjuje kvalitetu života jer dovodi do čestih lomova kostiju, a time i do povećanja broja kirurških zahvata, hospitalizacija, smanjene pokretljivosti i nepokretnosti. 

Kako brinuti o zdravlju kostiju 

Jedna od najvećih zabluda vezanih uz osteoporozu jest da je to bolest starije dobi koja se ne može spriječiti. Međutim, pravodobna prevencija i briga o zdravlju kostiju mogu uvelike smanjiti rizik od njezina razvoja. 

Važnost tjelesne aktivnosti. Tjelesna aktivnost temelj je borbe protiv osteoporoze i s njom treba započeti već u najranijoj životnoj dobi. Naše kosti postižu puni razvoj otprilike do tridesete godine života, a tjelesna aktivnost u tom razdoblju omogućuje pravilan razvoj, odnosno postizanje takozvane vršne koštane mase. Što je ta masa veća, to su naše kosti čvršće i dulje će odolijevati propadanju u starosti. Iako tjelesna aktivnost u starijoj dobi ne može utjecati na izgradnju nove kosti, može usporiti gubitak koštane mase, a jednako je važna i za održavanje mišićne mase. 

Vitamin D i kalcij. Za izgradnju kostiju neophodni su vitamin D i kalcij. Vitamin D nastaje u tijelu prilikom izlaganja sunčevim zrakama, a jedan je i od najčešće preporučenih dodataka prehrani. Kalcij se unosi putem hrane, posebno kroz mlijeko i mliječne proizvode, a po potrebi i kao dodatak prehrani. 

Liječenje osteoporoze 

U liječenju osteoporoze najčešće se koriste antiresorptivni lijekovi, odnosno oni koji usporavaju daljnju razgradnju kosti. Prvi izbor među njima su bisfosfonati, a u ovu skupinu pripada i monoklonsko antitijelo denosumab. 

Kod težih slučajeva u novije vrijeme primjenjuju se i osteoanabolički lijekovi, među kojima su hormonski lijek teriparatid i monoklonsko antitijelo romosozumab. 

U žena u postmenopauzi mogu se propisati i lijekovi u sklopu hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL), koji osim što smanjuju vazomotorne smetnje (naleti vrućine) i atrofiju sluznice rodnice, istovremeno umanjuju rizik od razvoja osteoporoze. 

Raloksifen je lijek koji djeluje preko estrogenskih receptora, a najčešće se propisuje ženama u postmenopauzi koje ne trebaju terapiju za druge simptome menopauze ili ne smiju uzimati klasično hormonsko liječenje. 

Mjere opreza koje treba poštivati tijekom liječenja  

Kao i kod svih lijekova, i kod lijekova za osteoporozu postoje mjere opreza koje se moraju poštovati tijekom liječenja. 

• Bisfosfonati mogu izazvati iritaciju sluznice gornjeg dijela probavnog sustava (jednjaka), pa su razvijeni oblici koji se uzimaju jednom tjedno, jednom mjesečno ili dva uzastopna dana mjesečno. Lijek se uzima natašte uz veliku čašu vode, a nakon toga se najmanje pola sata do sat vremena ne smije ležati. 
• Potrebno je biti oprezan kod bubrežnih bolesnika, koji moraju biti pod redovitom kontrolom. Bisfosfonati se ne smiju primjenjivati kod osoba s ozbiljnim bolestima zubi i usne šupljine, pa se preporučuje potpuna sanacija zubi prije početka terapije. 
• Pacijentice koje uzimaju HNL ili raloksifen liječnik i ljekarnik upozorit će na mjere opreza i potrebu za sprječavanjem razvoja duboke venske tromboze, a istodobno će im biti zakazan termin kontrole radi praćenja učinkovitosti terapije i mogućih nuspojava. 

• Osobe koje se liječe teriparatidom, budući da je riječ o bolničkom lijeku, bit će pod redovitom skrbi medicinskog osoblja. Kod takvih se bolesnika može povremeno pratiti razina serumskog kalcija. 
• Monoklonska antitijela također se primjenjuju u bolničkim uvjetima, uz kontrolu liječnika, a pacijente se prije početka terapije educira o mogućim rizicima i načinima njihova smanjenja. 
• Osim u rijetkim iznimkama, svi bolesnici s osteoporozom uz svoju osnovnu terapiju trebali bi dodatno uzimati kalcij i vitamin D. Kalcij se preporučuje u dozi od 500 do 1.200 mg dnevno, a vitamin D u dozi od 1.000 do 1.200 IJ dnevno. Idealno bi bilo da se doziranje prilagodi individualno, prema potrebama pojedine osobe i lijekovima koji su joj propisani.