Lijekovi i terapije - 18. studenoga 2019.
AUTOR ČLANKA - Aleksandra Grundler Bencarić, mag. pharm.

Antibiotici: Lijekovi koji su spasili milijune, ali ih i neopravdano trošimo

Antibiotici su uz cjepiva najvažniji lijekovi kojima dugujemo spašavanje života, a saznajte po čemu se razlikuju antibiotici uskog i širokog spektra

antibiotici uskog i širokog spektra

Antibiotici su uz cjepiva najvažniji lijekovi kojima dugujemo spašavanje nebrojenih života te se otkriće penicilina smatra najznačajnijim događajem u povijesti medicine. Antibiotici su dotad neizliječive bakterijske bolesti poput inficirane rane, šarlaha, upale pluća, učinili izlječivima i značajno utjecali na brojnost stanovništva, posebno na preživljavanje novorođenčadi i male djece.

No, danas su antibiotici postali žrtve vlastitog uspjeha. Pedesetih godina prošlog stoljeća započela je masovna primjena antibiotika, ne samo u zdravstvu već i u proizvodnji hrane. To je dovelo do štetnih učinaka na okoliš i pojave rezistencije mikroorganizama, pa su mnogi postali neučinkoviti.

Teško je zamisliti svijet bez snažnih antibiotika. Znanstvenici upozoravaju kako bi se neke zaboravljene bolesti mogle vratiti zbog neopravdanog korištenja antibiotika i činjenice da značajnijih otkrića novih antibiotika nema, što se smatra velikom prijetnjom ljudskom zdravlju.

Kako antibiotici utječu na bakterije?

Danas imamo nekoliko skupina antibiotika koji su nastali kemijskom preinakom prirodnih tvari, uglavnom plijesni: peniciline, cefalosporine, tetracikline, aminoglikozide, makrolide. Novije antibiotike dobivamo uglavnom manjim izmjenama u  kemijskoj strukturi postojećih.

Djeluju različitim mehanizmima na bakterije: ometanjem sinteze stanične stjenke, povećanjem propusnosti stanične membrane, ometanjem sinteze bjelančevina ili inhibicijom sinteze nukleinskih kiselina. Neki antibiotici djeluju bakteriostatski, što znači da sprečavaju rast bakterijskih stanica te one odumiru. Neki pak djeluju baktericidno, što znači da bakteriju ubijaju.

Svi organizmi sposobni su prilagođavati se na okolišne uvjete. Kako se bakterije, na koje djelujemo antibioticima, vrlo brzo razmnožavaju, njihova se prilagodba, u odnosu na životinjsku ili ljudsku, vrlo brzo odvija, već kroz nekoliko godina. U kontaktu s antibiotikom bakterije razvijaju otpornost na različite načine: neutraliziraju ih ili mijenjaju svoj metabolizam i zaštitu stanice kako im antibiotik ne bi naštetio. Rezistencija se javlja u cijelom svijetu. Ubrzani i neograničeni protok ljudi i roba pogoduje širenju otpornih vrsta bakterija. Bolesti, koje su se nekoć lakše liječile: upala pluća, tuberkuloza, gonoreja i salmoneloza, danas se teže i dugotrajnije liječe, što ne samo da znatno poskupljuje liječenje, već je nerijetko uzrok hospitalizacije, ali i prijevremene smrti.

Ne uzimajte ih na svoju ruku! Doznajte sve o pravilnoj primjeni antibiotika

Poznata su četiri temeljna mehanizma djelovanja kojima antimikrobne tvari mogu utjecati na životne procese u stanicama mikroorganizama, a to...

SAZNAJTE VIŠE

Antibiotici uskog i širokog spektra

Odabir antibiotika ovisi o njihovom antimikrobnom spektru djelovanja. Stoga razlikujemo širokospektralne antibiotike i one uskog spektra. Antibiotici širokog spektra djeluju na većinu gram uzročnika, dok oni uskog spektra djeluju na pojedine vrste.

Pri odabiru antibiotika postoji nekoliko čimbenika, a prva je svakako klinička slika, zatim dob bolesnika, eventualno pridružene ili kronične bolesti, mjesto gdje je najvjerojatnije uzročnik zarazio bolesnika (npr. dječji vrtić, bolnica).

U najvećem broju slučajeva, kad je infekcija blažeg karaktera i kad treba djelovati brzo propisuju se širokospektralni antibiotici. Kad propisani antibiotik ne djeluje ili liječnik sumnja na infekciju rezistentnim mikroorganizmom ili je infekcija teška i zahtjeva specifičnu terapiju, vrši se laboratorijsko testiranje osjetljivosti uzročnika i određuje specifični antibiotik.

U svrhu sprečavanja rezistenciji i učinkovitijeg liječenja antibiotike dijelimo na ključne, prateće i rezervne. Ključni su oni koji se primjenjuju prvi prema protokolima liječenja infekcija. Potom slijede prateći koji imaju veću mogućnost nastanka rezistencije mikroorganizama. Zato se prateći antibiotici smiju primjenjivati samo za točno određene infekcije i prema točno utvrđenim smjernicama.

Posljednja skupina, rezervni antibiotici, uključuje antibiotike koji se smiju koristiti samo kad su iskorištene sve druge mogućnosti liječenja za život opasnih infekcija, a koje nisu dale rezultat. Rezervni antibiotici moraju biti pod strogim nadzorom kako bi se osiguralo da za posebno rezistentne sojeve mikroorganizama postoji način obuzdavanja infekcije i njezina širenja.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama