Zanemarivanje djece: najčešći, ali često nevidljiv oblik zlostavljanja
Kod djece koja su vidno pothranjena ili pokazuju znakove loše higijene okolina će lakše uočiti znakove zanemarivanja. Međutim, postoje suptilniji znakovi koji možda nisu toliko očiti
Što pojam zanemarivanja djeteta podrazumijeva, kada do njega dolazi i kako reagirati u takvim situacijama – neka su od pitanja kojima ćemo se baviti u ovom tekstu. Kada govorimo o ovoj temi, bitno je naglasiti da, osim teških slučajeva zanemarivanja djece u ekstremnim situacijama, postoje i suptilniji oblici zanemarivanja kojih roditelji možda nisu svjesni. Do toga dolazi kada roditelji svojim pretjerano strogim ili, suprotno, nedovoljno uključenim stilom roditeljstva ne zadovoljavaju u dovoljnoj mjeri emocionalne i fizičke potrebe svojeg djeteta, što može dugoročno uzrokovati poremećaje u njegovu ponašanju i razvoju.
Kakvo bi roditeljstvo trebalo biti?
Za razliku od navedenih stilova, prisutno i podržavajuće roditeljstvo djetetu pruža osjećaj sigurnosti i podrške u teškim i stresnim situacijama kroz koje neizbježno prolazi tijekom odrastanja, a istovremeno mu gradi sigurnost i povjerenje i u mirnim uvjetima. Osim toga, roditelji koji djetetu postavljaju jasna pravila i granice kroz dijalog, slušajući njegovo mišljenje, potiču njegovu proaktivnost u različitim društvenim situacijama. Dijaloški odnos baziran na kvalitetnoj komunikaciji doprinosi boljem kognitivnom razvoju djeteta, a za to su ključne prisutnost i usklađenost roditelja s njim.
Roditeljstvo na kušnji: Klopke u koje padaju suvremene majke i očevi
Brižno roditeljstvo osobito se odražava na emocionalni razvoj djeteta, a karakterizira ga odazivanje na njegove potrebe, ohrabrivanje, odobravanje pozitivnih postupaka, zahvaljivanje i ispričavanje za vlastite greške te stimulacija kroz igru i razgovor.
Što je točno zanemarivanje?
Vratimo se široj definiciji zanemarivanja, koja podrazumijeva slučajeve u kojima skrbnik ili odgovorna odrasla osoba ne poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala sigurnost djeteta unutar i izvan doma, odnosno ne uzima u obzir njegove posebne emocionalne i razvojne potrebe.
Uži pojam tjelesnog zanemarivanja označava situaciju u kojoj skrbnik ne ispunjava osnovne fizičke potrebe djeteta, poput hrane, odjeće, skloništa, higijene i medicinske/stomatološke njege.
U slučaju emocionalnog zanemarivanja roditelj u kontinuitetu ili povremeno, ali u ekstremnim razinama, priječi ostvarivanje osnovnih emocionalnih potreba djeteta. Emocionalno zanemarivanje uključuje i roditeljske postupke koji su štetni jer ne uzimaju u obzir razvojnu razinu djeteta i forsiraju autonomiju neprimjerenu njegovoj dobi.
Zanemarivanje je zlostavljanje
Zanemarivanje se smatra najčešćim oblikom zlostavljanja djece, a u većini slučajeva uz njega su prisutni i drugi oblici zlostavljanja, poput emocionalnog, psihičkog i fizičkog nasilja.
Poznato je da je svaka vrsta zlostavljanja djece povezana sa značajno povećanim rizikom od poremećaja u ponašanju i izražavanju emocija. Ipak, određeni individualni (npr. genetika, temperament) i vanjski čimbenici (npr. dosljedni i pažljivi roditelji) mogu imati zaštitnu ulogu i pružiti otpornost djeci koja su proživjela razdoblja zanemarivanja ili traumatične događaje.
Kako prepoznati zanemarivanje?
Kod djece koja su vidno pothranjena ili pokazuju znakove loše higijene okolina će lakše uočiti znakove zanemarivanja.
Međutim, postoje suptilniji znakovi koji možda nisu toliko očiti, a najbolje ih prepoznaju bliske osobe, uključujući roditelje, koji nesvjesno i bez loših namjera mogu zanemarivati neku od djetetovih potreba. To se osobito odnosi na psihološke i emocionalne potrebe, kada su roditelji pretjerano zauzeti drugim obvezama ili ne shvaćaju ozbiljno ono što im dijete govori.
Neki od tih znakova mogu biti psihičke naravi, poput oslabljenog pokazivanja emocija, povlačenja u sebe i niskog samopoštovanja, ali i tjelesne prirode, poput čestih bolesti (bolovi u trbuhu, glavobolje, infekcije), naglih promjena u prehrani i apetitu te promjena u ritmu budnosti i spavanja.
Posljedice zanemarivanja
Rizik od depresije, koji se naglo povećava u adolescenciji, dodatno je povećan kod djece koja su u djetinjstvu pretrpjela emocionalno ili fizičko zanemarivanje. Tako adolescenti mogu pokazivati razne poremećaje u ponašanju koji uključuju internalizirajuće simptome (usmjerene na sebe), poput izolacije, samoozljeđivanja i anksioznosti, ali i eksternalizirajuće (usmjerene na okolinu), poput agresivnosti, impulzivnosti i izraženog neposluha/prkosa.
Nasuprot tome, rizik od depresije smanjuje se kod djece čiji roditelji surađuju i pružaju podršku, a podržavajuće roditeljstvo preduvjet je ne samo emocionalnog, nego i tjelesnog zdravlja i razvoja djeteta.
Kako bismo jasnije prikazali neke od opasnosti zanemarivanja, opisat ćemo četiri glavna stila roditeljstva s kojima se većina roditelja može poistovjetiti:
- Autoritativno roditeljstvo podrazumijeva jasno postavljene uloge i granice unutar kojih se dijete dobro snalazi, i to u toplom, obazrivom i osnažujućem okruženju.
- Autoritarno (kontrolirajuće) roditeljstvo unatoč sličnom nazivu, ima vrlo drugačiji karakter; ono označava strog pristup odgoju, često uz manjak komunikacije i dijaloga s djetetom.
- Permisivno (popustljivo) roditeljstvo karakterizira nedovoljno nadzora i kontrole nad djetetom uz često popuštanje ranije postavljenih granica i pravila.
- Neangažirano (neuključeno) roditeljstvo označava indiferentan i distanciran odnos roditelja prema djetetu, često kao posljedicu teških obiteljskih okolnosti, profesionalne opterećenosti ili bolesti roditelja.
Zanemarivanje može biti prisutno u svakom od navedenih roditeljskih stilova, premda se kod nekih javlja češće i u jačem intenzitetu. Primjerice, u autoritarnom roditeljstvu najčešće dolazi do emocionalnog zanemarivanja djeteta zbog grubog i nametljivog pristupa koji ne uzima u obzir njegove osjećaje i potrebe, uz moguću prisutnost fizičkog i emocionalnog kažnjavanja.
Kako se razvijaju dječje emocije i kako se s njima nositi?
Dolazak djeteta je radost, no gotovo da i ne postoji zahtjevnija uloga od odgoja. Jedan od najvećih izazova, nošenje...
SAZNAJTE VIŠEReagirajte na vrijeme
Ovaj tekst ima cilj osvijestiti čitatelje da je zanemarivanje djece prisutno i da roditelji to često čine nesvjesno, bez loših namjera. Ako prepoznaju obrasce zanemarivanja djece u svojoj bližoj ili daljnjoj okolini, važno je da na njih reagiraju i obrate se službama za mentalno zdravlje djece (poput naše Poliklinike) kako bi se djetetu ili adolescentu na vrijeme pružila potrebna podrška.
Za kraj, važno je naglasiti da prijetnje ili fizičko kažnjavanje nikada, ni u kojem slučaju, nisu ispravne metode učenja djeteta niti će dovesti do pozitivnih rezultata u odgoju.