Posramljivanje u odgoju: Kako riječi roditelja oblikuju sliku djeteta o sebi

Što je posramljivanje i kako nastaje?

Sram je emocija koja se javlja kada vlastite osobine procjenjujemo kao negativne ili nedovoljno dobre, odnosno kada preispitujemo jesmo li „dovoljni“ prema društvenim ili osobnim standardima. Često ga prate osjećaji bezvrijednosti i bespomoćnosti, koji mogu dovesti do povlačenja i izbjegavanja djelovanja.

Iako je većini ljudi sram dobro poznat, s njim se ne rađamo, već ga učimo kroz iskustva i odnose s okolinom. Prvi put se javlja oko druge godine života, kada dijete razvija samosvijest i počinje razumijevati društvena pravila. U tom procesu ključnu ulogu imaju roditelji, koji svojim reakcijama oblikuju djetetovu sliku o sebi.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Posramljivanje u odgoju – gdje je problem?

Roditelji koji koriste posramljivanje često žele postići pozitivnu promjenu ponašanja kod djeteta. Međutim, problem je u tome što takav pristup ne kritizira ponašanje, već osobu.

Primjerice, poruke poput „Zločest/a si“ ili „S tobom su uvijek problemi“ usmjerene su na djetetove osobine, dok bi konstruktivniji pristup bio usmjeren na konkretno ponašanje, poput „Nije u redu bacati igračke“.

Posramljivanje može biti izravno („Sram te bilo!“) ili suptilnije („Zašto ne možeš biti kao tvoja sestra?“), ali zajedničko im je to da dijete dobiva poruku da nešto s njim nije u redu kao osobom.

Razlika između srama i krivnje

Važno je razlikovati sram od krivnje. Krivnja se javlja kada procjenjujemo da je neko naše ponašanje pogrešno, dok se sram odnosi na doživljaj sebe kao osobe.

Krivnja može biti korisna jer nas potiče na promjenu ponašanja, možemo se ispričati, ispraviti pogrešku ili učiniti nešto drugačije. Sram, s druge strane, često paralizira i otežava poduzimanje bilo kakve akcije.

Upravo zato posramljivanje ponekad daje brze rezultate, dijete trenutno prestane s nepoželjnim ponašanjem, no dugoročno može imati negativne posljedice.

Dugoročne posljedice posramljivanja

Iako kratkoročno može djelovati učinkovito, posramljivanje se povezuje s lošijom prilagodbom djeteta. Dugoročne posljedice mogu uključivati:

• lošiju sliku o sebi
  • povlačenje i zatvaranje u sebe
  • ljutnju i agresivnost
  • smanjenu spontanost i stalno „cenzuriranje“ ponašanja
  • povećan rizik od anksioznosti i depresivnih simptoma

Poruke srama posebno snažno djeluju kada dolaze od bliskih osoba, poput roditelja. U ranom djetinjstvu roditelji su „zrcalo“ kroz koje dijete upoznaje sebe. Ako dijete često prima poruke da nije dovoljno dobro, takav doživljaj može zadržati i u odrasloj dobi.

S druge strane, djeca koja dobivaju podršku i prihvaćanje razvijaju zdravije samopouzdanje i stabilniju sliku o sebi.

Kako odgajati bez posramljivanja?

Posramljivanje često proizlazi iz roditeljske frustracije ili teškoća u regulaciji emocija. Ipak, postoje načini kako postaviti granice i poticati poželjno ponašanje bez negativnog utjecaja na djetetovo samopoštovanje.

Ključno je usmjeriti kritiku na ponašanje, a ne na osobine. Važno je jasno i smireno objasniti što nije u redu te ponuditi alternativu. Umjesto zabrana i osuda, korisno je pokazati razumijevanje i ponuditi rješenja.

Također, važno je ne uspoređivati dijete s drugima, već naglasiti njegov trud i napredak. Ohrabrujuće poruke pomažu u izgradnji sigurnog odnosa i osjećaja vrijednosti.

Roditelji bi trebali otvoreno izražavati ljubav i podršku, jer upravo te poruke čine temelj zdravog samopouzdanja.

Postavljanje granica

Postavljanje granica važan je dio odgoja jer djetetu pruža sigurnost i strukturu. Pravila trebaju biti jasna, dosljedna i razumljiva, a dijete se može uključiti u njihovo definiranje kako bi ih lakše prihvatilo.

Važno je naglasiti da savršen roditelj ne postoji. Koncept „dovoljno dobrog roditelja“, koji je opisao Donald Winnicott, podsjeća nas da je dovoljno biti prisutan, podržavajući i autentičan.

U trenucima kada roditelji osjećaju krivnju ili nesigurnost, korisno je postaviti realna očekivanja i imati razumijevanja prema sebi.

Dom i obitelj

Helikopter roditeljstvo: Može li previše pomoći zapravo štetiti?

Od srama do samopouzdanja

Sram je snažna emocija koja može oblikovati način na koji vidimo sebe i odnosimo se prema drugima. Iako posramljivanje može kratkoročno utjecati na ponašanje, dugoročno može narušiti djetetovo samopouzdanje i emocionalni razvoj.

Usmjeravanjem na razumijevanje, podršku i jasnu komunikaciju moguće je graditi zdrav odnos s djetetom i potaknuti razvoj pozitivne slike o sebi. Upravo takav pristup stvara temelje za emocionalno stabilnu i samopouzdanu osobu.

Izvor: kako.si

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI