Dijete na kognitivno-bihevioralnoj terapiji

Kognitivno-bihevioralna terapija za djecu: djetetova potreba ili roditeljsko pretjerivanje?

U zadnjih desetak godina, a naročito nakon pandemije, u našem se društvu značajno više govori o mentalnom zdravlju djece i mladih. Osviještenost roditelja je veća. Štoviše, današnja djeca i mladi, za razliku od prethodnih generacija koje su psihologe zaobilazili u širokom luku, čak i sami iniciraju i traže od roditelja da „odu s nekim razgovarati“.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kako odlučiti treba li dijete psihoterapiju?

Odluka bi se trebala donijeti u suradnji djeteta, roditelja i stručnjaka, a na temelju psihološke procjene, odnosno postavljene dijagnoze. Ako se, kao roditelj, dvoumite trebate li napraviti taj prvi korak, ovo su pitanja koja mogu pomoći:

• Je li ponašanje moga djeteta neuobičajeno za njegovu dob? Odstupa li značajno od svojih vršnjaka? Primjerice, može se raditi o djetetu čiji se prijatelji iz razreda igraju na igralištu, dok se ono osamljuje.
• Koliko je narušeno svakodnevno funkcioniranje? Izostaje li s nastave, ne može govoriti pred razredom, ne može otići na školski izlet, jesu li narušeni obrasci hranjenja i spavanja?
• Koliko dijete subjektivno pati? Izvještava li dijete samo da mu je teško, da je nesretno ili uplašeno?
• Odstupa li ponašanje od društvenih normi? Pokazuje li delikventna ponašanja ili možda zanemaruje osobnu higijenu?
• Postoje li neki simptomi koji su se iznenada pojavili? Primjerice, dijete koje je u potpunosti usvojilo navike upotrebe toaleta, počne mokriti u krevet ili dijete koje je voljelo trenirati nogomet potpuno izgubi interes za nogomet.

Što je kognitivno-bihevioralna terapija?

Kognitivno-bihevioralna terapija znanstveno je utemeljen psihoterapijski pristup koji se razvio kroz spajanje ranijih bihevioralnih terapija (eng. behavior= ponašanje) te kognitivnih tehnika (eng. cognition= spoznaja).

Sam naziv sugerira da se psihoterapijski proces bavi odnosom naših misli, osjećaja i ponašanja te nastoji promijeniti ustaljene obrasce koji su doveli do psihičkih teškoća. Rad je usmjeren na sadašnjost i aktualne probleme, umjesto na prošlost. U usporedbi s drugim psihoterapijama kognitivno-bihevioralna terapija je strukturirana, što znači da se postavljaju jasni terapijski ciljevi, napredak se prati određenim skalama procjene, pa i sama terapijska seansa ima unaprijed definiran raspored. Klijent i terapeut imaju suradnički odnos, pri čemu je cilj da klijent nauči vještine i postane „sam svoj terapeut“.

Psihoterapija s domaćom zadaćom

Specifičnost ovog pristupa su domaće zadaće. Često se na psihoterapiju, vjerojatno pod utjecajem filmova i serija, gleda kao mjesto gdje ćemo sjesti na kauč i puno plakati. Međutim, ovo je aktivan pristup u kojem klijent piše bilješke, čita, uči i izvršava određene zadatke.

Je li kognitivno-bihevioralni pristup prikladan za djecu?

Dijete prije polaska u školu još nema razvijenu sposobnost apstraktnog razmišljanja. Stoga individualna psihoterapija kod predškolske djece ima ograničene mogućnosti pa treba razmotriti savjetovanje roditelja te staviti naglasak na bihevioralne tehnike koje mogu primjenjivati roditelji.

Kod djece od 7 do 12 godina kognitivno-bihevioralna terapija provodi se uz uvjet da terapeut tehnike, jezik i način rada prilagodi kognitivnom i govorno-jezičnom razvoju djeteta. S obzirom na to da KBT pripada u terapije razgovorom, a djeci jezik nije primarni kanal izražavanja, terapeut će raditi kroz igre i kreativne tehnike: priče, crteže, stripove, igre uloga i korištenje lutaka.

Budući da adolescenti imaju znatno veću mogućnost refleksivnog razmišljanja, odnosno metakognitivnih vještina, oni imaju najveće koristi od ovog pristupa te se pokazao vrlo učinkovit s tom dobnom skupinom.

Motivacija djeteta za sudjelovanje u kognitivno-bihevioralnoj terapiji

Za razliku od odraslih klijenata koji na terapiju dolaze sami i motivirani, dijete obično ne traži samo stručnu pomoć i često ne dijeli zabrinutost onih koji za njega brinu. Kad se simptomi pojavljuju kod djeteta skloni smo vjerovati i da je problem u djetetu. Međutim, vrlo često se događa da su djetetovi simptomi zapravo odraz funkcioniranja cijele obitelji, a nekad čak i šireg sustava.

Za učinkovitost terapije od ključne je važnosti kako roditelj gleda na terapiju, koliko je spreman surađivati s terapeutom te koje poruke šalje djetetu.

Bilo kakve promjene u mislima i ponašanju djeteta trebaju „plodno tlo” da bi imale dugotrajniji učinak, a to ovisi o suradnji s roditeljima, ali i drugim odraslima u djetetovom okruženju, poput učitelja.

Dječje zdravlje

Izazovi prepoznavanja djece s ADHD-om

Sumnja na poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) relativno se često postavlja, no malo je onih kod kojih je moguće...

Za koje poremećaje je indicirana kognitivno-bihevioralna terapija?

Brojna istraživanja dokazala su djelotvornost kognitivno-bihevioralne terapije u radu s djecom za niz psihičkih poremećaja i problema. Najveća empirijska potvrda dolazi za internalizirane poremećaje poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja, specifičnih fobija, socijalne anksioznosti, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i generaliziranog anksioznog poremećaja. Međutim, kognitivno-bihevioralna terapija učinkovita je i za eksternalizirane poremećaje, poput poremećaja ophođenja, poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem te probleme s kontrolom ljutnje, ako se u tretman uključe intervencije koje imaju za cilj promijeniti način odgajanja.

Prilagođavanje pristupa djetetovim mogućnostima

Odluka o uključivanju djeteta u psihoterapiju donosi se u suradnji sa stručnjakom na temelju ranije učinjene procjene. Kognitivno-bihevioralni tretman pokazao se učinkovitim za niz problema mentalnog zdravlja kod djece. Međutim, važan preduvjet za učinkovitost jest prilagođavanje pristupa djetetovim kognitivnim i jezičnim mogućnostima te suradnja s roditeljima.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI