Adiva logo
Zdravlje > Dišni sustav
Dišni sustav
6. siječnja 2020.
AUTOR: Duje Tomašević, dr. med., spec. obiteljske medicine

Kako dijagnosticirati astmu?

Astma je jedna od najčešćih bolesti respiratornog sustava, a ovo su njezini najčešći simptomi koji zahtijevaju liječenje

astma je jedna od najcescih bolesti respiratornog sustava a ovo su najčešći simptomi
PREGLED SADRŽAJA
  1. Okidači alergijske astme
  2. Astma i najčešći simptomi
  3. Liječenje
  4. Dijagnoza

Astma je jedna od najčešćih bolesti respiratornog sustava. Procjenjuje se da više od 20% stanovništva boluje od alergijskih bolesti poput alergijske astme, konjunktivitisa, rinitisa i atopijskog dermatitisa.

Alergija je pojam koji označava preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do reakcije tijela i pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja te curenja ili začepljenosti nosa.

Uzimati lijekove za astmu u trudnoći ili ne?

Okidači alergijske astme

Alergijska astma je najčešći tip astme u dječjoj i odrasloj dobi. To je kronična bolest sa reverzibilnom bronhalnom opstrukcijom. Opstrukcija je uzrokovana upalom, edemom i kontrakcijom glatkih mišića u dišnim putevima. Alergeni koji dospiju u dišni sustav uzrokuju reakciju preosjetljivosti, luče se brojne upalne stanice i dovode do karakterističnih promjena.

Najčešći alergeni, odnosno okidači koji uzrokuju napadaje su pelud, prašina, životinjska dlaka, različite trave. Simptomi asmatskog napada su dispneja, kašalj, visokotonsko zviždanje tijekom izdisaja praćeno stezanjem u prsima ili kombinacija ovih simptoma.

Astma i najčešći simptomi

Simptomi obično prolaze spontano ili nakon uzimanja odgovarajućih lijekova. U podlozi astme je kronična upalna reakcija sluznice dišnih puteva, najčešće alergijska, koja u fazama pogoršanja uzrokuje stezanje mišića malih dišnih puteva i pojačano stvaranja sluzi što dovodi do otežanog protoka zraka te uzrokuje gušenje i druge simptome bolesti.

Kod alergijske astme napad uzrokuju različiti alergeni, a kod nealergijske razni nealergijski čimbenici: fizički napor, udisanje hladnog i suhog zraka, virusne infekcije, jake emocije, zagađenje zraka (najčešće duhanskim dimom).

Astmatski status je naziv za napad koji dugo traje, progresivan je i ne reagira na terapiju. Potrebna je hospitalizacija jer može dovesti do smrtnog ishoda.

Dijagnostika, klasifikacija i kontrola astme su definirani Globalnom inicijativom za astmu (GINA).

astma, alergija
Alergije

Kako si možete pomoći? Alergija i astma su čvrsto povezane

Ova bolest ne samo da znatno narušava kvalitetu života, nego uzrokuje velike financijske troškove zdravstvenog sustava te opće društvene...

Liječenje

Alergijska astma se dijagnosticira anamnezom, kliničkim pregledom, krvnim pretragama, alergijskim testovima i spirometrijom (zlatni strandard). Liječenje uključuje izbjegavanje alergena i farmakološku terapiju (bronhodilatatori, kortikosteroidi). U kontroli astme važna je edukacija, pravilno uzimanje lijekova, vježbe disanja i relaksacije i izbjegavanje uzročnih faktora.

Testovi kojima se utvrđuje astma su:

  • Alergološko testiranje na inhalacijske ili nutritivne alergene
  • Imunološka obrada
  • Ispitivanje plućne funkcije ili spirometrija
  • Mjerenje vršnog protoka (PEF) pomoću prijenosnog mjerača
  • Rendgenska snimka paranazalnih sinusa, a snimka pluća nije neophodna
  • Test opterećenja
  • Test s metakolinom ili suhim hladnim zrakom
  • Citološki pregled iskašljaja ili brisa nosa na eozinofile
  • Mjerenje koncentracije dušičnog oksida u izdahnutom zraku (FeNO)

Dijagnoza

Spirometrijsko mjerenje plućne funkcije osnovna je metoda dijagnoze, procjene težine i praćenja liječenja astme. Spirometrijski se mjeri razina bronhoopstrukcije i njezina reverzibilnost. U dijagnozi i praćenju astme može poslužiti i kućno mjerenje dnevne varijabilnosti vršnog ekspiracijskog protoka zraka (PEF). U dijagnostici se još koriste specifični (alergen) i nespecifični (metakolin, histamin) bronhoprovokacijski testovi.

Cilj liječenja astme je potpuna kontrola bolesti. To znači nestanak simptoma, postizanje i održavanje maksimalne plućne funkcije, smanjenje broja i težine egzacerbacija, postizanje najbolje kvalitete života oboljelog, smanjenje morbiditeta i mortaliteta te sprječavanje nastanka trajnog oštećenja plućne funkcije. Sve navedeno treba postići uz minimalne nuspojave liječenja.