Probavne smetnje kod šećerne bolesti: uzroci, manifestacije i pristupi liječenju

Šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) kronična je bolest sa širokim spektrom kliničkih manifestacija. U osnovi je riječ o poremećaju dominantno metabolizma ugljikohidrata koji se odražava na lučenje inzulina i/ili njegovo periferno djelovanje. Kod kliničkog očitovanja šećerne bolesti ponekad su u većoj ili manjoj mjeri prisutne i probavne smetnje.

Dio probavnih smetnji uklapa se u tipičan trijas vodećih simptoma šećerne bolesti, a obuhvaća

• pojačan apetit (polifagija),
• pojačano žeđanje (polidipsija),
• pojačano mokrenje (poliurija).

Kategorije probavnih smetnji

Radi sistematičnijeg razmatranja probavne smetnje možemo svrstati u dvije velike kategorije

• jatrogene (utjecaj lijekova) i
• dijabetička gastroenteropatija.

Probavne smetnje zbog utjecaja lijekova

Najčešći uzrok pojavnosti uglavnom privremenih probavnih smetnji su lijekovi antidijabetici. Peroralni antidijabetici obuhvaćaju bigvanide (metformin), derivate sulfonilureje, tiazolidindione, meglitinide, inhibitore dipeptidil peptidaze tipa 4 (DPP4 inhibitori), GLP-1 agoniste (engl. glucagone like peptid type 1), SGLT2-inhibitore te već u značajnoj mjeri napuštene inhibitore alfa glukozidaze.

Proljevaste stolice nešto su češća pojava u sklopu liječenja metforminom i najčešće je prolaznog karaktera, dok se, primjerice, konstipacijske smetnje češće povezuju s GLP-1 agonistima. Kod ostalih lijekova također su mogući različiti oblici probavnih smetnji, izraženije kod kombinirane primjene više lijekova.

Neovisno o lijeku koji izaziva probavne smetnje, nipošto ne prekidajte terapiju, već tražite savjet vašeg dijabetologa.

Dijabetička gastroenteropatija

Dijabetička gastroenteropatija se odnosi na kroničnu komplikaciju šećerne bolesti koja nastaje posljedično autonomnoj neuropatiji.

Najčešće se javlja u osoba s dugogodišnjim tijekom bolesti te kod dijabetesa tipa 1 i tipa 2. Nerijetko se javlja usporedno s drugim kroničnim komplikacijama šećerne bolesti, izraženije kod loše regulirane bolesti.

Tijek razvoja dijabetičke gastroenteropatije je složen, a uzrok nije razjašnjen. Zahvaća probavnu cijev u različitoj dužini te se klinički očituje kao:

• otežano gutanje (disfagija),
• bol u trbuhu,
• nadutost,
• dispepsija,
• proljev,
• zatvor i
• fekalna inkontinencija.

Dijabetička gastropareza

Jedna od manifestacija dijabetičke gastroenteropatije je i dijabetička gastropareza, a odnosi se na sindrom koji obuhvaća usporeno pražnjenje želuca u odsutnosti mehaničke opstrukcije.

Simptomi dijabetičke gastropareze

Prezentira se s:

• boli u trbuhu,
• mučninom,
• povraćanjem,
• nadutošću nakon obroka te
• ranim postizanjem sitosti.

Multifaktorijalnog je uzroka, ali najčešći uzrok gastropareze je šećerna bolest.

Dijagnosticiranje i liječenje dijabetičke gastropareze

Dijagnostička metoda izbora je scintigrafija želuca, od ostalih mogućnosti za izdvojiti su procjena brzine pražnjenja s izdisajnim testom radioizotopnim ugljikom (C-13), bežična video kapsula, ezofagoduodenoskopija, gastroduodenometrija i elektrogastrografija.

Liječenje dijabetičke gastropareze su poboljšanje nutritivnog statusa, sprječavanje dehidracije i naravno, liječenje osnovne bolesti. Također, dostupne su nešto invazivnije terapijske metode poput električne stimulacije želuca kao i endoskopska piloromiotomija, injekcija botulinum toksina u pilorus, a najrjeđe su u upotrebi klasične kirurške metode poput gastrostome i gastrektomije.

Zaključno

Široka klinička manifestacija šećerne bolesti obuhvaća različite pojave probavnih smetnji.

Češće se javljaju uslijed primjene lijekova kojima želimo poboljšati regulaciju glikemije, a rjeđe i utoliko nepovoljnije, odraz su dugoročno loše regulirane bolesti pa takav sindrom ulazi u kategoriju kroničnih komplikacija šećerne bolesti koje objedinjava naziv dijabetička gastroenteropatija.

Osim liječenja osnovne bolesti, ovisno težini smetnji i utjecaju na opće zdravlje i kvalitetu života, sve češće će biti neophodan interdisciplinarni pristup.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.