Što treba znati o školjkama i zdravlju
Od antičkih gozbi do modernih istraživanja, školjke su cijenjene zbog bogatstva nutrijenata i utjecaja na zdravlje, no važno je znati i kako ih sigurno konzumirati
Školjkaši su jedan od najstarijih oblika života na Zemlji te postoje više od 500 milijuna godina. Fosilni zapisi pokazuju da se školjke nisu puno razvile; fosili značajno nalikuju današnjim kamenicama, dagnjama i drugim školjkašima, samo su tada školjke bile znatno veće te su težile i devet kilograma.
Postoji dobar razlog zašto ljudi tisućljećima jedu školjke poput dagnji i školjki: ovi mekušci su nutritivne elektrane bogate proteinima, mineralima i zdravim mastima. Također su izvrsni za zdravlje mora i oceana. Školjkaši poput kamenica, školjki, dagnji i kapica filtriraju vodu i zapravo je čine čišćom.
Od antičkih vremena do danas
Tako već stari Grci govore o jestivim školjkama. Prema Hiceziju, „priljepci su najlakše probavljive školjke, s malo soka, nisu jako oštri, dobrog su okusa i lako se probavljaju; kada se i skuhaju, prilično su dobrog okusa“. Stari Rimljani su posebno cijenili dagnje koje su korištene za posluživanje na raskošnim gozbama.
Dagnje su još prije ušle i u grčku mitologiju: na svadbenoj gozbi prekrasne Hebe, Jupiter je želio da stanovnici Olimpa međusobno razmjenjuju dagnje svojom nebeskom ambrozijom. Kamenice su Grci i Rimljani izuzetno voljeli, jedući ih na početku gozbi. Atenski gurmani su kamenice nazivali „gastronomskim preludijem večeri“. Difil je napisao: „One koje se nalaze na plažama ili stijenama te nisu dotaknute sluzi ili slatke vode, male su, žilave i grizu jezik. Proljetne školjke i one koje dolaze početkom ljeta su bolje, punašne i imaju morski okus pomiješan sa slatkoćom; zdrave su i probavljive. Kuhane sa sljezom ili kiselicom ili ribom, ili čak same, hranjive su i dobre za crijeva“.
Prvi uzgoj kamenica je uveo bogati Rimljanin Fulvius Hirpinus koji je naredio izgradnju ribnjaka za uzgoj i tovljenje kamenica pastom i kuhanim vinom konzistencije meda. Školjke nisu bile samo hrana bogatih, nego svih stanovnika smještenih uz more ili ocean.
Bogatstvo hranjivih sastojaka
I što kaže moderna znanost o tome zašto bismo trebali jesti školjke? Morski mekušci bogati su visokokvalitetnim proteinima, što ih čini vrijednim izvorima esencijalnih aminokiselina/bioaktivnih peptida (kolagen, želatina i albumini) s potencijalnim antioksidativnim, antihipertenzivnim i antikoagulantnim svojstvima. Ovi spojevi mogu doprinijeti zdravlju srca i krvnih žila, oporavku tkiva, poboljšanju imuniteta i rastu mišića.
Albumin ekstrahiran iz mekušaca ima antikoagulantna i antioksidativna svojstva te se primjenjuje u farmaceutskoj industriji. Polisaharidi iz školjki se uglavnom koriste u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Najbolji dio školjki su lipidi. Sadržaj lipida je najznačajnija nutritivna stavka. Lipidi dobiveni iz mekušaca sastoje se od molekula poput masnih kiselina i njihovih derivata (tj. tri-, di-monoglicerida i fosfolipida), kao i drugih molekula koje sadrže sterole.
Fosfolipidi su najdominantniji lipidi u morskim mekušcima a imaju razne zdravstvene prednosti, uključujući protuupalna svojstva. Vitamini su također bitni sastojci školjki.
Školjke se istražuju i u svrhu dobivanja lijekova kao što su antibiotici te lijekovi protiv zloćudnih bolesti i bolova i upale.
Mjere opreza
Prije konzumacije školjaka dobro je pripaziti na nekoliko detalja, osobito ako se nalazite u egzotičnim zemljama. Zemlje Europske Unije, Australija, Velika Britanija i druge imaju stroge standarde proizvodnje, uvoza i prodaje školjki.
- Školjke konzumirajte na mjestima gdje ste sigurni da su ispunjeni sigurnosni uvjeti za konzumiranje školjki.
- Ako sami pripremate školjke, kupujte ih od provjerenih prodavača (školjke su kao i naša jetra, filter – ako su uzgojene ili pokupljene u zagađenom moru, otrovne supstance iz školjki ulaze i u naš organizam).
- Neki ljudi mogu biti alergični na školjke, tako da ako želite impresionirati goste, pitajte ih jesu li alergični na školjke.
- Neke vrste morskih plodova sigurne su za jelo sirove. Ali jedenje sirovih školjki može biti rizično. Sirove školjke mogu uzrokovati bolest ili infekciju koja se naziva vibrioza.
Ukratko o vibriozi
Vibrioza je crijevna bolest uzrokovana malim bakterijama zvanim vibrio. One se nalaze u ribama i školjkašima koji žive u slanoj vodi, kao i u rijekama te potocima gdje se slatka voda susreće sa slanom. Vibriozu, dakle, možete dobiti ako jedete sirove ili nedovoljno kuhane školjke.
Simptomi bolesti počinju se javljati 12 do 24 sata nakon konzumiranja sirovih školjki. Ljudi obično doživljavaju simptome koji su slični „običnom“ trovanju:
- povraćanje,
- vrućica,
- zimica,
- proljev,
- grčevi.
Kao i kod drugih infekcija probavnog sustava, potrebna je nadoknada tekućine.
Školjke kao afrodizijak
I, naravno, nisam zaboravila spomenuti školjke kao afrodizijak. Školjke, osobito kamenice, poznate su po svojoj nutritivnoj vrijednosti i potencijalnim koristima za seksualno zdravlje. Bogate su cinkom, koji je povezan s povećanom razinom testosterona i zdravom razinom dopamina.
Kamenice također sadrže omega-3 masti korisne za srce, koje mogu pomoći u poboljšanju protoka krvi i sprječavanju problema poput erektilne disfunkcije.
Dobar tek.