Stalno žudite za slatkim? Uzrok bi mogao biti povezan s emocijama

Žudnja za slatkim često je povezana s užitkom, navikama i načinom na koji se nosimo sa stresom. Hrana nam može pružiti kratkotrajnu utjehu, popraviti raspoloženje ili poslužiti kao predah od zahtjevnog dana. Upravo zato razumijevanje vlastitih emocionalnih okidača može biti važan korak prema uravnoteženijem odnosu prema hrani.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kada slatkiši postanu utjeha za emocije

Zamislite da ste cijeli dan pod pritiskom rokova, da ste imali neugodan razgovor ili da vam se obveze jednostavno gomilaju. U takvim trenucima slatkiš može djelovati kao mala nagrada, trenutak ugode koji ne zahtijeva mnogo vremena ni truda. Nekoliko zalogaja donosi poznat okus i kratki osjećaj zadovoljstva, a mozak taj doživljaj može povezati s olakšanjem. Taj se obrazac može postupno učvrstiti.

Pregled istraživanja Myersa i suradnika, objavljen 2018. u časopisu Current Opinion in Endocrinology, Diabetes & Obesity, pokazuje kako mozak ponavljanjem povezuje određenu hranu s osjećajem zadovoljstva, zbog čega se žudnja za njom može pojaviti i bez tjelesne gladi. Tako stres ili umor s vremenom mogu postati okidači za želju za čokoladom ili drugim slatkišima.

U tom procesu sudjeluje sustav nagrađivanja u mozgu, koji nas motivira da ponavljamo ugodna iskustva. Važnu ulogu ima dopamin, kemijski glasnik povezan s motivacijom i učenjem, koji sudjeluje u stvaranju i učvršćivanju takvih navika.

Stres, umor i tuga mogu pojačati želju za šećerom

Emocionalna žudnja za slatkim često se javlja kada nam ponestane energije za suočavanje sa svakodnevnim izazovima. Dugotrajan stres utječe na hormone koji sudjeluju u regulaciji apetita, a istraživanja povezuju povišenu razinu kortizola, poznatog kao hormon stresa, s većom željom za slatkom hranom. Kada pritisak potraje, slatkiši mogu postati posebno privlačni jer nude brzo dostupnu energiju i osjećaj nagrade.

Slične potrebe mogu se javiti i pri nedostatku sna. Nakon kratke ili nemirne noći posebno su privlačne namirnice bogate šećerom, soli i škrobom, kao da tijelo pokušava nadoknaditi izgubljenu energiju. Ako se tome pridruže napetost, manjak vremena za obroke i emocionalna iscrpljenost, posezanje za slatkišima može postati svakodnevni obrazac.

Zato je iznimno važno razlikovati tjelesnu glad od emocionalne žudnje. Glad se obično razvija postupno i može se zadovoljiti različitim vrstama hrane, dok se žudnja često usredotočuje na određenu namirnicu, primjerice slatka peciva ili slatkiše. Ipak, ta razlika nije uvijek jasna: nakon preskočenog obroka ili dugog razdoblja bez hrane želja za slatkim može biti povezana i sa stvarnom potrebom za energijom.

Kako prepoznati jedete li zbog emocija?

Prvi korak prema promjeni jest prepoznati trenutke u kojima se želja za slatkim ponavlja. Umjesto da se odmah usmjerite na to što biste mogli pojesti, zastanite i pokušajte prepoznati što se događa u vama.

Pritom vam mogu pomoći tri jednostavna pitanja:

• Jesam li doista gladan/gladna? Razmislite kada ste posljednji put jeli i bi li vas zadovoljio i konkretan, uravnotežen obrok.
• Što trenutačno osjećam? Umor, napetost, dosada, tuga ili potreba za predahom mogu se pojaviti kao želja za omiljenim slatkišem.
• Što bi mi još moglo pomoći? Kratka šetnja, razgovor s bliskom osobom ili nekoliko minuta odmora možda će vam pružiti ono što vam u tom trenutku nedostaje.

10 savjeta kako se nositi s emocionalnom žudnjom za slatkim

Promjena odnosa prema slatkišima počinje malim, održivim koracima. Potpuna zabrana omiljenih poslastica može dodatno pojačati njihovu privlačnost, pa je korisnije razvijati navike koje podupiru i tjelesnu i emocionalnu dobrobit.

Prepoznajte što zapravo osjećate. Zastanite i zapitajte se jeste li gladni, umorni, pod stresom, tužni ili vam je jednostavno dosadno.

Napravite kratku stanku. Odgodite odluku o slatkišu za desetak minuta i pokušajte preusmjeriti pozornost na neku drugu aktivnost.

Pronađite alternativu za utjehu. Umjesto da hranu koristite kao odgovor na neugodne emocije, pokušajte se opustiti uz glazbu, knjigu, toplu kupku ili razgovor s bliskom osobom.

Prošećite na svježem zraku. Lagana tjelesna aktivnost može popraviti raspoloženje i pomoći u regulaciji stresa.

Osvijestite svoje okidače. Primijetite u kojim situacijama najčešće poželite slatko. Je li to kada želite odgoditi obavezu, nakon napornog radnog dana, tijekom svađe ili kada se osjećate usamljeno?

Vodite dnevnik raspoloženja i prehrane. Bilježenje obroka i osjećaja može pomoći u otkrivanju obrazaca emocionalnog jedenja.

Naučite upravljati stresom. Tehnike dubokog disanja, meditacija i opuštanje mogu pomoći u smanjenju potrebe za hranom kao izvorom utjehe.

Nemojte se kažnjavati zbog slatkiša. Osjećaj krivnje može dodatno pojačati negativne emocije i održavati začarani krug emocionalnog jedenja.

Njegujte druge izvore zadovoljstva. Hobiji, druženje, kreativne aktivnosti i boravak u prirodi mogu pružiti osjećaj ugode koji inače tražite u hrani.

Potražite podršku ako se obrazac ponavlja. Ako često jedete zbog emocija, osjećate gubitak kontrole ili nakon toga proživljavate snažnu krivnju, razgovor s psihologom ili nutricionistom može biti koristan.

Psiha i emocije

Emocionalno prejedanje: Zašto nekad ne jedemo zbog gladi?

Kada je vrijeme preispitati svoju žudnju za slatkim?

Ponekad želja za slatkim govori više o našem danu nego o onome što smo pojeli. Kada sljedeći put posegnete za čokoladom, pokušajte se na trenutak zapitati tražite li okus koji volite, energiju koja vam nedostaje ili malo predaha od svega što vas zaokuplja. Osvještavanje tih potreba može biti prvi korak prema uravnoteženijem odnosu prema hrani i to onome u kojem slatkiši ostaju izvor užitka, a briga o vlastitim emocijama dobiva jednako važno mjesto.

Izvori: Harvard Health, Healthline, Health and Wellbeing Queensland, WebMD, PubMed

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI