Nutritivna potpora kod disfagije: ključ za bolju kvalitetu života pacijenata sa smetnjama gutanja
Disfagija, ili otežano gutanje, ozbiljan je zdravstveni problem koji može narušiti nutritivni status i kvalitetu života pacijenata. Pravovremena i adekvatna nutritivna potpora, uz multidisciplinarni pristup, ključna je za sprječavanje komplikacija, osiguravanje optimalne prehrane i poboljšanje ishoda liječenja
Disfagija je pojam koji opisuje smetnje gutanja ili otežano gutanje. Nastaje zbog smetnji u prolazu tekuće ili krute hrane (ili oboje) iz usne šupljine i ždrijela u jednjak i želudac. Disfagija nosi rizik aspiracije te može uzrokovati akutnu pneumoniju, a učestala aspiracija, odnosno ulazak hrane i tekućine u dišne puteve i pluća, može konačno dovesti do kronične plućne bolesti. Dugotrajna disfagija često dovodi do lošeg statusa uhranjenosti te gubitka tjelesne mase.
Anatomski gledano, disfagija se može pojaviti na razini orofaringealne i ezofagealne funkcije.
Neurogena orofaringealna disfagija učestali je problem koji se javlja kod akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice kod moždanog udara, ekstrapiramidnih bolesti, neuromuskularnih i demijelinizacijskih bolesti te demencija. Tijekom i nakon kirurškog liječenja i/ili radioterapije, kod pacijenata oboljelih od karcinoma usne šupljine češće se javlja disfunkcija orofarinksa (srednjeg dijela ždrijela).
Pogoršanje disfagije zbog prehrane
Unatoč visokoj prevalenciji, problem disfagije ostaje neprepoznat u značajnim razmjerima. Bolesnici s disfagijom, osim rizika nastanka aspiracijske pneumonije i infekcije, imaju i povećan rizik nastanka ozbiljne malnutricije (poremećaje nutritivnog statusa) i dehidracije zbog smanjenog unosa hrane i tekućina. Malnutricija dodatno utječe na pogoršanje atrofije i disfunkcije mišića, rehabilitaciju akta gutanja, povećava rizik infekcije te utječe na produljenje boravka u bolnici i troškova liječenja bolesnika uz negativni utjecaj na morbiditet i mortalitet.
Problemi s gutanjem i žvakanjem, odnosno općenito problemi s konzumacijom hrane, mogu značajno utjecati na kvalitetu života i nutritivni status pacijenta.
Klinička prehrana u procesu liječenja
Individualni pristup multidisciplinarnog tima, osobito suradnja na relaciji logopeda i nutricionista, izrazito je važan kod bolesnika s disfagijom kako bi se na vrijeme osigurala pravovremena i adekvatna nutritivna potpora.
Klinička prehrana, koja podrazumijeva različite modalitete liječenja, od dijetoterapije do specijalizirane artificijelne nutritivne potpore, danas je nezaobilazan segment liječenja bolesnika s disfagijom, osobito bolesnika s uznapredovalim kroničnim bolestima. Hrana promijenjene konzistencije, pripravci modificirane teksture (tzv. kreme) ili primjena pripravaka za ugušćivanje hrane i tekućina, mogu olakšati proces gutanja i smanjiti rizik od aspiracije.
Nutritivna potpora osobama s disfagijom povoljno će utjecati na njihovu kvalitetu života te prevenirati negativan utjecaj pothranjenosti na tijek i ishod liječenja bolesnika.
Pristup bolesniku s poteškoćama gutanja i žvakanja
Prepoznavanje problema s gutanjem i žvakanjem podrazumijeva djelovanje multidisciplinarnog tima koji se sastoji od liječnika specijalista, logopeda, farmaceuta, medicinskih sestara, odnosno tehničara te nutricionista.
Temeljna načela rada s takvim pacijentima uključuju zaštitu dišnog sustava, prevenciju pothranjenosti i dehidracije te prevenciju razvoja psihosocijalnih značajki bolesnika s disfagijom. Inicijalni terapijski pristup ovim pacijentima uključuje modifikaciju prehrane u obliku promjene konzistencije hrane te upotrebu enteralnih pripravaka primjerene teksture. Optimalnu teksturu i viskoznost, odnosno stupanj dijete za svakog pojedinog bolesnika, određuju članovi multidisciplinarnog tima.
Bolesnicima koji svoje nutritivne potrebe mogu podmiriti oralnim putem, preporučuje se dodatak komercijalnih nutritivnih ugušćivača u tekućinu i hranu, a onima koji svoje potrebe ne mogu podmiriti konvencionalnom hranom preporučuje se uvođenje dodatnih enteralnih pripravaka prilagođene viskoznosti i gustoće. Ako se, uz navedene mjere, ne može zadovoljiti potreban kalorijski unos, pristupa se postavljanju nazogastrične sonde da bi se spriječila malnutricija, a ako se predviđa da oralni unos neće biti odgovarajuć dulje od mjesec dana, potrebno je razmotriti postavljanje perkutane endoskopske gastrostome (PEG).
Disfagija ili smetnje gutanja: koji su uzroci i kako se liječe?
Disfagija je čest problem i nerijetko izaziva zabrinutost. Srećom, tek kod manjeg broja pacijenata je stanje ozbiljno.
SAZNAJTE VIŠEUgušćivači i kako ih koristiti
Za svakog bolesnika koji može uzimati prilagođenu hranu na usta, individualno se određuje optimalna tekstura i viskoznost hrane.
Bolesnicima koji svoje nutritivne potrebe mogu podmiriti unosom uobičajene hrane, preporučuje se dodatak instant nutritivnih ugušćivača u miksanu ili usitnjenu hranu, a onima koji svoje potrebe ne mogu podmiriti konvencionalnom hranom, preporučuju se komercijalni zgusnuti enteralni pripravci. Nerijetko se kombiniraju te dvije opcije. Kada je riječ o viskoznosti, većina pacijenata pokazuje teškoće pri kontroli gutanja tekućina, pa se preporučuje i tekućine ugustiti komercijalnim pripravkom.
Uz predloženi jelovnik promijenjene konzistencije (u obliku pirea i pudinga), dnevno je prosječnoj osobi potrebno osigurati i pravilnu hidraciju unosom 1 – 1,5 l vode. Vodu je potrebno ugustiti korištenjem pripravka za ugušćivanje prema uputama na proizvodu. Ovisno o stupnju ugušćenosti, u 100 ml vode potrebno je dodati jednu do dvije žlice ugušćivača (4,5 do 9 g), žustro promiješati vilicom ili mutilicom dok se prah ne otopi te ostaviti da odstoji 60 sekundi kako bi se postigla ispravna gustoća. Unos vode promijenjene konzistencije uputno je rasporediti tijekom dana te se preporučuje priprema svježeg napitka u količini od 2 dl (200 ml) za jednu porciju.