Inzulinska rezistencija i PMOS: Kako prehrana mijenja hormonalnu sliku žene
Nedavna promjena naziva sindroma policističnih jajnika (PCOS) u sindrom poliendokrinog metaboličkog poremećaja jajnika (PMOS) predstavlja važan zaokret u kliničkom pristupu ovom stanju. Promjenom imena počela se uvažavati važna činjenica – PMOS je stanje koje nije isključivo ginekološki problem, već složen metaboličko-hormonalni poremećaj.
U pozadini njegovog razvoja najčešće stoji inzulinska rezistencija (IR), stanje u kojem stanice manje reagiraju na signal inzulina, a koje u jajnicima potiče proizvodnju muških spolnih hormona, primarno testosterona.
Posljedica viška testosterona je poremećaj ovulacije, narušen ciklus, pojava akni, pretjerana dlakavost i pretjerano ispadanje kose te brojni drugi simptomi koji ozbiljno naručvaju kvalitetu života PMOS žena. A sve zbog loše glikemije i razvoja inzulinske rezistencije.
No, dobra je vijest da prehranom i životnim stilom možemo pozitivno utjecati na IR, a time i na hormonalnu sliku žene. Drugim riječima, planiranjem onoga što servirate na tanjuru možete obuzdati negativan učinka inzulina i preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem.
PCOS odlazi u povijest: Zašto sindrom policističnih jajnika dobiva novo ime?
Prehrambeni akcijski plan kod inzulinske rezistencija i PMOSa
Prehrana koja će najučinkovitije utjecati na uzroke PMOS-a je ona koja je u osnovi protuupalna. Mediteranska prehrana je tu prvi izbor, no pritom želimo smanjiti unos ugljikohidrata kako bi uspješno regulirali razinu šećera u krvi i poboljšali prisutnu inzulinsku rezistenciju, a time i hormonalnu sliku.
To ne znači, automatski, da se izbacuju svi ugljikohidrati, već da se oni pomno biraju – prednost trebaju imati nutritivno bogatiji izvori ugljikohidrata s većim udjelom vlakana, a rafinirane izvore je najbolje izbaciti s tanjura.
U praksi to znači da iz prehrane izbacite ili maksimalno ograničite:
- šećer, sirupe, kolače, slastice i ostale deserte (deserti koji se smiju konzumirati su oni zaslađeni stevijom ili eritritolom)
- gazirane bezalkoholne napitke
- bijeli kruh i peciva i ostale proizvode od bijelog brašna
- bijela riža, prženi krumpir i čips
- džemove i sokove.
Što servirarti na tanjuru kod IR I PMOSa
Kako bi stabilizirali inzulin važno je svaki obrok graditi oko “stabilnih” nutrijenata koji ne uzrokuju nagle skokove glukoze i inzulina. Zato bi okosnicu tanjura trebali činiti proteini, vlakna i zdrave masti. Uzmemo li u obzir pozadinsku inzulinsku rezistenciju idealan PMOS tanjur možete kreirati na način da:
- ½ tanjura čini neškrobno povrće: zeleno lisnato povrće, tikvice, brokula, cvjetača, prokulice, krastavci, rajčica, paprika…
- ¼ tanjura izvori kompletnih proteina: meso peradi, riba, krto crveno meso, jaja, tofu, tempeh
- ¼ tanjura čine poželjni ugljikohidrati: kvinoja, heljda, proso, zelene mahune, leća, batat, bundeva….
- zdrave masnoće poput maslinovog, bućinog i lanenog ulja, ali i ghee maslac, kokos, lanene i chia sjemenke te orašasti plodovi se koriste za pripremu i obogaćivanje jela
Kreirajući obroke na ovaj način pomažemo sniziti inzulin i proizvodnju testosterona, ali i osigurati i brojne hranjive tvari potrebne za proizvodnju, metabolizam i pomoć uravnoteženju hormona.
Osim prehrane, za bolju kontrolu inzulina važno je i redovito vježbati, osobito vježbe snage koje povećavaju unos glukoze u stanice te osigurati tijelu dovoljna sna i odmora.
Dodaci prehrani, inzulinska rezistencija i PMOS
Postoje brojni dodaci prehrani koji vam mogu pomoći u kontroli glikemije poput berberina ili alfa-lipoične kiseline, no kada je u pitanju PMOS prednost, bez sumnje, imaju inozitoli jer, osim što mogu povoljno utjecati na prisutnu IR, djeluju i na razini prisutnog hormonalnog disbalansa.
U osnovi, riječ je o šećernim alkoholima koje nalazimo u namirnicama poput voća i povrća, cjelovitih žitarica i orašastih plodova, ali i mesu životinjskih organa. Može ih, inače, proizvesti i naše tijelo iz produkata razgradnje ugljikohidrata. Postoje nekoliko različitih oblika inozitola, a najčešći su mio-inozitol i D-kiro-inozitol.
Osnovna uloga inozitola je da sudjeluju u izgradnji stanične membrane i staničnoj signalizaciji. Dodatno, imaju različite uloge u prijenosu inzulinskih signala unutar stanice odnosno učinkovitom iskorištavanju glukoze. Stoga ne čudi da je jedna od prednosti suplementacije mio – i D- kiro-inozitola povećana osjetljivost na inzulin te povoljan učinak na razinu glukoze u krvi, svojstvo koje je izuzetno bitno u kontroli simptoma PMOSa.
Povoljan učinak na glikemiju i metaboličke parametre nije jedina prednost primjene inozitola. Brojne studije su utvrdile niz dodatnih prednosti za PMOS pacijentice, uključujući sniženje testosterona i drugih muških spolnih hormona, kao i povoljan učinak na LH/FSH omjer što može pomoći ublažiti pojačanu dlakavost i akne, inače tipične simptome povišenih androgena. Pritom je za povoljan učinak inozitola na žensko zdravlje najbolje koristiti 2000 mg mio-inozitola i 50 mg D-chiro inozitola.
Moguće je uspostaviti hormonalnu ravnotežu
Danas znamo kako je IR korijenski uzrok PMOSa kod većine žena. Upravo je inzulin krivac što jajnici prekomjerno proizvode testosteron, što potom vodi u cijeli niz simptoma i posljedica. Djelovanje na IR, putem prehrane, tjelesne aktivnosti i ciljanje suplementacije predstavlja metaboličku intervenciju koja može povoljno djelovati na hormone i reproduktivnu funkciju PMOS žena i time poboljšati kvalitetu njihovog života.
Više stručnih savjeta potražite na https://www.funkcionalnamedicina.com/
Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.
