Ehinacea: Upoznajte ljekovitu biljku koja je borac protiv virusa

Echinaceae purpureae ili purpurna rudbekija jednogodišnja je ili višegodišnja biljka visoka od 60 do 180 centimetara. Ima specifične jezičaste cvjetove duge dva do četiri centimetra izrazito purpurne boje s karakterističnim ovješenim laticama.

Ta vrsta ehinaceje ujedno je najrasprostranjenija. Domovina joj je Sjeverna Amerika, a danas se uzgaja posvuda u svijetu. I ostale su vrste vrlo slične E. purpurei. Općenito, Echinaceae je ime roda biljaka, a najčešće su tri vrste: već spomenuta Echinaceae purpurea, potom E. angustifolia te E. pallida.

Vrste roda Echinacea indijanska plemena, domorodačko stanovništvo Sjeverne Amerike, koristili su više stoljeća. Korijen Echinaceae angustifolia upotrebljavali su protiv mnogih bolesti: zubobolje, glavobolje, za pripremu obloga u liječenju opeklina, protiv zmijskih ugriza ili uboda kukaca, liječenje artritisa, reume, sepse i brojnih drugih tegoba.

Sastav i djelovanje ehinaceje

Ehinacea je među rijetkim biljkama za koje postoji niz kliničkih studija kojima se dokazuje i opravdava njezina primjena kao imunomodulatora te koje pokazuju antivirusno djelovanje kod respiratornih infekcija. U ljekovite svrhe koriste se zelen i korijen biljke. Prema ESCOP-u (European Scientific Cooperative on Phytotherapy), oficinalna je vrsta E. purpurea. Njezina zelen sadrži alkilamide, derivate kavene kiseline (cikorična kiselina), polisaharide, glikoproteine, flavonoide te eterično ulje (0,08-0,32%). Korijen pak sadrži cikoričnu kiselinu, alkilamide, poliacetilene i polisaharide.

Spomenimo i sastav drugih dviju vrsta. Korijen E. angustifolia sadrži alkilamide, poliacetilene, derivate kavene kiseline, polisaharide tipa inulina te eterično ulje (manje od 0,1%), a korijen E. pallida sadrži ketoalkene i ketoalkine, poliacetilene, derivate kavene kiseline (oko 1%), ehinakozid (bez cinarina za razliku od E. angustifolia), glikoproteine te eterično ulje (0,2-2%). Alkilamida nema, za razliku od prethodne dvije vrste.

Najbolje kad je svježe

Odabiremo li preparate ehinaceje za pomoć u samoliječenju, potrebno je obratiti pozornost na sastav, odnosno na vrstu echinaceje koja se nalazi u proizvodu. Ti su preparati najkvalitetniji kada su napravljeni iz ekstrakta svježe biljke, a to je i sugestija Komisije E i ESCOP-a. Svježa biljka ima tri puta više djelatnih tvari (alkilamida) od biljke koja je sušena. Alkilamidi oksidiraju te su iznimno hlapljivi pa se velik dio gubi sušenjem, a upravo oni imaju imunomodulacijsko djelovanje. Preparati ehinaceje uglavnom dolaze u obliku svježeg soka, tinkture svježe biljke, SIPF-a te suhih standardiziranih ekstrakata (kapsule, tablete).

Na globalnom svjetskom tržištu postoji više od 800 različitih preparata ehinaceje. Pri odabiru je potrebno obratiti pozornost na vrstu ehinaceje koja se u njemu nalazi. Kao što smo već napomenuli, na temelju kliničkih studija utvrđeno je da su djelotvorne isključivo vrste Echinacea purpurea i Echinacea pallida.

Dokazana antivirusna aktivnost ehinaceje

Od 2009. do 2011. godine objavljene su velike znanstvene studije koje su potvrdile sposobnost ehinaceje da spriječi respiratorne viruse (in vitro). Utvrđeno je da djeluje na viruse influence A/B (H3N2, H1N1, H5N1, H7N7), herpes simplex virus te RSV.

Djelovanje ehinaceje na imunosni sustav dokazano je studijom koja je provedena na londonskom sveučilištu. Pacijenti su uzimali standardizirani oblik te biljke oralno tijekom osam dana. Klinička je studija potvrdila da ehinacea podupire „slabi“ imunosni sustav u fazama povećanog stresa ili virusnih infekcija (gripa ili prehlada). Osim toga, potvrdila je da se imunosni sustav ne može „prestimulirati“ uzimanjem njezinih preparata. Osim za tu indikaciju, preparati rudbekije koriste se za infekcije mokraćnog sustava, glavobolju, simptome kroničnog umora, ekceme i alergiju.

Ne preporučuje se upotreba preparata dulje od osam tjedana. Poželjno ih je uzimati s hranom ili velikom čašom vode. Ti su preparati namijenjeni za intenzivnu i kratku terapiju. U prva dva tjedna uzimaju se velike doze, a nakon toga se one smanjuju.

Oprez!

Nikako se ne smije koristiti u slučaju autoimunih bolesti kod kojih imunosni sustav napada vlastito tkivo (multipla skleroza). Nije dopuštena ni njezina upotreba kod AIDS-a (paradoksalno ubrzava umnožavanje virusa) te tuberkuloze i reumatoidnog artritisa.

Oprez je potreban i kad je riječ o trudnicama, maloj djeci i osobama koje koriste neke lijekove za kronične bolesti. U tom je slučaju potrebno potražiti savjet ljekarnika ili liječnika.

Alergijske reakcije pri korištenju preparata ehinaceje su rijetke, a i kada se pojave, uglavnom je riječ o osipima. Ljudi koji inače imaju alergijske reakcije na biljke, poput ambrozije, tratinčice ili krizanteme, skloniji su alergijskim reakcijama na ehinaceju.