Blagotvorno djelovanje suosjećanja

Prema Merriam-Webster rječniku, suosjećanje je obazriva svjesnost prema tuđoj (ili vlastitoj, op.a.) patnji i želja da tu patnju olakšamo. Kad pomislimo na suosjećanje, pomislimo na djela i riječi iznimnih osoba poput Majke Tereze, Nelsona Mandele, Mahatme Gandhija, ali i brojnih manje poznatih lica koji su na neki način aktivno nastojali olakšati ljudsku patnju.

Suosjećanje ima veliku društvenu, ali i individualnu, psihološku komponentu. Dalai Lama je rekao: „Ako želite usrećiti druge, budite suosjećajni. Ako želite usrećiti sebe, budite suosjećajni“.

Što suosjećanje nije

Često se pojam suosjećanje miješa s pojmom empatije, ali to nisu jednoznačnice. Empatija se odnosi na sposobnost „stavljanja sebe u cipele drugoga“, odnosno razumijevanje emocija drugoga.

Također, važno je reći da suosjećanje nije isto što i sažaljenje, budući da suosjećanje u sebi ima i potencijal za akcijom, odnosno za pomoći i olakšavanjem nevolje drugoga (ili vlastite nevolje).

Suosjećanje nije niti potiskivanje ili odricanje od vlastitih prava. Pa tako možemo suosjećati i s nekim tko nas je povrijedio, ali svejedno zahtijevati da se to više ne ponovi. Primjerice, možemo suosjećati s partnerom koji je nakon teškog dana na poslu zaboravio na zajednički dogovor, željeti mu olakšati, ali svejedno tražiti način da se takva situacija u budućnosti ne ponovi.

Suosjećanje i samosuosjećanje

Suosjećanje je, u suštini, percepcija tuđe patnje, ali i želja da druga bića ne pate. Suosjećati možemo s najbližima, s nepoznatim ljudima ili grupom ljudi, životinjama, biljkama, ali i sa samim sobom. Koncept samosuosjećanja sve se više uvodi u psihološku literaturu, budući da brojna istraživanja potvrđuju kako samosuosjećanje (nasuprot samoosuđivanju) predstavlja važan zaštitni psihološki mehanizam.

Štoviše, prema istraživanju Neff iz 2011. godine, pokazalo se kako samosuosjećanje ima veće psihološke dobrobiti od samopouzdanja jer znatno povećava psihološku otpornost (na životne nedaće), dok istovremeno nema nekih drugih negativnih „nuspojava“ koje samopouzdanje možda ima (npr. potencijalno /pretjerano/ uspoređivanje s drugima).

Snaga suosjećanja

Positive psychology u svom opsežnom članku navodi niz istraživanja koja dokazuju koliku društvenu, ali i individualnu važnost ima suosjećanje. Donosimo nekoliko važnih:

1. 1. Suosjećanje je povezano s povećanim životnim zadovoljstvom i dobrobiti (npr. Shapira i Mongrain, 2010 i Zessin i sur., 2015).
2. 2. Suosjećanjem se povećava povezanost između djece i odraslih. Suosjećanje je važan aspekt ljudskog funkcioniranja, ono nas usmjerava na društvo i međuljudske odnose, što je, evolucijski gledano, ljudima iznimno važno. (Seppala i sur., 2013).
3. 3. Samosuosjećanje umanjuje negativan utjecaj stresa po naše psihofizičko zdravlje (Allen i Leary, 2010).

Samosuosjećanje i suosjećanje nije uvijek jednostavno…

Za kraj, važno je reći da neke osobe, zbog traumatskih životnih iskustava koja su utjecala na način doživljavanja sebe i svijeta oko sebe (kao nesigurnog i opasnog mjesta), mogu imati teškoće u samosuosjećanju i, općenito, teško prihvaćati suosjećanje i brižnost od strane drugih.

Važno je znati da za neke osobe samosuosjećanje i suosjećanje nije jednostavno. Pritom psihoterapija može biti od velike pomoći.