Ljubav je u zraku: Recepti za snažan partnerski odnos
Kao osobe smo složeni, a još su složeniji ljubav i ljubavni odnosi, no iako ne postoje univerzalni savjeti koji će vrijediti za sve, ima nekih koji bi nam mogli pomoći
Partnerski odnosi su vrlo složeni. U njih unosimo sebe – svoja očekivanja, stilove privrženosti, načine na koje su nas okolina i geni oblikovali, prethodno usvojene obrasce ponašanja i još mnogo toga. To isto u odnos unosi i druga strana. S obzirom na to da su ljubav, ljubavni odnosi i partnerstvo toliko isprepleteni, logično je da u njima povremeno dolazi i do određenih problema. A njihovo rješavanje često nadilazi mogućnosti koje nam nudi literatura.
Ipak, postoje određeni, istraživanjima doneseni zaključci. Oni govore o postupcima koji mogu utjecati na kvalitetu veze. Informiranje o njima pomaže nam da sagledamo naše partnerske odnose iz drugačije perspektive, a možda i prepoznamo procese koji narušavaju naš odnos.
Ovom prilikom donosimo samo neke od njih.
Ljubavni odnosi i četiri jahača apokalipse
Kada govorimo o partnerskim odnosima i njihovu istraživanju, moramo spomenuti dr. Johna Gottmana, jednog od poznatijih partnerskih psihoterapeuta. Gottman je u više od 40 godina terapijskog rada i istraživanja parova zajedno sa svojim suradnicima došao, između ostalog, i do spoznaja o najčešćim prediktorima bračne stabilnosti.
Gottman je na temelju opsežnih istraživanja izdvojio „četiri jahača Apokalipse“ koji su, prema njegovu mišljenju, uzročnici raspada veze. To su:
Kritiziranje – rečenice poput: „Ne mogu vjerovati da nisi napravio/la večeru, zar sve ja moram sam/a?“
Obrambeni stav – kao reakcija na kritiziranje, rečenicama poput: „Nisam ja kriv/a što nisam napravio/la večeru kad sam zbog tebe morao/la ići na poštu!“.
Prezir – izrugivanje partnera, vrijeđanje, kolutanje očima ili posramljivanje partnera. A sve rečenicama poput: „Opet ti se pokvario auto? Stvarno si ili nesposoban/na ili glup/a kad ti se tako nešto može dogoditi.“ Prezir je, prema Gottmanovu mišljenju, najveći prediktor razvoda.
Ignoriranje – kao oblik pasivne agresije nastupa kada su prethodna tri mehanizma preplavila osobu negativnom energijom pa je to način na koji se povlači iz sukoba.
Emocionalna usklađenost
Emocionalna responzivnost, empatiziranje s partnerom, osjećaj da nas se u vezi vidi i čuje osnova je dugoročnih partnerskih odnosa. U jednom je istraživanju utvrđeno da brakovi često propadaju. No ne zbog povećanja sukoba u odnosu, nego zbog smanjivanja privrženosti i emocionalne responzivnosti među partnerima.
Dakle, često odnosi traže da stavimo svoje želje i potrebe u perspektivu zajedništva. Partnerstvo nije igra moći u kojoj pobjeđuje onaj kojemu je više stalo. Partnerstvo je uspostava povjerenja u kojemu je objema stranama jednako stalo – i one to pokazuju.
Zajedništvo i autonomija
Jedna od najpoznatijih terapeutkinja za parove, Esther Perel, u svojim govorima često naglašava razliku između partnerstva i posesivnosti. Osjećaj da nešto ili nekoga posjedujemo, naročito u partnerskom odnosu, nije samo netočan nego je i štetan za vezu.
Perel na temelju svojih istraživanja partnerskih odnosa tvrdi da je većina ljudi najviše privučena svojim partnerom kada on „sjaji“: bilo da je to u kontekstu uspješnosti u poslovnom odnosu, u umjetnosti ili u očima drugih izvan partnerskog odnosa. Da bismo uistinu mogli uživati u punini svega što partnerski odnos nudi, moramo biti autonomni u zajedništvu, a to znači dopustiti i sebi i partneru prostor za djelovanje neovisan od onog partnerskog. Ironično, upravo takva vrsta odmaka vodi do dugoročnog zbližavanja.