Odmor i putovanja - 30. ožujka 2019.
AUTOR ČLANKA - Branimir Ivkošić

Na vrhu svijeta: Postoji tajna veza između ljudi i planina

Planine su sveta mjesta, prebivalište bogova, dio su identiteta ljudi, društava i nacija. No, provjerite što sve treba znati prije odlaska na planinarenje.

planine, planinarenje, penjanje, putovanja, ljudi i planine

Koliko ste često čuli za tučnjavu u planinarskom domu? Za ukradeni ruksak zaboravljen na planinskom odmorištu? Za društvo koje s planine silazi posvađano ili mrzovoljno? Planine stavljaju stvari na svoje mjesto, mijenjaju usku perspektivu svakodnevice u onu sveobuhvatnu.

Na planinama, pod milijun zvijezda, iz nebeske perspektive sagledavamo našu sitnost i veličinu, naše strahove i hrabrosti, postajemo svjesni koliko je besmisleno poricati naše mane i hvastati se vrlinama. Ne bez razloga, planine su sveta mjesta, prebivalište bogova, dio su identiteta ljudi, društava i nacija.

Dolazi nam topli dio godine pa ne propustite barem nekoliko puta uputiti se na planinu. No u potrazi za ushitom, ne zaboravite da je riječ o divljini koja je prema vašem uzbuđenju potpuno ravnodušna pa obratite pozornost na pripremu kako bi vaš izlet postao pravi užitak, umjesto da se pretvori u nešto potpuno drugo.

Što sve treba znati prije odlaska na planinu?

Prije nego što uopće odlučite krenuti na planinarenje, trebate se informirati o vremenskoj prognozi. Planine su hirovite i najbolje je planinarenje organizirati za stabilna, anticiklonalna vremena. Temperatura, osim ako nije ekstremno niska, i nije neki problem za planinarenje jer se njoj jednostavno prilagođavamo količinom i slojevima odjeće. No uz padaline i temperaturu provjerite i prognozu vjetra.

Neoprezne planinare koji na temelju prognoze naoblake misle da će uživati na suncu, sunce i dočeka, no ponekad zajedno s vjetrom koji zna biti toliko jak da se na vrhu jedva može izdržati nekoliko minuta. Ako na polazišnu točku vašeg uspona dolazite automobilom, pobrinite se da imate dovoljno goriva, posebno ako nekamo idete prvi put pa postoji mogućnost da malo zalutate. Dokle god imate goriva u rezervoaru, ne možete se zapravo izgubiti.

Zatim obratite pažnju na sadržaj vašeg ruksaka. Prvo i osnovno morate imati vode. Pri usponima, posebno duljim, tijelo gubi dosta tekućine pa treba često popiti malo vode, bolje manje, a češće nego više, a rjeđe. Dio tekućine koju gubimo završit će kao znoj koji će nam natopiti slojeve odjeće uz tijelo pa obavezno ponesite rezervnu odjeću. Vlažna odjeća na planinskoj svježini nikako nije preporučljiva.

Za planinarenje je dobro imati puno energije

Količina hrane koju nosite ovisi o tome planirate li objedovati samo ono što ste ponijeli ili na odredištu postoji ugostiteljska ponuda. Ovisite li samo o sebi, s količinom ponesene hrane teško možete pretjerati jer svježi planinski zrak više nego išta drugo otvara apetit pa se planinari rijetko vrate s ostacima hrane.

Ujutro prije polaska ne libite se dobro najesti jer je za planinarenje dobro biti pun energije, a koliko god obilno doručkovali, dok dođete do cilja, bit ćete ponovno gladni. Što god jeli, sve je mnogo finije i slađe na svježem planinskom zraku.

Bez obzira na to koliko staze kojima se planirate kretati bile pitome, obavezno obujte gojzerice. Udubina, grana i kamenja ima i na najdobroćudnijim stazama te samo jedan pogrešan korak ugodno hodanje može pretvoriti u mučno šepesanje, a za takvo što najmanje su šanse ako hodate u dobro stegnutim gojzericama.

Ako nemate štapove za hodanje, poslužit će i oni prirodni. Nađite ravnu, ne predebelu, ali dovoljno čvrstu granu i koristite je kao štap za hodanje. Time će vaša ravnoteža biti bolja, a imat ćete i bolji osjećaj povezanosti s podlogom po kojoj hodate.

Odmak od svakodnevice: Upoznajte zdravstvene blagodati putovanja

Iako kupovina novog smartphonea, jakne ili automobila ulijeva radost i uzbuđenje, njihovi povoljni učinci brzo blijede, a kupac se...

SAZNAJTE VIŠE

Zašto planinarimo?

Oni koji se popnu na planinu imaju potpuno individualna iskustva. Najčešće osjete nostalgiju, smirenost i povezanost s okolnom prirodom, s maglom i rosom, snijegom, suncem, klisurama i ljudima. Osjećaj je teško opisiv jer je ambivalentan, to su istodobno euforija i smirenost, histerični sedativ iskona.

Sjedeći jednom na stijeni na vrhu Zavižanske kose na Velebitu jedan je planinar pokušao riječima opisati taj osjećaj. Nije mu baš išlo, a tada, odjednom, pred njim se stvori velebitska vila i u čas riješi njegov problem riječima: „To o čemu razmišljaš uvijek je u tebi, ali tek dolaskom na planinu postaje osjet, ništa drugo to nije nego – ljubav prema životu.“

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama