Smiju li dijabetičari koristiti ljekovito bilje? 

Dijabetes melitus, odnosno šećerna bolest, dijagnosticira se kod povišene razine glukoze u krvi.

Nekoliko je tipova bolesti. Najčešći je tip 2, od kojeg boluje oko 90% svih osoba s dijagnosticiranim dijabetesom, a u kojem je karakteristično povećanje glukoze zbog razvoja otpornosti stanica na djelovanje inzulina kojeg proizvodi gušterača. Tip 1 šećerne bolesti ubraja se u klasične autoimune bolesti, a nastaje zbog propadanja stanica gušterače koje proizvode inzulin. Tip 3 šećerne bolesti ili gestacijski dijabetes, razvija se u trudnoći, uglavnom zbog promjene hormonskog statusa žene.  Najzad, tip 4 šećerne bolesti predstavlja sve one oblike kod kojih se, zbog raznih narušenih mehanizama, razvija povišenje glukoze u krvi, kao što je to slučaj kod nekih nasljednih faktora. Neki stručnjaci ovakav tip nazivaju i predijabetes, odnosno stanje koje može dovesti do razvoja dijabetesa.

Ovisno o radu gušterače (izlučenoj količini inzulina), ukupnom metaboličkom statusu osobe ili drugim pridruženim bolestima, izmjerenim razinama glukoze te mogućnostima kontrole, strogog pridržavanja načina prehrane i provođenja tjelesne aktivnosti, bolesnici se mogu liječiti oralnim antidijabeticima ili inzulinom.

Pomoć iz prirode

Dodaci prehrani ili biljke koje se tradicionalno koriste u smanjenju glukoze u krvi su:

• aloja,
• cimet,
• đumbir,
• jabučni ocat,
• maslačak,
• kopriva,
• piskavica,
• zeleni čaj i
• vodopija.

Nedavno je objavljena studija u kojoj je mjeren učinak ljekovitog bilja, najčešće u obliku infuza (čajeva) na smanjenje krvne vrijednosti HbA1c, odnosno glikiranog hemoglobina. On predstavlja količinu glukoze vezane na hemoglobin u eritrocitima i daje sliku razine glukoze u krvi tijekom duljeg perioda (tri mjeseca). Normalne razine su od 6,5 do eventualno 7%. Studija je pokazala kako jabučni ocat i piskavica pokazuju nešto bolji učinak od ostalih biljaka u kontroli HbA1c vrijednosti, a ni jedna ljekovita biljka ne djeluje na razinu inzulina.

Jabučni ocat se preporučuje koristiti kao začin za salate, no ne preporučuje se njegovo pijenje, bilo čistog ili razrijeđenog s vodom. Naime, u literaturi su zabilježeni slučajevi oštećenja grla i jednjaka zbog nadražaja kiseline. Sjeme piskavice preporučuje se pripravljati u obliku infuza (čaja) tako da se jedna žličica (čajna) sjemenki prelije sa 150 ml kipuće vode te procijedi nakon dvadesetak minuta. Čaj se pije dva do tri puta dnevno, kroz dva tjedna, a potom treba napraviti pauzu.

Zašto je potreban oprez?

Uzimanje ljekovitog bilja ili dodataka prehrani u liječenju dijabetesa ipak zabrinjava stručnjake. Znamo da je dijabetes, ali i pretilost te povećane masnoće u krvi, što zajedno nazivamo metaboličkim sindromom, prava pošast današnjeg modernog čovjeka. Procjenjuje se da u svijetu 300 milijuna ljudi ima predijabetes te oko 430 milijuna ljudi dijabetes tip 2.

Zato je i sve veća primjena prirodnih, pa i alternativnih metoda liječenja koje, ipak, ne mogu zamijeniti suvremeno liječenje. Iako ljekovito bilje ima određen skroman učinak, ono se treba koristiti vrlo oprezno. Dakle, kod osoba kod kojih postoji rizik razvoja ovih bolesti, a ne kod onih kod kojih se je bolest već razvila.

Također, ako je bolesniku određena terapija lijekovima, oralnim hipoglikemicima, istovremeno uzimanje ljekovitog bilja trebao bi odrediti dijabetolog pomnim određivanjem doze lijeka i eventualnog učinka ljekovite biljke. To je zato što uvijek postoji mogućnost prevelikog snižavanja glukoze u krvi, stanja poznatog kao hipoglikemija, a koje je jednako opasno kao i stanje povišene razine glukoze u krvi.

Jednako opasno, ali i vrlo neugodno za bolesnika je stanje velikih oscilacija, pada i porasta glukoze u krvi tijekom dana. Stoga, ako se osoba odluči na uzimanje ljekovitog bilja s ciljem kontrole glikemije, svakako se treba savjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.