“Slatke kraste” ili impetigo: uzroci, simptomi i liječenje 

Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se najčešće vidi u djece, posebice u ljetnim mjesecima. Razlikujemo:

• primarni impetigo – direktna bakterijska invazija prethodno normalne kože i
• sekundarni impetigo – infekcija kože na mjestima ekcema, manjih trauma kože kao što su abrazije, ubodi insekata i sl.

Piodermija i impetigo contagiosa ponekad se koriste kao sinonimi za impetigo. Impetigo se najčešće vidi u djece uzrasta od dvije do pet godina, iako starija djeca i odrasli mogu biti zahvaćeni. Obično se javlja u toplim, vlažnim uvjetima i lako se širi među osobama koje su u bliskom kontaktu.

Uzročnici su Staphylococcus aureus i Streptococcus skupine A.

Postoje tri klinička oblika impetiga: bez mjehura, s mjehurima i ektima.

Impetigo bez mjehura

Impetigo bez mjehura (ne-bulozni impetigo) je najčešći oblik impetiga. Početne promjene na koži su sitne papule koje mogu prijeći u mjehuriće (vezikule). Oko mjehurića se obično vidi crveni prsten.

Progresijom bolesti mjehurići postaju ispunjeni gnojnim sadržajem i nastaju karakteristične debele, prianjajuće kraste zlatne boje. Ova promjena zbiva se tijekom jednog tjedna.

Promjene su najčešće smještene u predjelu lica i ekstremiteta (ruke, noge). Pojava promjena može biti praćena povećanjem regionalnih limfnih čvorova.

Impetigo s mjehurima

Impetigo s mjehurima (bulozni impetigo) je oblik impetiga obilježen pojavom mjehurića koji se povećavaju u promjeru. Mjehuri su ispunjeni žutom, prozirnom tekućinom koja postaje tamnija i mutnijeg izgleda. S vremenom dolazi do pucanja mjehura i do nastanka tanke, smeđe kraste.

Broj promjena je manji nego u impetiga bez mjehura. Promjene su uglavnom smještene na trupu. Bulozni impetigo je uzrokovan sojevima S. aureus koji produciraju eksfolijativni toksin A.

Ektima

Ektima je ulcerativni oblik impetiga. Promjene se kroz epidermis šire i zahvaćaju i dermis. Klinički izgled promjena je defekt kože prekriven žutim krastama. Oko promjene se vidi uzdignuti ljubičasti prsten.

Impetigo može biti praćen poststreptokoknim glomerulonefritisom i reumatskom groznicom.

Uzročnici impetiga

Najčešći uzročnik impetiga je Staphylococcus aureus. Beta-hemolitički streptokok (prvenstveno skupine A, rijetko drugih serogrupa kao što su C i G) uzročnik je impetiga u manjem broju slučajeva, bilo samostalno ili u kombinaciji sa S. Aureus.

Kolonizacija sluznice nosa sa S. aureus može prethoditi nastanku impetiga.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza impetiga postavlja se temeljem kliničkog izgleda promjena.

Impetigo se treba razlikovati od kontaktnog dermatitisa (ekcema). Ako je riječ o impetigu, promjene su bolne, dok su promjene kod kontaktnog dermatitisa praćene svrbežom bez osjeta boli.

Mikrobiološka dijagnostika gnoja ili sadržaja mjehura je bitna kod pacijenata koji ne reagiraju dobro na uobičajenu terapiju.

Liječenje impetiga je bitno za sprječavanje širenja infekcije. Uključuje primjenu antimikrobnih preparata usmjerenih protiv uzročnika (protiv beta-hemolitičkog streptokoka i S. aureus). Ovisno o proširenosti infekcije, liječenje može biti lokalno i sustavno.

Lokalno liječenje se provodi kada je broj promjena na koži ograničen. Preparat izbora u lokalnoj terapiji je mupirocin mast, a primjenjuje se dva do tri puta na dan. Alternativni preparati za lokalnu primjenu su: fucidinska kiselina i tetraciklini.

Oralni antibiotici u liječenju impetiga se preporučuju onda kada su impetigo promjene brojne i proširene. Preparati izbora za sustavno liječenje impetiga su: dikloksacilin, cefaleksin ili klindamicin. Terapija se provodi ovisno o kliničkoj slici, najčešće sedam dana.

Krustozne promjene se trebaju prati nježno. Pranje ruku je bitno za sprječavanje širenja infekcije među djecom.

Izvor: Poliklinika Manola