Hipotireoza i hipertireoza: utjecaj na menstrualni ciklus, začeće i trudnoću

Štitnjača je jedna od žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda); stvarajući i lučeći hormone ostvaruje svoje fiziološke učinke. Hormoni štitnjače, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), utječu na funkciju svih organa i organskih sustava:

• održavaju tjelesnu temperaturu,
• kontrolu potrošnje energije i kisika,
• održavaju normalnom aktivnost centra za disanje,
• djeluju na srce pojačavajući kontraktilnost srčanog mišića i utječu na srčanu frekvenciju,
• pojačavaju pokretljivost crijeva,
• utječu na pregradnju kostiju,
• reguliraju ravnotežu šećera i masnoća u krvi.

Ne manje važno, interakcija hormona štitnjače i spolnih žlijezda također ima važnu ulogu u održavanju normalne funkcije spolnih žlijezda – jajnika.

Ukratko o poremećajima štitnjače

Poremećaji funkcionalnog stanja štitnjače nepovoljno utječu na žensko zdravlje i smanjuju mogućnost začeća i održanja trudnoće. Bolesti štitnjače u smislu funkcionalnog poremećaja dijelimo na:

• hipotireozu (usporeni radi štitnjače)
• hipertireozu (ubrzani rad štitnjače)

Najčešći razlozi poremećaja funkcionalnog statusa štitnjače su autoimune bolesti.

Hipotireoza dovodi do usporavanja metabolizma uz posljedični porast na tjelesnoj masi, kronični umor, poremećaje menstrualnog ciklusa, zatvor, suhoću kože, intoleranciju na hladnoću, oticanje, usporenost i sniženo raspoloženje.

Hipertireoza uslijed ubrzanog metabolizma manifestira se gubitkom na tjelesnoj masi unatoč pojačanom apetitu, ubrzanim radom i lupanjem srca, koža je topla i vlažna, stolice su češće, nerijetko i proljevaste, također su prisutni poremećaji menstrualnog ciklusa, poremećena je tolerancija na toplinu/vrućinu, a uslijed različitog trajanja bolesti može doći i do jednostranog ili obostranog izbočenja očnih jabučica – egzoftalmus.

Poremećaji funkcije štitnjače i plodnost

Poremećaji funkcije štitnjače nerijetko su povezani s plodnošću žena, ali i muškaraca.

Kod muškaraca dolazi do smanjenja broja, pokretljivosti i kvalitete spermija, nerijetko i do poremećaja libida te smetnji erektilne funkcije.

Zbog redovitih hormonalnih mjesečnih fizioloških oscilacija žene su češće podložne općenito endokrinološkim problemima. U širem spektru kliničkih manifestacija i hipotireoze i hipertireoze, vodeći simptom poremećaja ravnoteže spolnih hormona jesu različiti oblici poremećaja menstrualnih ciklusa. U hipotireozi su menstrualna krvarenja jača i dulja, a u hipertireozi su češća oskudna i kratkotrajna menstrualna krvarenja.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Hipotireoza može dovesti do neplodnosti jer ometa proces ovulacije, čak i uz redovite menstrualne cikluse (anovulatorni menstrualni ciklusi). Hipotireoza također može utjecati na porast hormona prolaktina, čija je zadaća poticanje laktacije. Povišena koncentracija prolaktina može spriječiti ovulaciju i time otežati ili onemogućiti začeće. Hipotireoza može nepovoljno utjecati na luteinsku fazu menstrualnog ciklusa, koja traje od ovulacije do menstruacije, obično 12 do 16 dana. Luteinska faza kraća od 10 dana utječe na mogućnost začeća jer ne dolazi do sekrecijske transformacije sluznice maternice. Nerijetko se javlja i slabljenje, pa i izostajanje seksualne želje – libida.

Poremećaji funkcije štitnjače i trudnoća

Ako unatoč hipotireozi ili hipertireozi dođe do trudnoće, realni su višestruki rizici za daljnji razvoj i održavanje trudnoće.

Hipotireoza u trudnoći dovodi do hipotireoze fetusa s nepovoljnim utjecajem na razvoj svih tkiva i organa fetusa, osobito središnjeg živčanog sustava, što za posljedicu ima više poremećaja kognitivne funkcije, uključivo i inteligenciju. Kasnije, i nakon poroda, kod takve djece dolazi do zakašnjelog, nekad i preuranjenog puberteta s posljedičnim poteškoćama spolnog sazrijevanja i uredne funkcije spolnih žlijezda. U trudnoći je, u sklopu hipotireoze, povećan rizik i od drugih neželjenih komplikacija kod žene i fetusa. Češće se javlja pobačaj u ranijoj fazi trudnoće, češća je smrt ploda ili prerani porod.

Hipertireoza u trudnoći može dovesti do zastoja u razvoju ploda, spontanog pobačaja, odnosno mrtvorođenčeta i preranog poroda. Kod sumnje na hipertireozu važno je razlučiti je li riječ o:

• gestacijskoj tireotoksikozi ili
• Gravesovoj bolesti, koja je najčešći uzrok hipertireoze općenito.

Gestacijska tireotoksikoza predstavlja fiziološki otklon funkcije štitnjače, koji je klinički najčešće neupadljiv, a ako neki specifični simptomi i postoje, teško ih je, s obzirom na njihovu nespecifičnost, odvojiti od uobičajenih tegoba koje tipično karakteriziraju ranu trudnoću. U nalazima je obično snižen TSH, a periferni hormoni su obično u granicama normale. Takav primarno laboratorijski poremećaj povezuje se s utjecajem vodećih trudničkih hormona – estradiola i beta HCG-a. Najčešće aktivno medikamentozno liječenje nije potrebno, a do oko 20. tjedna dolazi do spontane normalizacije hormonalnog statusa.

U Gravesovoj bolesti u prosjeku je TSH niži, često i suprimiran, a periferni hormoni uredni ili povišeni, uz jasnije izražene tipične kliničke manifestacije hipertireoze. Zbog višestrukih rizika neregulirane hipertireoze, neophodne su češće kontrole u okviru praćenja terapijskog učinka tireostatske terapije, koja je nerijetko neophodna.

Lijekovi i terapije

Trudnoća i lijekovi: Što trudnice mogu uzimati, a što trebaju izbjegavati?

Najopasnije razdoblje u trudnoći su prva tri mjeseca u kojima treba izbjegavati bilo koji lijek, a neke u tom...

Zaključno

Funkcionalni poremećaji štitnjače, u sklopu šireg kliničkog spektra, mogu nepovoljno utjecati i na opće zdravstveno stanje i plodnost kod žena. Zbog različitih oblika poremećaja menstrualnih ciklusa i anovulatornih ciklusa (i u kontekstu urednih menstrualnih ciklusa) dolazi do otežanog začeća.

Kod uspješnog ostvarenja trudnoće unatoč disfunkciji štitnjače, takve trudnoće su opterećene višestrukim rizicima i zahtijevaju redovito praćenje i primjenu, te vrlo često i prilagodbu terapije u kontekstu osnovne bolesti štitnjače.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

PODIJELI