Atipične upale pluća u dječjoj dobi: savjeti o prepoznavanju, liječenju i njezi

U sezoni učestalih upala dišnih puteva, uobičajeno od studenog do travnja, nerijetko se u pedijatrijskoj populaciji susrećemo s atipičnim upalama pluća. O čemu je riječ, koji su simptomi, kada posumnjati i kako se liječe? 

Tipične upale pluća 

Tipične upale pluća su načelno bakterijske, najčešće ih uzrokuju agresivni sojevi pneumokoka (Streptococcus pneumonia), a u dojenačkoj dobi, agresivni sojevi Haemophilusa influenzae te stafilokok. 

Tipično su popraćene: 

• visokom vrućicom i ponekad s tresavicama, 
• produktivnim kašljem 
• i lošim općim stanjem. 

U krvi su uobičajeno vrlo visoki upalni pokazatelji (visok broj leukocita, C reaktivni protein (CRP) a diferencijalna bijela krvna slika jasno ukazuje da je riječ o bakterijskoj upali). 

Otkako je u redoviti program imunizacije uvršteno cjepivo protiv invazivnih sojeva pneumokoka i hemofilusa, broj takvih upala je značajno smanjen. 

Intersticijske upale pluća 

U sklopu virusnih infekcija (gripe, vodenih kozica, ospica, respiratornog sincicijskog virusa (RSV), humanog meta pneumovirusa i napose COVID-19) susreću se slične kliničke slike, no ipak dominiraju znaci tzv. intersticijske upale – disanje je ubrzano, površno, a kašalj je suh. 

Nerijetko se tijekom pregleda ne čuju tipični sitni hropčići, a kašalj je, kao što je spomenuto, suh i nadražajan. Upalni parametri u krvi nisu značajnije povišeni. 

Atipične upale pluća ili „hodajuće pneumonije“ 

Kod atipičnih upala pluća simptomi su vrlo blagi; temperatura je blago povišena, često se javlja povremeno (intermitentno), a opće stanje nije teže narušeno. Zato se nazivaju još i hodajuće pneumonije. 

Dijete izgleda umorno, bljeđe, može imati podočnjake, slabijeg je teka, brzo se zamara i lošeg je raspoloženja. 

Hodajuću pneumoniju mogu izazvati različiti uzročnici – virusi, bakterije ili gljivice. U dječjoj dobi najčešći virusni uzročnik je RSV, a od bakterija Mycoplasma pneumoniae (mikoplazma). Rjeđi su uzročnici neke druge bakterije kao što su Chlamydia pneumoniae (klamidija), Coxiella Burnetii (uzročnik Q groznice), Chlamydia psittaci (izvor su kućne ptice) i Legionella pneumophila (legionela, klima uređaji, spremnici vode) i neki drugi. 

Kod atipičnih upala pluća upalni parametri u krvi često nisu povećani. 

Ovisno o kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima određuje se antibiotik koji bi prema mehanizmu svoga djelovanja bio učinkovit za određenog uzročnika. 

Kada je riječ o upali uzrokovanoj mikoplazmom tada se simptomi bolesti relativno brzo povlače, no rendgenski nalaz na plućima može ostati nepromijenjen desetak ili više dana. 

Dijagnosticiranje atipične upale pluća i otkrivanje uzročnika 

Odluku o tijeku dijagnostičkih postupaka liječnik donosi na temelju: 

• anamneze – podataka o tijeku bolesti, bolesti ukućana, epidemioloških podataka o uzročnicima infekcija dišnih organa koji su toga trenutka prisutni u populaciji i 

• fizikalnog pregleda – utvrđivanje općeg stanja, tjelesne temperature, razine kisika u krvi, preslušavanje srca i pluća, ždrijela, ušiju, trbuha, kože te uzimanja neurološkog statusa. 

Potom slijede laboratorijske pretrage kojima se utvrđuje vrsta i razina upalnog procesa, kao i postojanje mogućih uzročnika. Danas su u širokoj primjeni i brzi antigenski testovi briseva nosa ili ždrijela na cijeli niz uzročnika (npr. izrađuju se paneli testiranja čak na 80 respiratornih virusa). Njihova prednost je relativno niska cijena, dostupnost (ne zahtijevaju laboratorijsku opremu) i pouzdanost. Ipak, kliničar treba imati na umu da u prvih jedan do tri dana bolesti test može biti negativan, pa ga treba ponoviti dan ili dva kasnije. Za razliku od antigenskih testova, PCR test je puno osjetljiviji i pouzdaniji no on zahtijeva specifičnu laboratorijsku opremu koja se u pravilu nalazi u bolnicama. U većim laboratorijima rezultati se mogu dobiti unutar jednog dana. 

Ovisno o svim navedenim parametrima, donosi se indikacija o slikovnoj dijagnostici – ultrazvuku pluća i rendgenskom snimanju. 

Uvriježeno je mišljenje da je potrebno odrediti je li riječ o bakterijskoj ili virusnoj infekciji, no u praksi svjedočimo da su vrlo česte takozvane miješane infekcije (bakterijska i virusna istovremeno) naročito u populaciji djece koja pohađaju jaslice. Također svjedočimo da kod teških oblika virusnih upala pluća nerijetko možemo dokazati istovremenu infekciju s dva ili tri različita virusa. 

Savjeti za njegu djeteta 

U liječenju atipične upale pluća najčešće se provodi specifična antimikrobna terapija. No jednako je važna i takozvana potporna terapija i opća njega djeteta. 

• Prije svega, potrebno je povećati unos tekućina, osobito ako su prisutne vrućice višeg stupnja. 
• Zrak u kući treba biti čist i prohladan (maksimalna temperatura 21 do 22 °C i primjerene vlažnosti (55 do 60%). 

• Uzglavlje na ležaju treba biti povišeno čime se olakšava disanje i otvaraju se dišni putevi. 
• Dok dijete ima povišenu temperaturu i lošijeg je općeg stanja ne treba izlaziti; potrebno je čuvati energiju za bitku protiv bolesti. 
• Zato i hrana koju dijete konzumira treba biti lako probavljiva, većinom temeljena na ugljikohidratima. U periodu lošeg apetita mogu se davati multivitaminski preparati, a u slučaju primjene antibiotika dodatno će koristiti i probiotik. 
• Danas mnogi roditelji posjeduju električne inhalatore te se može preporučiti inhaliranje hipertonične (2,3%) otopine morske vode. Naravno, cijelo vrijeme bolesti potrebno je održavati prohodnost nosa. 

Prema stručnoj literaturi, korištenje nespecifičnih imunostimulatora (tvari koje potiču imunološki sustav) nema uvjerljivih pozitivnih učinaka na tijek atipičnih upala pluća. 

Mali savjet za kraj 

Budući da su djeca najmlađih dobnih skupina (od novorođenačke dobi pa do navršene druge godine) izrazito neotporna na neke od ovih uzročnika, preporučuje se izbjegavanja prenapučenih zatvorenih prostora i prostora sa zatvorenim sustavima klimatizacije (šoping centri, aerodromske zgrade, avioni).