Kako gledajući u smartphone stvaramo kaos na nogostupu

Hodate nogostupom u vrijeme špice i vješto se probijate kroz gužvu promatrajući pješake koji vam idu ususret te, krajičkom oka, one koji koračaju pokraj vas. I oni također pozorno prate vaše kretnje, omogućujući svima zajedno da napredujete bez većih zastoja. Međutim, što ako jedan ili više prolaznika radi nešto što mu odvlači pozornost, narušava snalaženje i oslabljuje reflekse? Recimo, sudjeluje u prepisci na smartphoneu?

Korištenje tog uređaja tijekom hodanja, vožnje bicikla ili automobila povezano je s rizicima za onog koji rukuje spravicom i za one koji mu se nađu na putu. Ono što znamo iz iskustva potvrđeno je istraživanjem objavljenom u časopisu Science Advances. Istraživanje dovršeno proljetos u Japanu fokusiralo se na posljedice baratanja smartphoneom na ulici u okruženju većeg broja prolaznika. Autori su zaključili da takvo ponašanje otežava kretanje i samom korisniku i onima iza njega.

Sa smartphoneom i bez njega: kakva razlika!

U okviru istraživanja autori su angažirali dobrovoljce s Tokijskog sveučilišta i podijelili ih u dvije skupine od po 25 članova koje su koračale nogostupom jedna prema drugoj. U prvom dijelu istraživanja, provedenom bez korištenja smartphonea, članovi obiju grupa u trenutku susreta prilagodili su svoje kretanje, postrojili se u kolone i napravili prolaze kroz koje su i jedni i drugi prošli glatko, bez sudaranja i zastoja.

U drugom dijelu, opet su iste dvije grupe trebale proći ulicom jedna pokraj druge, ali su ovaj puta tri dobrovoljca na čelu svoje grupe dobili zadatak da hodajući rješavaju jednostavne matematičke operacije na smartphoneu. Ta su trojica uspjela stvoriti priličnu zbrku, izazvavši sudaranje, zastoje i otežano prestrojavanje svim sudionicima. Posljedično, i jednoj i drugoj grupi je trebalo više vremena da se mimoiđu i prevale jednaku udaljenost nego u prvom dijelu eksperimenta.

Potreban je obostran susret očiju

Autori istraživanja ustvrdili su da su zbrka i zastoji posljedica odsustva obostranog očnog kontakta pješaka koji su išli ususret jedni drugima. Kad hodamo ulicom, prilagođavamo svoje kretanje ovisno o signalima primljenih od ljudi koji dolaze iz suprotnog smjera. Najvažniji signali dopiru iz očiju pješaka koji se jedan drugome približavaju. Za odašiljanje i primanje signala dovoljan je djelić sekunde, ali ako susret očiju izostane u cijelosti, prilagodba kretanja pada u vodu.

Osoba koja se približava pješaku udubljenom u ekran ne može biti sigurna kako će dotični postupiti pa manevrira „naslijepo“. Kad prolaznik sa smartphoneom u posljednji tren uoči ili okrzne onog iz suprotnog smjera, reagira naglo i nespretno, zbunjujući pješaka iza sebe i potencijalno ulazeći u putanju drugom pješaku koji mu ide ususret. Ako je na nogostupu gužva, nastat će lančani „sudari“ jer će se prolaznici zalijetati u one iz suprotnog i iz vlastitog smjera.

Hisashi Murakami, jedan od autora istraživanja, planira u sljedećem istraživanju pratiti poglede prolaznika dok se međusobno približavaju i odlučuju kuda će se kretati. „To bi istraživanje trebalo odgovoriti na pitanje kako nam odašiljanje i primanje očnih signala pomaže da se snalazimo u gužvi na nogostupu i kakve poruke o svojim idućim koracima nesvjesno prenosimo.“