Himalajska sol: Je li zaista zdravija od obične soli?

Iako na prvi pogled djeluje kao egzotična supernamirnica, stručnjaci upozoravaju da je stvarnost ipak nešto prizemnija. Kada se maknu atraktivna boja i wellness imidž, himalajska sol i obična kuhinjska sol imaju mnogo više sličnosti nego razlika.

Što je zapravo himalajska sol?

Himalajska sol je vrsta kamene soli koja se uglavnom vadi u rudniku Khewra u Pakistanu, nedaleko od planinskog lanca Himalaje. Svoju karakterističnu ružičastu boju duguje tragovima minerala, ponajprije željezu.

Za razliku od rafinirane kuhinjske soli, himalajska sol prolazi manje industrijske obrade. Upravo se ta „minimalna obrada“ često ističe kao njezina velika prednost. Zagovornici tvrde da zbog toga zadržava prirodne minerale i da je nutritivno vrjednija.

No važno je razumjeti jednu ključnu činjenicu: i himalajska i obična sol uglavnom se sastoje od natrijeva klorida – kemijskog spoja koji čini oko 98% soli koju konzumiramo. Upravo je natrij ono što najviše utječe na zdravlje, posebno na krvni tlak i srčano-žilni sustav.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Minerali: stvarna prednost ili samo tragovi?

Jedan od najčešćih argumenata u korist himalajske soli jest tvrdnja da sadrži čak 80-ak minerala i elemenata u tragovima. To zvuči impresivno, ali količine tih minerala zapravo su vrlo male. Himalajska sol doista sadrži nešto više kalcija, magnezija, kalija i željeza od obične kuhinjske soli. Međutim, riječ je o gotovo zanemarivim količinama koje ne mogu značajno pridonijeti dnevnim nutritivnim potrebama organizma. Primjerice, za unos ozbiljnije količine kalija trebalo bi pojesti nerealno veliku količinu himalajske soli – što bi bilo zdravstveno štetno zbog prekomjernog unosa natrija.

Tako da, iako minerali postoje, njihova prisutnost ne čini himalajsku sol nutritivnim čudom.

Je li himalajska sol manje štetna za krvni tlak?

Mnogi vjeruju da himalajska sol manje podiže krvni tlak od obične soli. No znanstveni dokazi za to ne postoje. Bez obzira na boju ili podrijetlo, glavni sastojak soli ostaje natrij. Prekomjeran unos natrija povezan je s povišenim krvnim tlakom, većim rizikom od moždanog udara, bolesti srca i oštećenja bubrega, stoga Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje unos manji od pet grama soli dnevno, što je otprilike jedna čajna žličica.

Problem je što mnogi ljudi, kada prijeđu na „zdraviju“ himalajsku sol, nesvjesno počnu koristiti veće količine jer smatraju da je sigurnija. Upravo tu nastaje paradoks – percepcija zdravijeg proizvoda može dovesti do većeg unosa natrija.

Stručnjaci naglašavaju da za zdravlje nije presudno koju vrstu koristimo, nego koliko ukupno soli unosimo tijekom dana.

Važna prednost obične soli: jod

Dok se himalajska sol često promovira kao superiorna opcija, obična kuhinjska sol ima jednu važnu zdravstvenu prednost – često je jodirana.

Jod je mineral ključan za normalan rad štitnjače, žlijezde koja regulira metabolizam, energiju i razvoj mozga. Nedostatak joda može uzrokovati umor, hormonalne poremećaje i probleme u razvoju djece. U mnogim zemljama upravo je jodiranje kuhinjske soli bilo jedno od najvećih javnozdravstvenih postignuća 20. stoljeća jer je značajno smanjilo bolesti povezane s manjkom joda. Himalajska sol prirodno sadrži vrlo male količine tog minerala i uglavnom nije jodirana.

Zato nutricionisti upozoravaju da osobe koje potpuno izbace jodiranu sol trebaju paziti unose li dovoljno joda iz drugih izvora poput ribe, mliječnih proizvoda ili dodataka prehrani.

Što je s „detoksikacijom“ i drugim popularnim tvrdnjama?

Internet je prepun tvrdnji da himalajska sol „detoksicira organizam“, „uravnotežuje pH“, „poboljšava san“ ili čak „podiže energiju“. Takve tvrdnje zvuče privlačno, ali za većinu njih ne postoje ozbiljni znanstveni dokazi.

Ljudsko tijelo već ima izuzetno učinkovit sustav detoksikacije – jetru, bubrege i pluća. Nijedna vrsta soli ne može čudesno „očistiti toksine“ iz organizma. Slično vrijedi i za popularne slane lampe te „slane sobe“. Iako nekima mogu pružiti osjećaj opuštanja ili ugodnu atmosferu, istraživanja zasad nisu potvrdila značajne zdravstvene koristi koje se često reklamiraju.

To ne znači da su takvi proizvodi beskorisni, ali ih treba promatrati realno, više kao wellness dodatak nego medicinsko rješenje.

Zašto ljudi ipak biraju himalajsku sol?

Dio popularnosti himalajske soli nema veze samo sa zdravljem, nego i s iskustvom hrane. Njezina grublja tekstura, bogatiji okus i vizualna privlačnost mnogima daju osjećaj luksuza i prirodnosti.

Kuhari je često koriste kao završni dodatak jelima jer kristali daju zanimljivu teksturu i blaži okus. U tom smislu himalajska sol može imati gastronomsku vrijednost, baš kao što različite vrste maslinova ulja ili papra imaju različite arome.

Stručnjaci ističu da alternativne vrste soli mogu obogatiti kulinarski doživljaj, ali ne treba ih automatski smatrati zdravijima. Zato ako vam se sviđa okus ili izgled himalajske soli, slobodno je koristite, ali bez iluzije da ste time riješili problem prekomjernog unosa soli.

Zdrava prehrana

Manje soli, više zdravlja: praktični savjeti za svakodnevicu

Ono što je zaista važno nalazi se izvan soljenke

Kad je riječ o zdravlju, najveći problem nije prstohvat soli koji dodamo juhi ili salati, nego skriveni natrij u industrijski prerađenoj hrani. Kruh, grickalice, gotovi umaci, suhomesnati proizvodi i fast food često sadrže ogromne količine soli koje u svoje tijelo unosimo nesvjesno.

Zato stručnjaci savjetuju da se fokus ne stavlja toliko na vrstu soli, nego na ukupne prehrambene navike. Više svježih namirnica, manje procesirane hrane i umjerenost u začinjavanju daleko su važniji od odabira između ružičaste i bijele soli.

Himalajska sol nije čudesni zdravstveni eliksir. U najboljem slučaju riječ je o estetski privlačnoj alternativi običnoj soli s nešto drukčijim okusom i tragovima minerala. Za zdravlje srca, krvnih žila i organizma općenito i dalje je presudna umjerenost.

Izvori: Svjetska zdravstvena organizacija, Healthline, Harvard Health, Health.com

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI