Digitalno samoozljeđivanje: rastući problem među mladima
Digitalno samoozljeđivanje relativno je nov oblik destruktivnog ponašanja gdje osoba sama sebi upućuje negativne ili uvredljive komentare putem društvenih mreža, najčešće anonimno ili pod lažnim profilom
Moderno doba donijelo je nove oblike autodestruktivnog ponašanja među mladima. Jedan od njih je digitalno samoozljeđivanje – fenomen gdje osoba sama sebi upućuje negativne i uvredljive komentare putem društvenih mreža, najčešće anonimno ili pod lažnim profilom.
Kako se manifestira digitalno samoozljeđivanje?
Digitalno samoozljeđivanje može se manifestirati na različite načine: od otvaranja lažnih profila za samokritiziranje, preko anonimnih uvredljivih komentara, do javnog samoomalovažavanja.
Ovakvo ponašanje najčešće se odvija na popularnim društvenim mrežama poput Instagrama, Snapchata ili TikToka, gdje mladi stvaraju alternativne profile s ciljem nanošenja psihološke štete samima sebi.
Zamka digitalnog doba: tinejdžeri ovisni o malim ekranima su nesretniji
Zabrinjavajuće statistike
Istraživanja objavljena u američkom stručnom časopisu Journal of Adolescent Health pokazuju alarmantne brojke – čak 35% mladih priznaje da su barem nekoliko puta prakticirali digitalno samoozljeđivanje, dok 13% navodi da to čine često. Posebno je zabrinjavajući podatak da su osobe koje prakticiraju ovakvo ponašanje 5-7 puta sklonije suicidalnim mislima te čak 9-15 puta više riskiraju pokušaj samoubojstva.
Tko je najviše u riziku od digitalnog samoozljeđivanja?
Među rizičnim skupinama posebno se ističu:
- mladi neheteroseksualne spolne orijentacije koji su tri puta skloniji digitalnom samoozljeđivanju,
- osobe s invaliditetom,
- žrtve cyber-bullyinga,
- mladi s postojećim mentalnim poteškoćama,
- osobe koje su sklone fizičkom samoozljeđivanju.
Razlike među spolovima
Istraživanja pokazuju zanimljive razlike u motivaciji između tinejdžera i tinejdžerki. Dok dečki češće navode da to rade „iz šale“, zbog dosade ili privlačenja pažnje, djevojke obično navode da je to način nošenja s depresijom i psihološkom boli. Također, djevojke češće traže potvrdu i razumijevanje od drugih kroz takvo ponašanje.
Zašto mladi to rade?
Motivi koji navode mlade na digitalno samoozljeđivanje su složeni i često međusobno isprepleteni. Mnogi mladi kroz ovakvo ponašanje traže pažnju i suosjećanje okoline, posebno kada se osjećaju neshvaćeno ili izolirano. Neki koriste ovu metodu kako bi testirali snagu svojih prijateljstava, nadajući se da će njihovi prijatelji stati u njihovu obranu kada vide negativne komentare. Dokazivanje mentalne izdržljivosti također je čest motiv, gdje mladi pokušavaju pokazati da mogu podnijeti negativne komentare i kritike.
Digitalno samoozljeđivanje često je i očajnički vapaj za pomoći onih koji ne znaju kako drugačije izraziti svoju emocionalnu bol. Za mnoge mlade ovo predstavlja način nošenja s depresijom i pokušaj regulacije snažnih emocija koje ne znaju drugačije kontrolirati. Kroz anonimne negativne komentare, pokušavaju zadobiti osjećaj kontrole nad vlastitim životom i boriti se s dubokim osjećajima praznine i izolacije koji ih muče.
Posljedice po mentalno zdravlje
Dugotrajno digitalno samoozljeđivanje ostavlja duboke ožiljke na mentalnom zdravlju mladih. Često dovodi do razvoja ozbiljnih problema s depresijom i anksioznošću, dok kontinuirano samopodcjenjivanje rezultira dramatičnim padom samopouzdanja i samopoštovanja. Ove psihološke poteškoće često se prelijevaju i na druge aspekte života – mladi počinju pokazivati sve lošiji uspjeh u školi, a kasnije imaju značajne poteškoće pri pronalasku i zadržavanju posla.
Posebno je zabrinjavajuće što digitalno samoozljeđivanje može potaknuti razvoj poremećaja prehrane jer mladi često kroz negativne komentare napadaju vlastiti izgled i težinu. U pokušaju nošenja s preplavljujućim emocijama, mnogi se okreću zlouporabi alkohola i opojnih sredstava, što dodatno produbljuje postojeće probleme.
Postoje li metode prevencije i pomoći?
U borbi protiv digitalnog samoozljeđivanja ključna je suradnja svih članova društva – roditelja, nastavnika i stručnjaka za mentalno zdravlje. Roditelji trebaju s djecom održavati otvorenu komunikaciju bez osuđivanja i straha te stvoriti siguran prostor gdje mladi mogu slobodno izraziti svoje osjećaje i probleme. Važno je da roditelji prate digitalne aktivnosti svoje djece, ali na način koji ne narušava njihovu privatnost i autonomiju. Prepoznavanje ranih znakova upozorenja i izgradnja pozitivne mreže podrške ključni su koraci u prevenciji.
Obrazovne institucije imaju jednako važnu ulogu jer mogu provesti sustavnu edukaciju o digitalnoj sigurnosti i mentalnom zdravlju. Škole bi trebale razviti jasne protokole za prepoznavanje digitalnog samoozljeđivanja uz uspostavu sustava za anonimno prijavljivanje problematičnih ponašanja. Od pomoći mogu biti i organizacija redovitih radionica o mentalnom zdravlju te kontinuirana suradnja sa psiholozima.
Što mladi moraju znati o cyberbullyingu?
Cyberbullying se događa na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica. Namjera je zastrašivanja i/ili sramoćenja osobe
SAZNAJTE VIŠEVažnost stručne pomoći
Digitalno samoozljeđivanje nikako se ne smije shvatiti kao prolazna faza ili običan pokušaj privlačenja pažnje – riječ je o ozbiljnom problemu koji zahtijeva stručnu pomoć.
Terapijski pristup ovom problemu može uključivati različite metode, od kognitivno-bihevioralne terapije koja pomaže u prepoznavanju i mijenjanju negativnih obrazaca razmišljanja, preko dijalektičko-bihevioralne terapije koja uči vještine regulacije emocija, do psihodinamske terapije koja pomaže u razumijevanju dubljih uzroka ovakvog ponašanja.
Pri tome je važno razviti zdrave mehanizme nošenja sa stresom i negativnim emocijama kod tinejdžera. Kroz terapijski proces mladi će naučiti graditi pozitivnu sliku o sebi i razvijati konstruktivnije načine izražavanja svojih osjećaja i potreba što će rezultirati prekidanjem destruktivnog obrasca ponašanja kao što je samoozljeđivanje.
Detaljnije informacije o ovoj temi pročitajte na web stranici TechTarget.com.
Korišten izvor: WebMD