Adiva logo
Zdravlje > Štitnjača
Štitnjača
17. rujna 2026.
AUTOR: Božidar Perić, dr.med., specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić

Što ako je TSH visok: Sve što trebate znati o nalazu

Tireostimulacijski hormon (TSH) stvara se u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza) i ključni je regulator funkcije štitnjače. Lučenjem TSH u krvotok i vezanjem na ciljana vezna mjesta u tkivu štitnjače, šalje se signal o potrebama za proizvodnjom i lučenjem hormona štitnjače – tiroksina (T4) i trijodtironina (T3).

TSH visok
PREGLED SADRŽAJA
  1. Kada je potrebno odrediti TSH?
  2. Što dovodi do porasta TSH?
  3. Kada je potrebno liječenje?
  4. Zaključno

Izlučeni hormoni štitnjače obrnuto o svojoj prisutnosti i krvotoku dalje dinamički reguliraju dinamiku lučenja TSH iz adenohipofize i takav mehanizam regulacije nazivamo negativnom povratnom spregom, koji predstavlja osnovni obrazac funkcioniranja metabolizma, kako u fiziološkim uvjetima, tako i kod pojave poremećaja funkcije štitnjače.

Osim od strane perifernih hormona, regulacija metabolizma i dinamike lučenja TSH iz adenohipofize ovisi i o stimulaciji od strane hipotalamusa koje se ostvaruje lučenjem tireotropin oslobađajućeg hormona ili tireoliberina (TRH-engl. thyrotropin releasing hormone). TSH je po sastavu glikoprotein i sastoji se od proteinskog dijela i ugljikohidratnih skupina. Ima dvije podjedinice:

  • alfa (α) podjedinica
  • beta (β) podjedinica

Vodič za pacijente kroz hormone štitnjače

Kada je potrebno odrediti TSH?

TSH predstavlja odličnu probirnu metodu kada sumnjamo na bolesti štitnjače. Povišen TSH odnosi se na usporeni rad štitnjače (hipotireoza), a snižen TSH odražava njen ubrzani rad (hipertireoza).

Nerijetko povišen TSH nije popraćen nekim kliničkim simptomima i/ili znakovima i tada se povišen TSH u pravilu otkriva slučajno, primjerice na rutinskom sistematskom pregledu ili kod šire dijagnostičke obrade kod sumnje na neke druge bolesti. Učestalost hipotireoze kreće se između 3 i 15%, uz češću pojavnost kod starijih osoba (oko 20%) i tri puta češće pogađa žene.

Po kliničkim kriterijima razlikujemo subkliničku i kliničku hipotireozu. Među kliničkim znakovima koji ukazuju na moguću hipotireozu za izdvojiti su kronični umor, porast na tjelesnoj masi, intolerancija na hladnoću, smetnje koncentracije i pamćenja, poremećaji menstrualnih ciklusa kod žena te smetnje libida i/ili erektilna disfunkcija kod muškaraca.

Kod osnovane kliničke sumnje dijagnostičku obradu je potrebno nadopuniti s određivanjem perifernih hormona (T4 i T3), odnosno njihovih slobodnih frakcija – FT4 i FT3 (engl. freeT4/T3), a također vrlo korisno je i određivanje protutijela na štitnjaču – protutijela na tireoidnu peroksidazu (antiTPO) i antitireoglobulinska protutijela (antiTg).

Od slikovne obrade kod sumnje na hipotireozu ima smisla učiniti i ultrazvuk štitnjače.

Što dovodi do porasta TSH?

Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upalna bolest štitnjače – Hashimotoov tireoiditis. Drugi najčešći uzrok je jatrogena hipotireoza, slijedom prethodno provedenog definitivnog liječenja hipertireoze (operacija štitnjače ili radiojodna terapija) ili uslijed u tom trenutku prejake doze tireostatika, lijekova koji se propisuju zbog dijagnosticirane hipertireoze. Rjeđe do hipotireoze dolazi zbog prethodno liječenja lijekovima poput amiodarona (antiaritmik) ili litija u svrhu liječenja bipolarnog afektivnog poremećaja. Nekad do privremenog ili trajnog porasta TSH dovedu i druge bolesti poput subakutne upale štitnjače (deQuervainov tireoiditis) ili u sklopu postpartalnog tireoiditisa koji pogađa 5-10% rodilja unutar godinu dana nakon poroda.

Kada je potrebno liječenje?

Odluka o liječenju hipotireoze ne temelji se isključivo na nalazu TSH, već i na temelju dijagnostičke nadopune laboratorijskom, nekad i dodatnom slikovnom obradom (ultrazvuk štitnjače) uz neophodnu kliničku korelaciju s manifestiranim simptomima i znakovima. Subkliničku hipotireozu najčešće nije potrebno liječiti, iznimka od navedenog su trudnice. U slučaju jasnih kliničkih i laboratorijskih znakova hipotireoze, potrebno je započeti s aktivnim liječenjem i ono je nadomjesno. Uvodi se levotiroksin, sintetski ekvivalent kojeg štitnjača ne proizvodi u potrebnim količinama, a doziranje lijekova je individualno temeljem prethodno učinjene odgovarajuće dijagnostičke obrade. Nakon uvođenja levotiroksina, najranije kada ima smisla ponavljati nalaze u smislu optimizacije terapije je minimalno 6 do 8 tjedana. Po postizanju odgovarajuće regulacije hipotireoze, najčešće su naknadno dovoljne kontrole nalaza TSH, iznimno i ostalih nalaza, u prosjeku jednom do dvaput godišnje. Češće kontrole TSH neophodne su u trudnoći, prosječno svakih 4 do 6 tjedana.

štitnjača laboratorijske pretrage
Štitnjača

Laboratorijske pretrage za štitnjaču: od pripreme do nalaza

Siječanj je mjesec posvećen zdravlju štitnjače, a laboratorij je mjesto koje igra važnu ulogu, od dijagnoze do liječenja i...

Zaključno

TSH predstavlja odličan probir kod sumnje na funkcionalne bolesti štitnjače. Kod osnovane kliničke sumnje i kod povišenog nalaza TSH, u daljnjem tijeku dijagnostičke obrade potrebno je obradu dopuniti dodatnim laboratorijskim nalazima te slikovnom obradom.

Temeljem sveukupne obrade koja podrazumijeva kliničku procjenu uz ciljanu dijagnostičku nadopunu, donosi se odluka o liječenju uvođenjem nadomjesne terapije levotiroksinom.

 

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.

 

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.