Zdravlje > Srce i krvne žile

Prepoznajte pravovremeno rizik za nastajanje plućne embolije

Većina plućnih embolija nastaje kod bolesnika s trombozom dubokih vena nogu, a pravovremeno prepoznavanje rizičnih čimbenika temelj je uspješne prevencije

plucna embolija tromboza
PREGLED SADRŽAJA
  1. Što je tromboembolizam
  2. Trajni i prolazni čimbenici rizika
  3. Prepoznavanje rizika kao temelj prevencije

Plućna embolija, odnosno ugrušak u plućnoj arteriji, nakon infarkta srca i mozga treći je po učestalosti srčano-žilni uzrok pobola i smrtnosti stanovnika razvijenog svijeta. Ugrušak u glavnoj plućnoj arteriji i/ili njezinim ograncima smanjuje ili u potpunosti onemogućuje put krvi iz periferije organizma kroz desne šupljine srca u pluća u kojima se ona obogaćuje kisikom udahnutim iz okolišnog zraka, da bi prolaskom kroz lijeve šupljine srca bila ponovno potisnuta po cijelom organizmu. Ovo je jednostavan opis opskrbe organizma kisikom neophodnim u procesima stvaranja energije potrebne za život i rad.

Sve što trebate znati o dubokoj venskoj trombozi

Što je tromboembolizam

Klinička prezentacija ove bolesti ovisna je o stupnju smanjenja plućnog krvotoka i varira u rasponu od potpuno neprimjetnih stanja, preko blažih (prolazna kratkotrajna bol u prsima praćena osjećajem nedostatka zraka) i težih životno ugrožavajućih oblika (naglo smanjenje arterijskog tlaka na vrijednosti manje od 90 mmHg, otežano disanje, bljedilo, preznojenost, poremećaji svijesti), pa do iznenadne smrti.

Većina plućnih embolija nastaje kod bolesnika s trombozom dubokih vena nogu pa je prevencija oba klinička stanja (duboke venske tromboze i plućne embolije), obuhvaćenih u jedinstveni naziv venski tromboembolizam, istodobna i istovjetna.

Trajni i prolazni čimbenici rizika

Čimbenici rizika za nastajanje venskog tromboembolizma mogu biti trajni (nasljedni/genetski) i prolazni (stečeni).

U trajne ubrajamo:

  • obiteljsku sklonost za nastajanje ugruška i
  • genetske poremećaje u zgrušavanju krvi.

Prolazni čimbenici rizika obuhvaćaju:

  • trudnoću i razdoblje neposredno nakon trudnoće,
  • primjenu hormonskog nadomjesnog liječenja ili oralnih kontraceptivnih sredstava,
  • ozljede,
  • opekline,
  • dugotrajne kirurške zahvate,
  • dugotrajnu nepokretnost/imobilizaciju (primjerice, nakon moždanog udara, imobilizacija sadrenom udlagom nakon prijeloma noge),
  • aktivnu malignu bolest,
  • podatak o ranijem venskom tromboembolizmu,
  • putovanje trajanja duljeg od šest do osam sati,
  • povećanu tjelesnu masu te
  • životnu dob veću od 75 godina.

Više čimbenika prisutnih istodobno značajno povećava rizik. Kod nekih bolesnika uzrok venskog tromboembolizma nije moguće utvrditi i tada govorimo o idiopatskom, neprovociranom, odnosno venskom tromboembolizmu nepoznatog uzroka.

Prepoznavanje rizika kao temelj prevencije

Prepoznavanje rizika za nastajanje venskog tromboembolizma osnovna je pretpostavka njegovog sprječavanja. U visoko rizičnim stanjima poput višesatnog kirurškog zahvata u trbušnoj šupljini ili ugradnje proteze kuka, potkožnom primjenom injekcija nisko-molekulskog heparina moguće je značajno smanjiti nastajanje ugruška u dubokim venama udova i posljedičnu plućnu emboliju.

Dugotrajnom, ponekad i doživotnom, primjenom lijekova poput varfarina ili direktnih oralnih antikoagulansa kod bolesnika koji su preboljeli plućnu emboliju, moguće je u značajnom postotku smanjiti njezino ponavljanje. Ono je osobito izgledno kod osoba s ranijim tromboembolizmom nepoznatog uzroka, napose ako su k tomu muškog spola, starije životne dobi i povećane tjelesne mase.